Problem s nedostatkom sezonske radne snage već dulje vrijeme postoji. Dosad su se vlasnici obrta i objekata još i nekako snalazili, a izgleda kako je taj problem ove godine poprimio neočekivano velike razmjere. Konobara, kuhara i prodavača nema ni za lijek, piše Slobodna Dalmacija.
Prva "hajka" digla se nakon što je pulska slastičarnica na vratima izvjesila obavijest da ih nema tko poslužiti jer nemaju osoblja, a brzo se otkrilo kako takva situacija nije samo u Istri, nego zadnjih tjedana i splitski ugostitelji muku muče s nedostatkom radnog kadra, piše Slobodna Dalmacija.
Adio Splite
Je li problem u tome što više nema radne snage na domaćem tržištu, ili ne žele raditi, ili se možda većina snašla i odlučila nadolazećih nekoliko ljetnih mjeseci "pregrmjeti" i iseliti se iz grada pod Marjanom i trbuhom za kruhom (čitajte plaćom od 1000 eura i više te pozamašnom napojnicom) otići na hrvatske otoke, gdje su ih raširenih ruku primili brojni vlasnici diskoteka, beach klubova i restorana – ne znamo.
Ali situacija je zabrinjavajuća. Radnici bježe iz Splita u isplativije destinacije u Hrvatskoj i izvan Lijepe naše, ugostitelji najčešće ne žele zaposliti konobare koji su tek ispekli zanat i koji imaju nešto malo ili uopće nemaju radnog iskustva, a oni koji se na kraju ipak na to odluče obično ne nude bajne plaće jer nemaju "gotovog čovjeka".
A uza sve to, svatko gleda u kunu, radna snaga u kunu više, a ugostitelji u kunu manje, pa često dolazi do nezadovoljstva već na samom početku pregovora između tih dviju strana. I shodno tome, u centru grada iz dana u dan, na izlozima trgovina i vratima kafića, viđamo sve više bijelih A4 papira na kojima "boldirano" piše tražimo konobare, prodavače, radnike...
– Hitno nam trebaju četiri radnice, po dvije u svakoj poslovnici. Ako ste zainteresirani, što se nas tiče možete početi odmah ujutro raditi. Radno vrijeme je od 9 pa do 15.30, odnosno od 9 do 16.30. Imamo i smjenu od devet i po do ponoći, 15.30 do 11, i od 16.30 do jedan. Mijenjamo se po smjenama. Plaća je četiri tisuće kuna plus za noćni rad i rad blagdanima – kaže nam djelatnica kod koje smo se za potrebe teksta informirali o uvjetima rada i zapisuje broj voditeljice poslovnice na papirić.
Traži se!
Napominje kako je ona vrlo zadovoljna radnim mjestom prodavačice slatkiša u staroj gradskoj jezgri, zbog čega već četiri godine nije promijenila posao. Ni izloge u Marmontovoj ulici nisu zaobišle ceduljice s natpisom da su u potrazi za radnom snagom. Poznati svjetski brend za donje rublje traži "sezonce", ali na naš upit o radnim uvjetima od prodavačice ne doznajemo previše.
Naime, potrebno je životopis i pismo namjere poslati na e-mail adresu trgovine, ili osobno donijeti u poslovnicu, a onda će nam se netko javiti i pozvati nas na razgovor u kojem ćemo doznati na što smo se to uopće prijavili. Malo komplicirano – pomišljam... Tko bi se točno prijavio za posao o kojem ne znaš gotovo pa ništa osim da ćeš prodavati donje rublje. Nije ni čudno što traže radnike.
U kvartovskom kafiću plaća do 4500 kuna
– U kvartovskim kafićima se uglavnom radi od 7 do 15 sati i od 15 sati do ponoći, plaća je od tri i pol tisuće do četiri i pol tisuće kuna. Ima se po jedan dan tjedno slobodan. Svaki malo bolji splitski kafić u kojem ima više posla nudi 5000 kuna plaće.
U restoranima i kafićima na Rivi plaće su veće, znaju biti i oko sedam tisuća kuna, ali su razne kombinacije smjenskog rada oko kojih se detaljnije dogovara s gazdama i obično onaj koji radi popodnevnu smjenu kući ne ide prije 2 sata. Na otocima i u popularnim turističkim destinacijama nema slobodnih dana, tu i tamo se zna dogoditi da ga dobiješ, ali to je rijetkost. Plaće su dobre, početna je sedam tisuća, a raste ovisno o poziciji i iskustvu kadra.
Na otocima i u mjestima uz obalu puno se više radi, napojnice su odlične i to je razlog zbog kojeg se "pregrmi" to što nema slobodnih dana. Izvan centra splitski kafići obično puno slabije rade, što se odražava i na plaću i na napojnice.
Zbog toga su kvartovski kafići najduže u potrazi za radnicima, a ne mogu dovesti ni konobare i kuhare iz, primjerice, Slavonije jer ljude nemaju gdje smjestiti, a plaćati nekome smještaj je vlasnicima preskupo. A nijedan radnik neće doći raditi za tako malu plaću i još da sebi mora plaćati smještaj.