U zemlji s više od 2500 sunčanih sati godišnje postoje uvjeti za snažan iskorak u domaćoj proizvodnji električne energije. U javnom prostoru sve se više raspravlja o dugotrajnim i tehnički složenim energetskim rješenjima, dok solarni projekti koji su spremni za realizaciju stoje zbog nedorečenosti i nekonzistentne primjene propisa. U vremenima energetske nesigurnosti, nestabilnih tržišta i inflacije, posljedice takve situacije nadilaze jedan sektor i otvaraju pitanje dugoročne stabilnosti države.
Energetska neovisnost posljednjih je godina postala jedno od ključnih pitanja u Europi. Države koje raspolažu vlastitim resursima nastoje ih što brže pretvoriti u stabilnu proizvodnju električne energije kako bi smanjile ovisnost o uvozu i ublažile cjenovne šokove. Hrvatska pritom ima ono što mnoge druge zemlje nemaju: povoljne prirodne uvjete, raspoloživ prostor i projekte u visokoj fazi spremnosti.
Unatoč tome, Hrvatska danas značajan dio električne energije uvozi. U pojedinim mjesecima gotovo trećina raspoložive struje dolazila je iz uvoza, ponajviše iz Mađarske i BiH, čime se Hrvatska svrstava među najveće neto uvoznike električne energije u Europi. Istodobno, solarna energija u ukupnoj proizvodnji sudjeluje s tek oko četiri posto, što jasno pokazuje razmjere neiskorištenog potencijala.
Slavonija i kontinentalna Hrvatska kao logično mjesto proizvodnje
Upravo je u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj koncentriran velik broj potencijalnih projekata solarnih elektrana koji su prošli sve ključne faze pripreme. Riječ je o lokacijama na kojima je osigurano zemljište, gdje mreža raspolaže slobodnim kapacitetima i gdje općine i gradovi trebaju nova ulaganja. Ti projekti nisu nastali slučajno, razvijani su ondje gdje je operator HOPS godinama pozivao investitore jer postoje prostor, potencijal i potreba za proizvodnjom električne energije. Takve investicije nastavljaju se na logiku Vladina Projekta Slavonija, kojim se značajne investicije usmjeravaju na istok s ciljem ubrzavanja gospodarskog oporavka.
Za razliku od obalnog dijela zemlje, gdje je mreža već snažno opterećena, kontinentalna Hrvatska i Slavonija nude mogućnost brzog uključivanja novih kapaciteta. To znači novu domaću energiju, manju potrebu za uvozom i veću otpornost sustava. Posebno je važno istaknuti da se značajan dio uvezene električne energije troši upravo ondje, što dodatno potvrđuje logiku jačanja proizvodnje tamo gdje je potrošnja stalna i predvidljiva.
Razmjeri tog potencijala nisu zanemarivi, ističe Ivan Paladina, predstavnik investitora okupljenih u Inicijativu za solarnu energiju Panonske Hrvatske.
"Od velikih projekata koji su postupak priključenja započeli u 2024. i 2025. godini, više od 1,3 milijarde eura i 1300 MW odnosi se na solarne elektrane u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj. Za pripremu projekata u proračun je uplaćeno više desetaka milijuna eura, ali dio investitora, suočen s dugotrajnom neizvjesnošću, već je odustao od ulaganja", istaknuo je Paladina.
Gdje sustav zapinje?
Uzrok problema nije apstraktan. Kada su projekti pokrenuti 2024. godine, vrijedila su pravila donesena 2017. godine i prema njima su investitori započeli postupke priključenja. Naknadno se na te iste projekte počeo primjenjivati novi način obračuna troškova, čime su pravila promijenjena usred igre.
"Umjesto da se trošak i dalje računa prema stvarnim potrebama mreže na lokaciji projekta, HOPS je u izračun uključio ulaganja u dijelove elektroenergetske mreže koji s tim projektima nemaju veze. Time se svim projektima nameće trošak koji se ne odnosi na njihovu stvarnu lokaciju ni opterećenje mreže. Drugim riječima, projektima koji su razvijani u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj, gdje su investitori bili sustavno usmjeravani i gdje su investitori prihvaćali i 30 posto manje prihoda zbog manjeg broja sunčanih sati, sada se nameće obveza financiranja jačanja mreže u dijelovima zemlje koji su već najopterećeniji", upozoravaju iz Inicijative te naglašavaju kako takav pristup svim tim projektima povećava troškove do razine koja ih čini ekonomski neodrživima.
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić upozorio je da se radi o protuustavnoj, retroaktivnoj primjeni pravila, koja bi mogla dovesti do ozbiljnih pravnih sporova i značajnih financijskih posljedica za državu. Istodobno, HEP ODS i dalje izdaje ugovore o priključenju prema pravilima iz 2017. godine, što dodatno naglašava neujednačeno postupanje unutar sustava.
Tehnologija rješava pitanje stabilnosti mreže
Jedna od čestih kritika solarne energije odnosi se na njezinu ovisnost o vremenskim uvjetima i na utjecaj na stabilnost mreže. No, razvoj baterijskih sustava te argumente čini neutemeljenima jer pohrana viškova energije i njihovo korištenje u razdobljima veće potrošnje smanjuju vršna opterećenja mreže i povećavaju stabilnost sustava. Investitori planiraju uključiti baterije kao dio projekata, čime solarne elektrane postaju predvidljiv izvor energije.
Interes građana kao završno pitanje
Trenutačno se vode rasprave o tome vodi li se previše računa o interesima investitora, a premalo o interesu građana. No situacija na terenu, osobito u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj, pokazuje suprotno. Ondje su zaustavljeni projekti koji mogu povećati domaću proizvodnju električne energije u kratkom roku, smanjiti potrebu za uvozom i stabilizirati cijene. Iako bi ti projekti imali višestruku korist za građane, od veće energetske sigurnosti do manjeg pritiska na cijene, zbog regulatornih nedorečenosti oni su na čekanju. Posljedice ovog zastoja na kraju će snositi upravo potrošači.
Ako je cilj sigurnija i povoljnija energija za građane, teško je shvatiti zašto se projekti koji mogu već danas povećati domaću proizvodnju zaustavljaju. Upravo su solarni projekti komplementarni i naslanjaju se na druge ambiciozne i dugoročne projekte koji su u planu u Hrvatskoj.
Sadržaj nastao u suradnji s Inicijativom za solarnu energiju Panonske Hrvatske
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....