U Hrvatskoj se trenutno grade sustavi vodoopskrbe i odvodnje u duljini od nekoliko tisuća kilometara, što je više nego ikada, a radovi se većim dijelom financiraju sredstvima iz fondova EU. Domovi gotovo pola milijuna građana u svim dijelovima Hrvatske tako će u narednim godinama prvi put biti spojeni na vodovod i kanalizaciju. Na javne sustave odvodnje je trenutno priključeno oko polovice hrvatskog stanovništva po čemu smo ispod prosjeka Europske unije, a također se pročišćuje nedovoljnih nešto više od 40 posto otpadnih voda. Kako EU u posljednje vrijeme izdvaja golema sredstva za zaštitu okoliša i prirode, iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020. Hrvatske su vode dobile milijardu i 49 milijuna eura za vodno-komunalne projekte izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže i pročistača otpadnih voda te još 150 milijuna eura za zaštitu od katastrofa odnosno obranu od poplava.
Republika Hrvatska iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova u razdoblju od 2014. do 2020. na raspolaganju ima ukupno 10,676 milijardi eura. Navedena sredstva dostupna su kroz pet europskih fondova. To su Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.
Za financiranje su Hrvatske vode pripremile 59 vodno-komunalnih projekata u vrijednosti od 24 milijarde kuna, što je gotovo dvostruko više projekata nego što ih EU u jednom razdoblju može financirati, ali će na red doći u narednom razdoblju od 2021. do 2027. godine.
Elizabeta Kos
Otprilike deset posto stanovništva, ili oko 400.000 građana Hrvatske, još nema pristup javnim vodoopskrbnim sustavima, što u europskim okvirima i nije loš postotak, no u Hrvatskim vodama daju potporu daljnjoj gradnji vodovoda kako bi takvih primjera bilo još manje čime se, kaže generalni direktor Zoran Đuroković, ljude potiče da ostanu živjeti i u manje razvijenim sredinama poput nekih mjesta u Dalmatinskoj zagori, Lici, Banovini i drugim krajevima. Doduše, ni u najrazvijenijim europskim državama nisu baš sva kućanstva spojena na vodovod i kanalizaciju.
Prilikom izgradnje vodoopskrbnih i kanalizacijskih sustava prednost, otkriva nam Đuroković, imaju područja koja najviše zagađuju okoliš, a to su ona u kojima živi najviše ljudi. Takav primjer je područje Splita, Kaštela, Solina i Trogira gdje se gradi oko tisuću kilometara vodoopskrbnih i kanalizacijskih cijevi te pročistači otpadnih voda za područje na kojem živi oko 400.000 stanovnika čime će se znatno smanjiti zagađenje priobalja i trajno zaštititi priroda i zdravlje ljudi te spriječiti mogući veći ekološki problemi koji bi mogli ugroziti turizam i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Još uvijek se, nažalost, dio otpadnih voda iz kuća i apartmana nepročišćena ispušta u more. Nadalje, u zaleđu priobalnih dalmatinskih gradova nalazi se rijeka Cetina, koja je važan izvor pitke vode i stoga se izgradnjom pročistača ona mora trajno zaštititi od zagađenja. Isto vrijedi i za druge rijeke koje predstavljaju neprocjenjivo prirodno bogatstvo, po čemu Hrvatska spada među rijetke zemlje u Europi i svijetu u kojima je na cijelom teritoriju voda iz javnog vodoopskrbnog sustava pogodna za piće, i to ne samo po kvaliteti i čistoći nego i po okusu.
Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Mario Šiljeg ističe kako će realizacija 59 odobrenih vodno-komunalnih projekta omogućiti priključenje oko 500.000 stanovnika na poboljšani sustav vodoopskrbe i čak 2,4 milijuna stanovnika na poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda.
