Prosječan hrvatski poduzetnik, korisnik državnih poticaja za samozapošljavanje, ima između 30 i 50 godina. Prije nego što je pokrenuo vlastiti biznis, bio je razmjerno kratko nezaposlen, a iza sebe ima nekoliko godina radnoga iskustva. U većini slučajeva korisnik poticaja ima završenu samo srednju školu iako je među samozaposlenima i nemali broj onih koji su završili fakultet.
Portret je to prosječnog korisnika državnih poticaja za samozapošljavanje, koji proizlazi iz istraživanja čije je rezultate objavio zagrebački Ekonomski institut. Analiza pod nazivom “U redu... Sam ću to napraviti: Pouke iz poticaja za samozapošljavanje u dugom razdoblju recesije”, koju potpisuju Stjepan Srhoj iz Sveučilišta u Dubrovniku i Ivan Zilić, znanstveni suradnik Ekonomskog instituta, bavi se upravo ocjenom pokretanja poslovanja državnim poticajima za samozapošljavanje.
Iako autori ističu da niti u korištenju modela samozapošljavanja nisu rijetki slučajevi “Cash & Carry” pristupa poduzetništvu, u kojem korisnik uzima državni poticaj, izdrži kao poduzetnik ili obrtnik barem godinu dana, koliko je zakonski obvezan, a potom gasi tvrtku ili obrt, njihov je zaključak da je model samozapošljavanja u razdoblju od 2010. do 2017. godine ipak dao rezultate, posebno u segmentu pada nezaposlenosti.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 2010. do kraja prošle godine poticaje za samozapošljavanje dobilo je 32.793 ljudi, a za provedbu te mjere je ukupno utrošeno 1,25 milijardi kuna. Samo u prošloj godini u mjeru poticanja samozapošljavanja je uključeno 8.723 ljudi, čiji je poduzetničke napore država podržala s 446 milijuna kuna, pokazuju podaci HZZ-a. Visina potpore za samozapošljavanje ovisi o razvijenosti područja u kojem osoba živi, a može doseći i 110.000 kuna.
Obrt ili tvrtka
Iako je pad broja nezaposlenosti u Hrvatskoj ponajprije rezultat masovnog iseljavanja, nema sumnje da su i mjere poticanja samozapošljavanja dale doprinos smanjenju gužvi na burzi rada. Prema posljednjim podacima državne statistike, Hrvatska je krajem prošle godine imala malo manje od 132.000 nezaposlenih, a stopa nezaposlenosti iznosila je 7,9 posto.
Podaci HZZ-a pokazuju da Hrvati koji su se, uz pomoć državnih potpora, odlučili na pokretanje vlastitog biznisa uglavnom otvaraju tvrtke ili obrte u građevini, uslužnim djelatnostima, među kojima je u posljednje vrijeme očita poplava taksi usluga, kao i u raznim stručnim, znastvenim i tehničkim djelatnostima. No, puno ih je i koji se odlučuju na pokretanje posla u IT sektoru te u ugostiteljstvu.
Istraživanje Ekonomskog instituta pokazuje da se sve više novih poduzetnika prilikom izbora između pokretanja društva s ograničenom odgovornošću, odnosno tvrtke ili obrta okreće ovom drugom - pokretanju obrta. Uglavnom je riječ o osnivanju paušalnih obrta. To je značajno uzmemo li u obzir da obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a vlasnik tvrtke samo imovinom tvrtke.
Primjerice, 2017. godine je 39,5 posto poslovnih subjekata u Hrvatskoj bilo u statusu obrta, a te je godine u okviru programa samozapošljavanja otvoreno i više obrta nego tvrtki, pokazuju rezultati istraživanja. Kada je riječ o otvaranju tvrtki, valja napomenuti i da se poticajima za samozapošljavanje uglavnom otvaraju jednostavni d.o.o.-i.
Razlozi sve većem okretanju novih hrvatskih poslovnih ljudi otvaranju obrta mogu se tražiti, ističe se u studiji, ponajprije u manjem poreznom opterećenju u odnosu na tvrtke, kao i u manjim troškovima otvaranja i zatvaranja obrta nego kod poduzeća. Uz to, sve je izraženija pojava da radnici s tvrtkama za koje rade dogovore raskid radnog odnosa, prijave se na burzu rada i, koristeći poticaje za samozapošljavanje, otvore obrt, koji potom radi upravo za tvrtku iz koje je osnivač otišao, upozorava se u analizi.
Državni poticaji
I podaci DZS-a pokazuju da je u Hrvatskoj velik broj zaposlenih upravo u obrtu i samostalnim djelatnostima. Takvih je krajem prošle godine bilo oko 187.000, što je oko 3500 više nego krajem 2018. godine.
