Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
U mjestu Tršće nedaleko od Čabra, u goranskom kraju kojeg zbog prometne izoliranosti znaju nazivati "slijepim crijevom Hrvatske", 24-godišnji Željko Malnar vodi danas gotovo izgubljenu bitku za opstanak mliječnog stočarstva.
Finalist natječaja Jutarnjeg lista za izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika zajedno sa svojom majkom Adrijanom, u okviru obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Pintar, uzgaja 11 krava muzara pasmina simentalka, alpsko sivo govedo i holstein, a tu su još i bik za oplodnju, junci i telad, tako da je trenutačno u štali 21 govedo.
Željko je odrastao na farmi, među životinjama i poslovima koji počinju prije svitanja i završavaju tek kad padne mrak. Još kao dijete pomagao je djedu oko krava i tada je, kaže, zavolio takav način života. Dnevno proizvedu oko 180 litara mlijeka, a svaka krava ima svoje ime, što otkriva ponešto o odnosu prema životinjama, koje se ovdje smatraju članovima obitelji.
Način života
- Maja, Tina, Greta, Lota, Monka, Stela, Lama, Špela, Đina, Azra, Milka, tamo su junica Sivka i bik Štef. I telci imaju svoja imena - govori nam Adrijana dok Željko našem fotoreporteru pokazuje zečeve, njih tridesetak, koje uzgajaju za osobne potrebe, kao i kozliće. Na imanju su još i pas i desetak mačaka, a trenutačno imaju i samo jednu kokoš nesilicu budući da im je, kako nam kaže Adrijana, prije dva tjedna jedne noći u štalu upala lisica te je stradalo šest kokoši i jedan pijetao. Tek se jedna bijela pernata sretnica koja bezbrižno šetkara dvorištem uspjela izvući, pa će sada Željko i Adrijana morati kupiti nove kokoši. No to je cijena života pored šume u kojoj osim lisica obitavaju i vukovi i medvjedi, a posljednjih godina vratio se i ris, tako da predatora koji su opasnost za domaće životinje ovdje ne nedostaje.
Većina mlijeka koje Željko i Adrijana proizvedu završava u obližnjem Čabru, kod njegove tete Anite Pintar koja vodi siranu i od tog mlijeka proizvodi tri vrste sira i jogurte koje prodaje izravno kupcima. Dio mlijeka Malnar prodaje i na kućnom pragu. Riječ je o gotovo zatvorenom krugu proizvodnje, od goranskih livada preko štale do stola krajnjeg kupca.
- Krave se hrane isključivo sijenom i ekološkim žitaricama, a ekološke brikete kupujemo u Sloveniji. Ne možemo proizvoditi kukuruz jer smo na 900 metara nadmorske visine, pa ovdje ne uspijeva gotovo ništa od žitarica, tako da smo se bazirali na prehranu sijenom, što naravno i poboljšava kvalitetu mlijeka. Sijeno kosimo sami, na nekih 25 hektara površine u okolici Tršća i Čabra. Imamo i šest hektara našeg pašnjaka, tako da su krave od svibnja do studenoga na ispaši svaki dan. Muzemo ih dva puta dnevno - govori Željko.
Priča o Željku Malnaru otkriva ponešto i o nestajanju cijelog jednog načina života. Njegova majka pamti vrijeme kada je u Tršću bilo oko 800 krava i kada je gotovo svaka kuća držala barem jednu ili dvije muzare. Mlijeko se prodavalo riječkom PIK-u, za poznati mliječni brend Tonka. Danas tog sustava više nema, proizvodnja mlijeka je ugašena, a krave su nestale zajedno s ljudima. U cijelom Gorskom kotaru proizvođače mlijeka danas se, kaže Adrijana, može nabrojati na prste jedne ruke, a oni su ostali jedini u čabarskom kraju. Depopulacija je ovdje već desetljećima trend koji se nikako ne zaustavlja, mladi odlaze i rijetko se vraćaju, a oni koji ostanu najčešće rade u pilani ili u ugostiteljstvu, ako posla uopće ima. Turizam je slab, gotovo nepostojeći.
U takvom kontekstu, Malnarova odluka da ostane i bavi se stočarstvom djeluje gotovo kao otpor svim trendovima koji su poharali čabarski kraj. Kose 80 posto livada na širem području Tršća i da nema njih, šuma bi vjerojatno preuzela samo naselje. Kaže da mu se sviđa što je "svoj na svome", što nema šefa i što radi u prirodi, ali jasno je i da ta sloboda ima svoju cijenu. Krave se moraju musti svaki dan u godini, nema vikenda, nema praznika, nema godišnjeg odmora, posao je stalan i fizički je zahtjevan. Kako Željko i Adrijana kažu, uvijek netko mora biti kod kuće.
U planu i crne svinje
Razvoj gospodarstva krenuo je od Adrijaninog oca, Željkovog djeda, a kasnije su se ona i njezina sestra Anita podijelile - jedna je preuzela proizvodnju mlijeka, a druga siranu. Upravo je sirana omogućila prijelaz s prodaje sirovog mlijeka na proizvodnju gotovih proizvoda, čime su povećali prihode i donekle stabilizirali poslovanje. Unatoč svim poteškoćama, planovi za razvoj postoje. Razmišljaju o proširenju proizvodnje, među ostalim i kroz uzgoj crne slavonske svinje, koja bi se držala ekstenzivno, u obližnjim bukovim šumama, hraneći se žirom i korijenjem. U planu je i izgradnja nove štale za muzne krave, što bi omogućilo povećanje proizvodnje i bolje uvjete za životinje. Udruživanje s drugim proizvođačima zasad nije opcija jer ih jednostavno nema dovoljno.
Malnar o svom poslu govori s ljubavlju i predanošću. Poljoprivreda je, kaže, temelj svake ekonomije i bez ustrajnih i sposobnih ljudi u tom sektoru teško je očekivati bolju budućnost.
- Moja poruka drugim mladim poljoprivrednicima je da ne odustaju baš sada kada je zdrava, domaća hrana potrebnija nego ikad - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....