Orubica
“U razdoblju koje je pred nama imamo dva glavna izazova u vodnom gospodarstvu. Prvi je značajno smanjenje gubitaka u vodoopskrbnoj mreži, a drugi je rješenje problematike zbrinjavanja muljeva iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Veći udio gubitaka posljedica je dotrajale vodoopskrbne mreže, ali i nezanemarive neovlaštene potrošnje vode. Izgradnjom vodno-komunalne infrastrukture bit će potrebno zbrinuti i 80.000 do 100.000 tona suhe tvari mulja godišnje. Naš je zadatak stvoriti pretpostavke za primjenu okolišno prihvatljivih tehnologija koje omogućavaju oporabu i daljnju uporabu toga mulja. Osim upotrebe na zemljištima kada zato postoje pretpostavke u vidu neškodljivosti mulja i prikladnosti tala za zbrinjavanje, moći će ga se na primjer oporabljivati u cementarama i bioenerganama, nakon čega nastaje i pepeo koji se može dalje upotrijebiti kao sirovina za proizvodnju cementa, opeka i drugih građevinskih materijala”, naglašava Šiljeg.
“Ulaganjem u razvoj kanalizacije štitimo vodne zalihe za budućnost. Hrvatska ih ima u dovoljnim količina, ali nema toga što se ne može devastirati nemarnim ponašanjem. Gradnjom vodovodne infrastrukture stvaraju se i uvjeti za razvoj gospodarstva. Stoga su ovi vodno-komunalni projekti izuzetno važni za održivi razvoj cijele države. U prosjeku 70 posto sredstava za njihovu realizaciju pokriva EU, a time se osigurava i posao za hrvatsku građevinsku operativu što je također važno za gospodarstvo”, govori prvi čovjek Hrvatskih voda Zoran Đuroković te dodaje kako do sada za to jednostavno nije bilo novca.
Projekti za koje je EU izdvojila milijardu i 49 milijuna eura trebaju biti dovršeni do kraja 2023. godine. Do sada je s izvođačima ugovoreno 62 posto poslova za koje je taj novac predviđen, a do kraja ove godine će, kaže Đuroković, biti 90 posto. Oko 20 posto projekata je već realizirano, a svi će biti do 2023. godine. Država od EU dobiva novac, Ministarstvo zaštite okoliša i Hrvatske vode sudjeluju u pripremi projekata, a komunalna poduzeća raspisuju natječaje za njihovu izvedbu. Projekti se sufinanciraju državnim sredstvima Ministarstva zaštite okoliša, Hrvatskih voda te lokalne samouprave koja pokriva samo pet posto što je gradovima i općinama veoma prihvatljivo. Osim izgradnje infrastrukture, kupuje se i oprema za njezino održavanje, cisterne, kamere za snimanje stanje i sve drugo što je potrebno da se unaprijedi sustav vodoopskrbe i odvodnje. Ukupna vrijednost svih 59 projekata, kada im se pribroje i sredstva koje će izdvojiti država, lokalna samouprava te fondovi EU za razdoblje od 2021. do 2027. iznosi oko 24 milijarde kuna, od čega prosječno 70 posto pokriva Europska unija. Sva dokumentacija je spremna. Povremeno se javlja problem nedostatka građevinske operative, odnosno izvođača radova.
“Toplo se nadamo da će u Hrvatskoj doći do revitalizacije građevinskog sektora. Procjenjujemo da je tijekom proteklih mjeseci u doba epidemije na našim projektima širom Hrvatske radilo oko 10.000 građevinskih radnika, što pokazuje koliki je gospodarski značaj ovoga što radimo”, zaključuje Đuroković.
Iz EU fondova za poticanje prilagodbe na klimatske promjene, prevenciju i upravljanje rizicima Hrvatskoj je za razdoblje od 2014. do 2021. osigurano 150 milijuna eura za razvoj sustava zaštite od poplava. Na tome se, kažu nam u Hrvatskim vodama, već radi. Obnavlja se nasip uz rijeku Savu koji je 2014. popustio na području županjske Posavine gdje su brojne kuće bile poplavljene. Vrijednost radova je 370 milijuna kuna od čega 85 posto pokriva Europska unija. Nasip će biti ojačan na potezu od Nove Gradiške do granice sa Srbijom u dužini od 172 kilometra. Gradi se trenutno na devet dionica i sve će biti dovršeno za najkasnije tri godine.
