Troje mlađih hrvatskih ekonomista, Ivan Kožić s Instituta za turizam, Vladimir Arčabić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Ivan Sever iz poduzeća Thinktourism d.o.o. dovršili su istraživanje u okviru projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost, koje ukazuje na mogućnost da turizam ove godine ipak ugodno iznenadi. Rasprava je aktualna u svjetlu najavljenog otvaranja granica prije početka glavne turističke sezone. Dakle, može li turizam postići više od 30% prošlogodišnje razine, koliko se ovih dana najavljuje naravno uz uvjet da ne bude novog vala zaraze i zatvaranja?
Autori se nisu bavili koronakrizom. Promatrali su turističku potražnju u ranijem razdoblju od 2000. do 2011. koje je obilježeno Velikom recesijom 2008./09. Tada se dogodio najveći gospodarski pad nakon Drugog svjetskog rata. Ima smisla raspraviti mogu li se zapažanja o ponašanju turista iz EU tijekom prošle velike krize preslikati na očekivano ponašanje turista u svjetlu gospodarskih posljedica koronakrize ove godine.
Analogija nije idealna. Razlika između dviju kriza je očigledna. Pad aktivnosti i dohodaka Europljana u krizi 2008./09. bio je povezan samo s gospodarskim poteškoćama, dok u ovoj krizi imamo kombinaciju ekonomskih poteškoća i straha od širenja zaraze. Strah od zaraze je novi moment zbog kojeg su učinci koronakrize na pad turističke aktivnosti snažniji nego u prethodnoj krizi 2008/09. Ipak, ako utjecaj straha od zaraze uzmemo kao zadan, možemo se pozabaviti pitanjem o utjecaju pada dohodaka i pogoršanih ekonomskih očekivanja na odluke europskih turista da otputuju izvan svojih država, možda i u Hrvatsku.
Turizam nije luksuz
Trojac istraživača ispitao je postoje li uporišta za tezu da turistička potražnja s emitivnih tržišta pada manje od tamošnje ekonomske aktivnosti u krizi. Teza je suprotstavljena tradicionalnom poimanju turizma na temelju teorija koje su oblikovane 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Tada je formiran stav o turizmu kao «luksuzu». Luksuzna dobra i usluge ljudi kupuju u dobrim vremenima kada dohoci rastu i vlada optimizam, no kada nastupi kriza, prvo se odreknu takvih stvari. Iz takvog pogleda na turizam proizašli su poznati stavovi o turizmu kao vrlo kolebljivoj i nepouzdanoj gospodarskoj djelatnosti koja ne bi smjela zauzimati značajan udjel u strukturi gospodarstva.
Međutim, u krizi 2008./09. dogodilo se nešto neočekivano. Turizam se kolebao manje od ukupne gospodarske aktivnosti. Druge djelatnosti, osobito industrija okrenuta prema izvozu, bile su podložnije većim kolebanjima. Na primjer, ljudi u krizi odgađaju kupnju novog automobila što snažno pogađa autoindustriju, ali sa starim automobilom i dalje putuju na more.
Tada je afirmirana hipoteza koja se prije krize 2008./09. sramežljivo pojavljivala na marginama stručnih i znanstvenih rasprava o turizmu: putovanja su prerasla u fundamentalnu potrebu velikog broja ljudi. Oni se sada radije odriču drugih stvari nego odmora i novih doživljaja. U bogatom društvu turizam postaje nužno dobro za velik broj ljudi.
Turizam kao nužno dobro?
Kožić, Arčabić i Sever u prvom dijelu rada pružaju iscrpan pregled studija koje potvrđuju promjene turističke potražnje u smjeru potrošnje nužnih dobara. Opisuju rezultate studija koji pokazuju jaku korelaciju između turističke potražnje i ekonomske aktivnosti u fazama ekonomskog uzleta, ali veza slabi u fazama usporavanja i pada. Takva asimetrija znači da je turistička potražnja «žilavija» od ukupne ekonomske aktivnosti. Ekonomisti bi rekli da je turistička potražnja slabo prociklična, a pokazat će se, u nekim zemljama čak i kontraciklična.
Što to znači, kontraciklična? Suprotno intuiciji, postoje zemlje u kojima ljudi više putuju na odmor kada gospodarstvo usporava ili je u padu. Možemo zamisliti da u nekim vrlo bogatim zemljama dobar dio stanovnika nema vremena i trči za zaradom kada ekonomija raste, ali kada gospodarska aktivnost oslabi, ljudi pronalaze više vremena za sebe s ciljem da otputuju. Imaju dovoljno štednje, pa recesija ne izaziva strah i anksioznost zbog čega bi povukli ručnu kočnicu do najvišega zuba na svojim računima. Ako u razdobljima pada gospodarske aktivnosti turistička potražnja pada manje od dohodaka, to bi mogla biti dobra vijest za hrvatski turizam.
Ipak, usporavanja i recesije utječu na strukturu turističke potražnje na način koji nam ne ide u prilog. Turističko tržište se sastoji od različitih segmenata. Na primjer, recesije u nekim zemljama dovode do preferencije domaćeg turizma. Neki ljudi u krizama jednako ili više putuju, ali razmjerno manje putuju daleko, pa svoju bazičnu potrebu za odmorom i kretanjem zadovolje u vlastitoj zemlji. Taj nalaz je loš za hrvatski turizam, osobito u svjetlu mogućnosti da neke vlade regulacijom namjerno otežaju izlazak svojih građana prema drugim zemljama. Dovoljno je propisati neki poseban režim, test, ili čak dvotjednu samoizolaciju po povratku iz Hrvatske, i velik broj ljudi će odustati od namjere putovanja.
