Upravo ove godine napunila su se dva desetljeća od osnivanja OPG-a "Marko", a njegov sadašnji nositelj 24-godišnji Martin Marijanović iz Gradca u općini Ružić, nakon djeda Martina i oca Jakova, treći je iz obitelji koji je zasjeo na tron gospodarstva Marijanović.
Jedan od glavnih izvora prihoda mu je prodaja magarećeg mlijeka. Tu je priču započeo njegov otac Jakov još prije osam godina kada je zbog alergijskih reakcija i poteškoća respiratornog sustava kod djece nabavio svoju prvu magaricu. I tako danas u staji broje petnaestak primorsko-dinarskih magarica čije mlijeko prodaju diljem Dalmacije. Cijena od 35 eura po litri mizerna je u odnosu na biokemijski sastav mlijeka čineći ga najbliže onom majčinom. Osim njegove maksimalne iskoristivosti i lagane apsorpcije, magareći mliječni produkt bogat je vitaminima, a samim time ima prirodno protuupalno i antihistaminsko djelovanje.
Prehrana magaraca
Količina mlijeka po mužnji je mala, što ovisi i o pasmini, hranidbi i stadiju laktacije. Pa da bi se dobila litra kvalitetnog mlijeka, potrebna je i kvalitetna prehrana.
- U najboljoj laktaciji životinja će vam maksimalno dati pet do šest decilitara mlijeka, pa je račun jasan; morate dati da biste nešto dobili. Osim petnaestak hektara pašnjaka i livada, dodatna tri zasijana su ječmom, zobi i tritikalom. U svakom slučaju, radi se o isplativom poslovanju. Kao mladi poljoprivrednik namjeravam utemeljiti napredak kroz povećanje stada s dodatnih desetak magarica i paralelno raditi na poboljšavanju mehanizacije nabavkom balirke, sakupljačice sijena ili cisterne za navodnjavanje, kaže Martin Marijanović.
Posebno, naši domaćini ističu potrebu za cisternom koja je krucijalna u vrijeme suše.
- Proizvodnja na gospodarstvu je vrlo zanimljiva, naročito jer se radi o organskoj proizvodnji, a odnedavno smo registrirani kao ekološki proizvođači uzgoja magarica i uzgoja badema - govori Martin Marijanović, koji s godinu mlađom suprugom Lorenom i osmomjesečnom kćeri Lucijom budućnost vidi upravo u takvu pristupu proizvodnji.
Osim magaraca, dodatni prihod su mu krumpiri i batati. Na nekih 12.000 četvornih metara uz rijeku Čikolu ove je godine zasadio oko 700 kilograma sjemenskog krumpira i više od 2.500 komada slatkog krumpira, batata. Za plasman se ne brine. Prvi put ove godine dio proizvoda završit će na policama lokalnog trgovačkog lanca iz Šibenika, dio ide na splitsku Veletržnicu, a manji dio proda na kućnom pragu. Cijenu od jednog eura za kilogram krumpira odnosno 1,60 eura za batat smatra isplativom, pa narednih godina namjerava povećati proizvodnju za dodatnih 70-ak posto.
Nedostaci u sustavu
- Naše prednosti su tim veće što smo smješteni u Petrovu polju i sve su naše poljoprivredne površine lako dostupne, iako je samo polje dosta neiskorišteno. Ne radi se dovoljno za olakšavanje i poticanje mladih da ulažu u poljoprivredu, jer bi kroz taj vid i rad OPG-ova lokalna zajednica dobila održavane poljoprivredne površine i prepoznatljivo mjesto ekološke hrane na karti Lijepe naše. To dovodi, kao što je slučaj u nas, da imate turiste koji žele kušati nešto autohtono, ali nemaju za to priliku. To su možda ti nedostaci, uz toliko puta istaknutu potrebu za okrupnjavanjem zemljišta odnosno parcela koje trenutno ne udovoljavaju kapacitetima ozbiljne proizvodnje i mogućnosti konkuriranja većim proizvođačima i uvoznim lobijima. Također bi kao nedostatak istaknuo suradnju među lokalnim OPG-ovima u cilju jačanja zajednice u cjelini, te izraženije suradnje putem prodaje s manjim obrtima i restoranima poglavito tijekom turističke sezone, a potrebna je i češća i bolja suradnja s konzultantima iz struke - kaže Marijanović.
Njihov se rad označava 24/7 odnosno neprekidno radno vrijeme posebno u terminu sjetve i kosidbe. Međutim, cijela obitelj je na okupu. Iako Martin radi u splitskom HEP-u svaki dan je na polju. Čim završi ono osnovno radno vrijeme, nastavlja se u staji.
Od velike pomoći je supruga, otac, majka Valentina i braća Ante i Marko.
Važno je istaknuti vrijedne ruke naših domaćina, pogotovo starijih utemeljitelja OPG-a "Marko", danas živuće 83-godišnje bake Mande, kada je u ratnom vihoru stradalo cijelo imanje. Obiteljska kuća i gospodarski objekti su tada uništeni i zapaljeni. Ipak nakon te ratne i izbjegličke epizode Marijanovići su se digli iz pepela i sve ponovo postavili na svoje mjesto. Nešto putem obnove, a velikim dijelom vlastitim sredstvima učinili su pravi mali raj.
