Prebirući damski po vlatima jarko-zelene proljetne trave i osladivši se lišćem povijenih grana grmova, dok oko njih poskakuju njihovi zaigrani jarići, Kolinda, Pupica, Celestina, Bela i druge pripadnice stada u Velenikima kraj Poreča kao da su svjesne da nisu obične koze. Osim da jedu travu, brste žbunje i daju jariće i mlijeko, ove graciozne životinje imaju misiju koju su im povjerili najvažniji ljudi Istre, a to je da ožive gotovo pa izumrli simbol njihova poluotoka - autohtonu istarsku kozu, odnosno same sebe.
Iz tužne pjesme u lijepu priču
Uz Istru se njihove rogate i bradate glave vežu još od starorimskog doba, one su njihov identitet, grb i četvrti od pet štitova u kruni hrvatske šahovnice, a prije nekih petnaestak godina praktički je izumrla,...