Rezultati spomenutih studija ukazuju i na različitu osjetljivost trajnih odmora i kraćih turističkih izleta. Kraći izleti su osjetljiviji na ekonomska kolebanja u odnosu na glavne ljetne odmore. To bi mogla biti dobra vijest za hrvatski turizam. Prema tome, postoje faktori koji govore u prilog nadi u predstojeću sezonu, ali i faktori koji tu nadu hlade, čak i ako gledamo samo ekonomske, bez epidemioloških čimbenika.
Naša emitivna tržišta
Sve što je do sada rečeno proizlazi iz ranijih studija i ima narav hipoteza. U nastavku ćemo pogledati što su Kožić, Arčabić i Sever pronašli u svom istraživanju. Oni su analizirali podatke za 23 države članice EU među kojima su i naša najvažnija emitivna tržišta: Njemačka, iz koje je prema podacima za 2019. došlo 2,9 milijuna turista ili oko 17% od ukupnoga broja; Slovenija i Austrija, iz kojih je došlo po 1,4 milijuna ili po 8% od ukupnog broja dolazaka; Italija, iz koje je došlo 1,2 milijuna ili oko 6% od ukupnog broja dolazaka, a prikazali su ocjenu i za druga važna emitivna tržišta kao što su Poljska, Ujedinjena Kraljevina, Češka itd. Pronašli su slabu cikličnost turističke potražnje u razdoblju 2000.-2011. To znači da potražnja primjerice Nijemaca za turističkim uslugama ne pada ni približno onoliko koliko u recesiji padne njemačka gospodarska aktivnost. To je dobra vijest!
Koeficijenti korelacije između ciklusa turističke potražnje i sveukupnog poslovnog ciklusa prikazani za odabrane europske države su na slici. Pozitivni koeficijenti korelacije (desni dio slike) znače da se turistička potražnja kreće u skladu s ukupnim gospodarskim ciklusom, negativni (kontracikličnost) znače da ljudi iz te zemlje više putuju kad je kriza (lijevi dio slike). Koeficijenti oko nule znače da turistička potražnja ima autonomnu dinamiku koja u kratkom roku ne ovisi o kretanju u domaćem gospodarstvu emitivne zemlje.
Korelacija ciklusa turističke potražnje i ukupnog gospodarskog ciklusa 2000.-2011.
Coherence of business and tourism cycles: is tourism still a luxury good? (mimeo)
Slika pokazuje da je turistička potražnja najosjetljivija na stanje u gospodarstvu u Mađarskoj, iz koje bilježimo oko 3,5% od ukupnog broja dolazaka. Slično je u Francuskoj, odakle dolazi približno isti udjel turista, te Slovačkoj čiji udjel u ukupnom broju dolazaka 2019. iznosi 2,6%. S druge strane, turistička potražnja Slovenaca ponaša se kontraciklično. Naši drugi najvažniji gosti iza Nijemaca putuju više u kriznim vremenima i prema tom kriteriju smještaju se uz bok najrazvijenijih zemalja. Kako je granica već otvorena, Slovenci bi nas ove godine mogli ugodno iznenaditi.
Na žalost, to se ne može reći za goste iz Ujedinjene Kraljevine. Ovi najizdašniji turistički potrošači idealni su gosti za krizna vremena jer se osim visokom potrošnjom odlikuju i kontracikličkim ponašanjem kao Slovenci. Međutim, korona je u UK izazvala dramatičan šok koji je mnogo jači nego u srednjoj Europi te su neke restriktivne mjere još uvijek na snazi. Latentan je i problem Brexita, a nedavno je zabilježena i propast najvećeg touroperatora Thomasa Cooka. Uz to, Britanci uglavnom dolaze zrakoplovima. Pitanje je koliko će se brzo mobilizirati redovne i charter linije. Uglavnom, iako je UK na slici lijevo, veliko je pitanje koliko gosti iz te zemlje još stignu iznenaditi iako negativan koeficijent korelacije pokazuje da oni za to imaju ekonomskih potencijala. To je još jedan podsjetnik da nisu prošla vremena kada covid-19 može i neugodno iznenaditi.
Ipak, Talijani, Nijemci, Austrijanci, Česi, Poljaci, svi su oni s negativnim ili tek blago pozitivnim koeficijentima na slici kandidati za pozitivno iznenađenje od srpnja do rujna, jer tamošnja turistička potražnja nije osjetljiva na gospodarski ciklus u kratkom roku.
Na temelju prikazanih pokazatelja ne mogu se izvoditi prognoze jer je previše rizika i neizvjesnosti vezano uz koronakrizu i moguće reakcije vlada u državama koje su naša emitivna tržišta. Stoga svaki optimizam odnosno nada mora poći od pretpostavke da nema drugog vala i novih žarišta, kako u Hrvatskoj, tako ni na emitivnim tržištima. Dakle, ako ne bude drugog vala i novih restrikcija i ako ljudi u glavama prevale strah od virusa i požele se normalnog života, rezultati Kožića, Arčabića i Severa pružaju podlogu, ako ne za optimizam, a onda barem za nadu da bi ova sezona mogla završiti iznad 30% od prošlogodišnje, što je brojka koja se ovih dana najčešće spominje.