EU uvodi digitalne putovnice proizvoda, hrvatske tvrtke već razvijaju rješenja

Europska unija ulazi u završnu fazu pripreme jedne od najambicioznijih regulatornih promjena u industriji, digitalne putovnice proizvoda (Digital Product Passport – DPP), koja od 2027. postaje obvezna za niz sektora. Riječ je o sustavu koji će omogućiti potpunu transparentnost proizvoda kroz cijeli životni ciklus, od sirovine do reciklaže, a istodobno otvoriti novo tržište digitalnih rješenja vrijedno milijarde eura.

U tom prostoru već se pozicioniraju i hrvatske tvrtke. Među njima je i ENSESO, koji je razvio platformu sunrise2027.ai kao rješenje za upravljanje digitalnim putovnicama proizvoda, ciljajući industrije od tekstila i elektronike do građevinskog sektora. Platforma omogućuje automatizirano prikupljanje podataka, integraciju s postojećim poslovnim sustavima i generiranje digitalnih zapisa u skladu s europskim standardima.

Digitalna putovnica proizvoda u praksi znači da će svaki proizvod dobiti jedinstveni digitalni identitet kojem potrošači mogu pristupiti skeniranjem koda putem pametnog telefona. Informacije će obuhvaćati podrijetlo, sastav, trajnost, mogućnosti popravka i način zbrinjavanja, čime se uvodi nova razina transparentnosti i odgovornosti proizvođača.

Za industriju to znači dodatni regulatorni pritisak, ali i priliku za diferencijaciju. Tvrtke koje prve uspostave sustave za upravljanje podacima i sljedivost proizvoda mogle bi steći konkurentsku prednost na jedinstvenom europskom tržištu, osobito u kontekstu sve strožih pravila vezanih uz održivost i kružno gospodarstvo.

ENSESO je u razvoju platforme ušao u partnerstvo s AKD-om, jednim od vodećih pružatelja usluga povjerenja u Europi, čime se fokus stavlja na sigurnost i pravnu valjanost podataka. Integracija Certilia certifikata i usklađenost s eIDAS 2.0 regulativom omogućuju da svi zapisi budu kriptografski potpisani i pravno priznati na razini Europske unije.

Uvođenje digitalnih putovnica proizvoda otvara i pitanje autentičnosti podataka, odnosno povjerenja u sustav. Upravo tu sigurnosna infrastruktura postaje ključna, jer bez pouzdanih mehanizama verifikacije cijeli model gubi smisao. Sustavi koji osiguravaju nepromjenjivost i sljedivost podataka postaju temelj nove industrijske arhitekture.

Iskustvo koje ENSESO i AKD već imaju u sličnim sustavima daje im početnu prednost. U okviru EU regulative za duhanske proizvode od 2019. godine izdano je više od 5,5 milijardi digitalnih identiteta, čime je omogućeno praćenje proizvoda kroz cijeli lanac opskrbe. Taj model sada se pokušava prenijeti na širi spektar industrija.

Obje tvrtke posjeduju nacionalne koncesije za sustave praćenja i identifikacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Irskoj, što im daje operativno iskustvo u upravljanju velikim količinama podataka i integraciji s različitim proizvodnim sustavima. Za razliku od novih igrača koji tek razvijaju rješenja, ovdje je riječ o infrastrukturi koja već obrađuje milijune transakcija dnevno.

Tehnološki okvir digitalnih putovnica oslanja se na više vrsta identifikacijskih tehnologija, uključujući QR kodove, NFC oznake i RFID sustave, ovisno o vrsti proizvoda i načinu korištenja. Iako će se potrošači najčešće susretati s jednostavnim skeniranjem putem mobilnog uređaja, u pozadini se razvija kompleksan sustav upravljanja podacima i pristupnim pravima.

Važan element budućeg ekosustava bit će i EU digitalni novčanik, koji će omogućiti sigurno upravljanje identitetima i pristup podacima, kako za građane tako i za tvrtke. Njegova implementacija predviđena je do kraja 2026. godine i smatra se ključnim preduvjetom za funkcioniranje digitalnih putovnica.

U širem kontekstu, DPP je dio europske strategije zelene tranzicije i prelaska na kružno gospodarstvo, s ciljem smanjenja otpada i produljenja životnog vijeka proizvoda. No, osim ekološkog aspekta, riječ je i o velikoj industrijskoj transformaciji koja će redefinirati odnose između proizvođača, potrošača i regulatora.

Za hrvatske tvrtke to je istodobno izazov i prilika. One koje se uspiju prilagoditi novim pravilima i razviti tehnološka rješenja imaju šansu postati dio europskog lanca vrijednosti u području koje tek nastaje. U protivnom, riskiraju da ih regulativa zatekne nespremne, uz dodatne troškove i gubitak konkurentnosti.