Zagorski vodovod
Gradi se i retencija uzvodno od Ogulina koja će moći prihvatiti veliku količinu vode iz rijeke Dobre kako ona više ne bi plavila taj grad. Ekstremne hidrološke prilike koje dovode do poplava izravno vezane uz klimatske promjene. Tako sve hrvatske, kao i brojne druge europske rijeke posljednjih godine ruše rekorde u visini vodostaja, zbog čega je moguće povećanje rizika od pojave poplava, ugroženosti naselja i ljudi.
Odobrena su sredstva EU i za razvoj hidroloških mjerenja i istraživanja koje provode Hrvatske vode kako bi se uspostavili novi sustavi mjernih stanica i matematičkih i hidrauličkih modela za bolje prognoziranje dolaska velikih vodnih valova čime se omogućava da se na vrijeme aktivira sustav obrane od poplava i postigne veća sigurnost u obrani od poplava.
Također, Hrvatske vode pripremaju projekt zaštite od poplava za grad Karlovac odnosno cijelo karlovačko-sisačko područje koje se proteže na teritoriju triju županija – Karlovačke, Sisačko-moslavačke i Zagrebačke. Vrijednost tog projekta je milijardu i 685 milijuna kuna, a njime će se trajno riješiti pitanje poplava na tom području srednjeg Posavlja gdje ima najviše problema. I tu se očekuje da će 85 posto troškova financirati EU. Hrvatske vode će uskoro predati aplikaciju, odnosno prijavu projekta.
“Isplati se ulagati u zaštitu od poplava jer su štete od poplava uvijek daleko veće od ulaganja. Pomoglo nam je što je Vlada taj projekt proglasila strateškim projektom i donijela posebni Zakon o zaštiti sliva rijeke Kupe na karlovačkom i sisačkom području jer nam je to omogućilo bržu pripremu projekta uključujući i brže rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Procjena je bila da bismo trebali imovinsko-pravno riješiti nekih 15.000 čestica što bi potrajalo i 20 godina, no čini se da su i građani svjesni da trebaju dati svoj doprinos obrani od poplava, a njihove ćemo čestice otkupiti po korektnim cijenama. Riješili smo već više od 50 posto imovinsko-pravnih odnosa, a preostale ćemo u naredne dvije do tri godine. Moramo izgraditi 100 kilometara nasipa, 16 kilometara zaštitnih zidova, 10 kilometara obaloutvrda, rekonstruirati 40 kilometara nasipa, izgraditi prokop Korana - Kupa, kao i retenciju Kupčina od 120 milijuna kubičnih metara vode, čime ćemo trajno riješiti problem zašite od poplava toga kraja, uključujući velikogoričko, sisačko i karlovačko područje na kojem živi mnogo ljudi. Nadamo se da će nam do kraja godine biti odobren europski novac”, govori Đuroković te ističe kako Hrvatske vode danas imaju veliko iskustvo u pripremi infrastrukturnih projekata i stoga mogu pomoći i drugim tvrtkama i institucijama koji žele za svoje projekte dobiti novac iz fondova EU. Otkriva kako su i u prethodnom proračunskom razdoblju EU od 2006. do 2013. potpuno iskoristili sva europska sredstva koja su mogli povući.
