Usprkos izazovnom makroekonomskom okruženju, inflatornim pritiscima i dosad nezapamćenim cijenama energenata, Hrvatski Telekom zabilježio je dobre poslovne rezultate."
Prva je to rečenica iz komentara predsjednika Uprave Kostasa Nebisa o rezultatima u devet mjeseci prošle godine. Najavljuje pritom da će nastavak "pritisaka" utjecati na profitabilnost, ali očekuje da će poslove zaključiti na istim razinama kao i 2021. godine. Podsjetimo, imali su neto dobit od 666 milijuna kuna, od čega je 637,7 milijuna kuna isplaćeno dioničarima.
Te podatke nudimo na razmatranje u trenutku kada HT, kao i dobrostojeći mu konkurenti A1 i Telemach, u opće uvjete poslovanja uvode tzv. inflacijsku klauzulu pozivajući se na uobičajenu praksu u telekom-industriji u svijetu. To znači da je moguće da će cijene usluga povisiti za godišnju stopu inflacije koja se očekuje oko 10 posto (DZS će ju objaviti 17. siječnja).
Ukratko, nisu ugroženi, ali rezultati dioničarima neće izgledati baš blistavo jer ih nagriza inflacija. Da se razumijemo, telekomi još nisu objavili hoće li doista ići u to "usklađivanje cijena" ili "indeksaciju", ali nekako je teško zamisliti da će samo tako propustiti priliku. Zašto bi uopće inicirali proceduru raspitujući se kod HAKOM-a još prošle jeseni da na to nisu računali? Naravno, uvijek je moguć i neki drugi scenarij jer je napadno kako svi inzistiraju na tome da je indeksacija zasad samo mogućnost. Dojam je stoga da još može doći do neke drukčije poslovne računice. Oni, naime, moraju dosta investirati u razvoj mrežne infrastrukture, to je bitno za cijelo gospodarstvo (digitalizacija), pa po logici stvari i za Vladu.
Zasad su dobili tek ritualne packe od ministra gospodarstva Davora Filipovića koji ih je javno upozorio da još jednom promisle o poskupljenju, s obzirom na to da i oni primaju državne potpore za cijenu električne energije. Može li takva implicitna prijetnja (jer potpore mogu biti uskraćene) biti dovoljna, pitanje je, ali je činjenica da su računi za struju dosta visoka stavka među troškovima telekom-operatera. S druge strane, u ping-pongu s Banskim dvorima telekomi možda mogu tražiti i da im se smanje neki drugi troškovi, kao što je famozna naknada za pravo puta, ili pak da se povoljnije uredi dio regulative u sektoru.
Kako god bilo, korisnici zbog promjene općih uvjeta poslovanja telekoma sada mogu prijevremeno raskinuti svoje ugovore bez penala. Imaju rok od dva mjeseca, a taj potencijalni udar telekomi, jasno, mogu mirno pretrpjeti. Građani će preispitivati potrebe za telekomunikacijskim uslugama i tarife, neki se prebaciti na bonove ili promijeniti operatera, ali bez interneta i telefona se danas ne može, a svi veći telekomi mogu uskoro podići cijenu za postotak godišnje inflacije. Nema tu velikog bijega. Dugoročno gledano, caka je pak u tome da će svi novi ugovori biti potpisivani uz inflacijsku klauzulu, a to znači da za njih usklađivanje cijena s inflacijom neće biti razlog za raskidanje ugovora bez penala. To će biti slučaj i za sve iduće godine, za sve iduće visoke inflacije ako ih bude. Time je poslovni model vezanja potrošača dvogodišnjim ugovorima (uz popuste), koji je sada nagrizla inflacija, sačuvan.