Iako Hrvatska razmjerno malo novca izdvaja za samozapošljavanje, a prosječan poticaj je 2017. godine iznosio 4750 eura ili nešto više od 35.000 kuna, ocjena je da program poticanja samozapošljavanja daje rezultate. Oni su, doduše, vidljiviji na planu smanjenja nezaposlenosti nego u segmentu doprinosa samozaposlenih gospodarskom rastu, budući da velik broj novoosnovanih tvrtki i obrta nakon nekoliko godina stavlja ključ u bravu. To, među ostalim, upućuje na i dalje veliku zastupljenost “poduzetništva iz nužde”, odnosno tvrtki ili obrta koje osnivač pokreće ne zato što je uočio dobru poslovnu priliku, nego zato što mu je to bio jedini način da se zaposli. Ipak, i rezultati koje je dosad dalo samozapošljavanje nisu za odbacivanje, na što upućuje i podatak da oko 10 posto novoosnovanih poslovnih subjekata u Hrvatskoj proizlazi iz državno poticanog samozapošljavanja, poruka je analize.
“Samozapošljavanje je dobro poslovno rješenje za pojedince koji imaju know-how, ali nemaju radno mjesto”, poruka je iz analize.
- Hrvati su, vjerojatno zbog naslijeđa socijalizma, prilično inertna nacija. U takvim okolnostima svaki poticaj države je pohvalan, naravno, uz uvjet da postoji određeni nadzor nad trošenjem državnog novca - kaže Ivica Krešić, analitičar tvrtki.
Dodaje i kako je logično da poduzetničkim vodama uglavnom pokušavaju plivati ljudi u dobnoj skupini od 30 do 50 godina. Osim zrelosti, iza njih je, u pravilu, i određeno znanje i radno iskustvo, što im omogućava da prepoznaju tržišne niše i pokrenu vlastiti biznis.
- Oni u 20-im godinama za takvo su nešto još premladi i nedostaje im iskustva da prepoznaju tržišne niše u kojima bi mogli poslovati. S druge strane, ljudi stariji od 50 godina više su okrenuti vlastitim izgrađenim karijerama i baš ne vole promjene ako nisu na njih prisiljeni - primjećuje Krešić.
Druga šansa
Naš sugovornik smatra i da u Hrvata više nije toliko izraženo “poduzetništvo iz nužde”. Razlog je otvaranje tržišta rada drugih članica EU za hrvatske radnike.
Unatoč sve većem okretanju Hrvata poduzetništvu, Krešić ističe kako problem ostaje prevelika birokratiziranost hrvatske države i društva. Nadalje, u Hrvatskoj je poslovni neuspjeh i dalje sramota dok se na Zapadu, posebno u SAD-u, to smatra sastavnim dijelom života.
- Većina tvrtki propadne, ali to je uobičajeno. Na Zapadu, a posebice u SAD-u, nije problem ako netko nešto pokrene i taj posao ugasi pa započne neki drugi - zaključuje Krešić. Drugim riječima, u Hrvatskoj tek treba zaživjeti koncept “druge šanse” u poduzetničkom životu.
Rezultati istraživanja pokazuju i da veće šanse za preživljavanje imaju oni koji su prije pokretanja biznisa kraće bili nezaposleni od onih koji su na burzi rada “odradili” dulji staž.
Jednako tako, “stopa preživljavanja” obrta i tvrtki pokrenutih državnim poticajima veća je nego kod onih koji su pokrenuti bez potpore države.
Primjerice, prvu godinu, pokazuje analiza, preživi čak 95,1 posto tvrtki ili obrta koji su otvoreni uz pomoć državnih poticaja dok je stopa preživljavanja nakon prve godine poslovanja kod tvrtki ili obrta otvorenih bez pomoći države znatno manjih 80,1 posto. Slično je i s tvrtkama ili obrtima nakon druge i treće godine poslovanja: poslovnih je subjekata otvorenih uz pomoć državnih poticaja koji prežive drugu godinu 75,3 posto, a kod poslovnih subjekata koji su otvoreni bez državnih poticaja postotak preživljavanja nakon druge godine rada iznosi 67,6 posto. Treću godinu poslovanja preživi 66,4 posto tvrtki ili obrta otvorenih uz pomoć državnih poticaja te 60 posto onih koji nisu otvoreni uz potporu države, pokazuje analiza Ekonomskog instituta.
Valja, međutim, reći i da je u Hrvatskoj mnogo tvrtki i obrta koji nisu aktivni, odnosno koji postoje samo na papiru, dok u stvarnosti ne posluju.
HZZ kod 2000 korisnika uočio kršenje obveza i traži povrat novca
Valja reći kako ni od države sponzorirano samozapošljavanje nije lišeno zloupotreba.
Prema podacima HZZ-a, od 2010. do kraja 2019. godine u 2063 ugovora je evidentirano kršenje obveza, zbog čega su korisnici djelomično ili u cijelosti morali vratiti novac.
Najčešće kršenje ugovorenih obveza HZZ je uočio u nenamjenskom korištenju dodijeljenih potpora, zatim u dostavi nepropisane dokumentacije za pravdanje potpore, kao i u kupnji i prodaji opreme tijekom trajanja ugovorne obveze.
Teži slučajevi zloupotreba poticaja za samozapošljavanje obuhvaćaju zakup poslovnog prostora koji se zapravo ne koristi te registraciju tvrtke ili obrta koji u stvarnosti uopće ne posluju. U HZZ-u ističu kako idu u terensku kontrolu, ali i da znaju zaprimiti anonimne prijave o zloupotrebama.