Iz Europskog regionalnog fonda izdvojeno je 98 milijuna eura za razvoj sustava navodnjavanja pa pomoću tih sredstava Hrvatske vode trenutno grade devet novih sustava navodnjavanja, a još osam ih je u pripremi čime će se osigurati novih 7000 hektara navodnjavanih površina, državnog i privatnog zemljišta, uglavnom u Slavoniji, Istri, zadarskom i neretvanskom području. Riječ je o modernim zatvorenim sustavima navodnjavanja koji će poljoprivrednicima omogućiti da budu efikasniji i konkurentniji. EU pokriva 85, a Ministarstvo poljoprivrede 15 posto troškova. Hrvatska, naime, navodnjava samo 2,5 posto svojih poljoprivrednih površina, po čemu je među lošijima u Europskoj uniji, i taj postotak svakako treba podići kako bi poljoprivredna proizvodnja bila stabilnija i dohodovnija, što je preduvjet za razvoj prehrambene industrije, ostanak ljudi na selu i smanjenje uvoza hrane. Slobodno se može zaključiti kako se na razvoju sustava navodnjavanja danas radi više nego ikada u proteklih nekoliko desetljeća.
Da bi se svi ti projekti što uspješnije provodili, važno je okrupnjavanjem smanjiti broj vodno-komunalnih poduzeća, odnosno isporučitelja vodnih usluga. Naime, neke od tih tvrtki u vlasništvu jedinica lokalne samouprave nemaju ni financijskih ni kadrovskih mogućnosti za pripremu većih infrastrukturnih projekata.
Pomoćnica ministra zaštite okoliša i energetike Elizabeta Kos otkriva kako je Ministarstvo uspješno pripremilo, a Hrvatski sabor prihvatio paket vodnih zakona, a prije svega su to Zakon o vodnim uslugama, Zakon o vodama te Izmjene i dopune Zakona o financiranju vodnog gospodarstva koji zaokružuje ukupnu vodnu politiku Republike Hrvatske.
“Zakon o vodnim uslugama predstavlja pravnu pretpostavku za integraciju javnih isporučitelja odnosno komunalnih poduzeća. Prošle godine, kad smo pripremali zakon, na području cijele Hrvatske ih je bilo 190, a do danas se već 15 do 20 njih okrupnjalo, i to zbog infrastrukturnih projekata koje provodimo. Pripremili smo Uredbu o uslužnim područjima u kojoj na području cijele države predlažemo 40 isporučitelja vodnih usluga, a konačan će broj ovisiti o javnom savjetovanju koje će biti provedeno. U pripremi su nam puno pomogle akademska zajednica, kao i udruge općina i gradova te vodovoda i kanalizacija”, govori Elizabeta Kos i objašnjava zašto je to okrupnjavanje toliko važno. Upravo zbog 59 odobrenih vodno-komunalnih projekata koji su veoma zahtjevni, a mora ih pratiti i cijena vodnih usluga koja treba biti dostatna za održavanje takvih objekata posebno cjevovoda za vodoopskrbu i odvodnju, kao i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
“Svim hrvatskim građanima i gospodarstvenicima želimo omogućiti cijene vodnih usluga koje si mogu priuštiti, a da možemo financirati održavanje sustava. Naša je obveza, prema Direktivi o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, da na svim područjima većima od 2000 stanovnika do kraja 2023. izgradimo uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. To danas radimo. Trenutno pripremamo i druge zakonodavne aktivnosti u vezi Zakona o vodnim uslugama koje će regulirati samo okrupnjavanje isporučitelja vodnih usluga. Taj proces bi trebao biti proveden u roku od godine dana, pa i manje”, kaže Elizabeta Kos i kao uspješan primjer navodi spajanje sedam vodno-komunalnih poduzeća iz Dugog Sela, Ivanić Grada, Svetog Ivana Zelene, Vrbovca, Brckovljana i drugih mjesta u istočnom dijelu Zagrebačke županije.
Na području Zagrebačke županije samo 60 posto ljudi ima pristup vodi iz vodovoda, a kad projekt bude gotov, imat će ga čak 98 posto stanovništva. Umjesto sedam poduzeća, danas postoji jedno koje ima jednog direktora, jedno računovodstvo, jednu tehničku službu i, što je posebno važno – jedinstvenu cijenu usluga. Oni danas, tvrdi pomoćnica ministra zaštite okoliša i energetike, uspješno pripremaju i provode razne projekte ukupne vrijednosti veće od milijardu i pol kuna.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa