Tragajući za odgovorom na pitanje zašto je Kina postala toliko globalno dominantna u proizvodnji solarnih panela da ih je u samo prošloj godini proizvela više nego SAD u svojoj povijesti, ugledni New York Times (NYT) utvrdio je kako se tajna kineskog uspjeha prije svega krije u niskim troškovima energije koja se koristi u proizvodnji panela.
- Proizvodnja glavne sirovine za solarne ploče, polisilicija, zahtijeva ogromne količine energije. Solarni paneli obično moraju proizvoditi električnu energiju najmanje sedam mjeseci kako bi nadoknadili električnu energiju potrebnu za njihovu proizvodnju – počinje analizu kineske dominacije u proizvodnji solara novinar NYT-a Keith Bradsher. Za razliku od Europe, nastavlja Bradsher, u kojima su cijene električne energije visoke zbog napuštanja opskrbe plinom i naftom iz Rusije, ili SAD-a u kojima postoji problem prijenosa električne energije do tvornica solara, Kina ima jeftinu električnu energije iz elektrana koje proizvode struju na ugljen.
- Ugljen osigurava dvije trećine kineske električne energije po niskoj cijeni. Ali kineske tvrtke dodatno smanjuju troškove instaliranjem solarnih farmi u pustinjama zapadne Kine, gdje je javno zemljište u biti besplatno. Tvrtke zatim koriste električnu energiju iz tih farmi za proizvodnju više polisilicija – pojašnjava novinar NYT-a, dodajući niskim troškovima energije i zemljišta u Kini i jeftini rad kao konkurentsku prednost te ekonomije u odnosu na SAD-a ili EU.
Ugljični paradoks
Isti izvor ukazuje na paradoks da je potrošnja ugljena u Kini, s jedne strane, tu ekonomiju učinila najvećim svjetskim godišnjim doprinositeljem emisija stakleničkih plinova, a, s druge stane, pionirom u smanjenju cijene solarnih ploča za elektrane na obnovljive izvore energije koje trebaju smanjiti spomenute štetne emisije.
- Da kineski proizvođači nisu smanjili cijenu panela za više od 95 posto, ne bismo mogli vidjeti toliko instalacija diljem svijeta – kazao je na NYT Kevin Tu, pekinški energetski stručnjak i nerezidentni suradnik Centra za globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia.
Kineski gradovi, podsjeća Bradsher, osigurali su zemljište za tvornice solarnih ploča po znatno nižim cijenama od tržišnih. Banke u državnom vlasništvu, nastavlja, davale su velike zajmove po niskim kamatama iako su solarne tvrtke izgubile novac, a neke su bankrotirale.
- Kineske tvrtke smislile su kako jeftino izgraditi i opremiti tvornice. Tako je Kina dominirala svijetom u solarnoj energiji – zaključuje novinar NYT-a, dodajući kako je jeftina kineska oprema za solarne elektrane dovela do toga da su se godišnje instalacije solarnih panela gotovo četverostručile diljem svijeta od 2018..
Isti izvor tvrdi da su neke od novih solarnih farmi koje proizvode električnu energiju za proizvodnju polisilicija nalaze u dvije pokrajine u jugozapadnoj Kini, Qinghai i Yunnan. S druge strane, navodi, veliki dio polisilicija proizvodi se u regiji Xinjiang na sjeverozapadu Kine, gdje je Kina potisnula pretežno muslimanske manjine poput Ujgura. Stoga, napominje NYT, Sjedinjene Države zabranjuju uvoz napravljen od materijala ili komponenti proizvedenih prisilnim radom u Xinjiangu.
Zaobilaženje sankcija
Analizirajući kako je Kina zaobišla američke sankcije na izvoz opreme za solarne elektrane, Bradsher otkriva kako kineske tvrtke sve više obavljaju početne, vrijedne faze proizvodnje solarnih panela u Kini, a zatim otpreme komponente u inozemne tvornice za konačno sklapanje.
- Otprema na sklapanja izvan Kine omogućuje pošiljkama da izbjegnu trgovinske barijere, poput carina koje je svojedobno predsjednik Donald Trump nametnuo na mnoge kineske proizvode. Nekoliko najvećih kineskih proizvođača solarnih ploča gradi pogone za finalnu montažu u Sjedinjenim Državama kako bi iskoristili subvencije koje se nude u sklopu Zakona o smanjenju inflacije – tvrdi ugledni američki list. Administracija aktualnog američkog predsjednika Joe Bidena, dodaje se, uvela je subvencije koje pokrivaju velik dio troškova izrade solarnih panela i dio mnogo viših troškova njihove instalacije. Ide se na opsežne subvencije za oživljavanje američke industrije solarnih panela, koja je gotovo potpuno propala prije deset godina zbog jeftinog uvoza iz Kine.
- Izgraditi industriju koja može samostalno opstati bit će teško – komentira novinar njujorškog dnevnika.
Svrnuvši pogled na reakciju Europske unije na kinesku dominaciju u proizvodnji solara, NYT konstatira kako je ‘uzbuna u Europi posebno velika‘. Dužnosnici su, tvrdi isti izvor, ogorčeni što je prije desetak godina Kina subvencionirala svoje tvornice za proizvodnju solarnih panela, dok su europske vlade nudile subvencije za kupnju panela proizvedenih bilo gdje.
- To je dovelo do eksplozije potrošačkih kupnji iz Kine što je naštetilo europskoj solarnoj industriji. Val bankrota zapljusnuo je europsku industriju, ostavljajući kontinent u velikoj mjeri ovisnim o kineskim proizvodima – napominje njujorški dnevnik. Podsjeća da je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen javno ukazala na ‘kineske nepoštene trgovinske prakse‘ i njihov utjecaj na europsku solarnu industriju.
- Mnoga su mlada poduzeća potisnuta od strane jako subvencioniranih kineskih konkurenata – upozorila je Ursula von der Leyen u govoru o stanju Unije prošlog rujna.
Stečajevi u Europi
Ostaci europske solarne industrije sada nestaju, nadovezuju se na izjave predsjednice EK Bradsher. Navodi primjer Norwegian Crystalsa, važnog europskog proizvođača sirovina za solarne panele, koji je podnio zahtjev za stečaj prošlog ljeta.
- Meyer Burger, švicarska tvrtka, objavila je 23. veljače da će zaustaviti proizvodnju u prvoj polovici ožujka u svojoj tvornici u Freibergu u Njemačkoj i pokušati prikupiti novac za dovršetak tvornica u Coloradu i Arizoni – podsjeća NYT.
Peking je, navodi u završnici analize Bradsher, spreman dodatno povećati svoju proizvodnju i instaliranje solarnih panela dok nastoji ovladati globalnim tržištima i odviknuti se od uvoza. U prošloj godini veleprodajna cijena kineskih solarnih panela smanjena je za polovicu a izvoz potpuno sklopljenih solarnih panela iz Kine popeo se za 38 posto. Istodobno, napominje se, izvoz ključnih komponenti za solarne panele iz Kine gotovo se udvostručio.
- Na godišnjem zasjedanju kineskog zakonodavnog tijela ovog tjedna, premijer Li Qiang, drugi najviši dužnosnik u zemlji nakon Xi Jinpinga, najavio je da će zemlja ubrzati izgradnju farmi solarnih panela, kao i projekte vjetroelektrana i hidroelektrana – podsjeća NYT. U uvjetima posrtanja kineskog gospodarstva, dodaje se, povećana potrošnja na obnovljivu energiju, uglavnom solarnu, kamen je temeljac velikog ulaganja u nove tehnologije.
- Kineski čelnici kažu da je ‘novi trio‘ industrija - solarni paneli, električni automobili i litijske baterije - zamijenio "stari trio" odjeće, namještaja i uređaja. Uz to, cilj je pomoći nadoknaditi nagli pad u kineskom sektoru stambene izgradnje– komentira Bradsher.
Troškovna prednost Kine je ogromna, zaključuje NYT. Istraživačka jedinica Europske komisije izračunala je u izvješću u siječnju da bi kineske tvrtke mogle proizvoditi solarne ploče za 16 do 18,9 centi po vatu proizvodnog kapaciteta. Nasuprot tome, europske je tvrtke koštao 24,3 do 30 centi po vatu, a američke oko 28 centi.
Roboti u proizvodnji
Skreće se pozornost i na podatak da Kina proizvodi praktički svu svjetsku opremu za izradu solarnih panela i gotovo svu ponudu svake komponente solarnih panela, od pločica do posebnog stakla.
- Postoji znanje o tome i sve je u Kini – kazao je za NYT Ocean Yuan, izvršni direktor Grape Solar, tvrtke u Eugeneu, Oregon, koja radi s kineskim solarnim tvrtkama koje postavljaju operacije montaže u SAD-u. Know-how, komentira Bradsher, nekada je postojao u Sjedinjenim Državama. Još 2010., podsjeća, kineski proizvođači solarnih panela oslanjali su se uglavnom na uvezenu opremu i suočavali su se s dugim i skupim odgodama ako bi se nešto pokvarilo.
- Bili su potrebni dani ili tjedni da se dobiju zamjenski dijelovi i inženjeri - rekao je za NYT Frank Haugwitz, dugogodišnji konzultant za solarnu energiju specijaliziran za kinesku industriju.
Razmatrajući daljnji scenarij globalne tržišne utakmice solarnih panela, Bradsher napominje kako je 2010. Applied Materials, tvrtka iz Silicijske doline, izgradila dva opsežna laboratorija u Xi’anu, gradu u zapadnoj Kini poznatom po ratnicima od terakote. Svaki je laboratorij, podsjeća autor, bio veličine dva nogometna igrališta, a namjera investitora bila je provesti završno testiranje proizvodnih traka s robotima koji bi mogli proizvoditi solarne panele praktički bez ljudskog rada. No, zaključuje analizu novinar NYT-a, u roku od nekoliko godina kineske su tvrtke shvatile kako to što radi Applied Materials učiniti same. Applied Materials, s druge strane, znatno je smanjio svoju proizvodnju alata za solarne panele i usredotočio se na izradu slične opreme koja proizvodi poluvodiče, zaključuje New York Times.