Ova 2021. proglašena je Europskom godinom željeznice. Inicijativom koju je Europska komisija predložila u ožujku 2020., a Europski parlament i Vijeće usvojili u prosincu 2020., žele se istaknuti prednosti željeznice kao održivog, pametnog i sigurnog prijevoznog sredstva.
Tom inicijativom želi se potaknuti građane i poduzeća na korištenje željezničkog prijevoza, pa je tako krajem travnja Europski parlament osigurao i veća prava putnika u željezničkom prijevozu. Ujedno, time će se doprinijeti i ostvarenju ciljeva iz Europskog zelenog plana i postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine.
A kad je riječ o željeznici, doc.dr.sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu ukazuje na značaj Unske pruge kao preduvjeta gospodarskog razvoja srednjodalmatinskih luka. Obnova te pruge bi, kako ističe, kao životni eliksir zasigurno unijela novi život i osigurala perspektivu razvoja ne samo lukama kao gospodarskim subjektima, već i regijama, generirajući multiplicirajuće efekte.
- Revitalizacijom Unske željezničke pruge, omogućilo bi se povezivanje luke Split i ostalih srednjodalmatinskih luka željeznicom s tržištima srednje i jugoistočne Europe (Mađarska, posebice Srbija – Vojvodina), ostatkom Hrvatske (Zagreb, Posavina, Slavonija) kao i s ostatkom Bosne i Hercegovine, efikasniju povezanost između sjevera i juga Hrvatske. Time bi se optimizirali troškovi prijevoza s kraćom udaljenošću, doprinijelo neposrednoj revitalizaciji gradova na trasi pruge, primjerice grada Siska, kao nekad značajnog industrijskog središta, u funkciji prometnog čvorišta, ali i grada Knina. Isto tako to bi značilo reduciranje onečišćenja okoliša korištenjem alternativnih izvora energije (elektrifikacija) i razvoj sukladno principima održivosti te razvoj putničkog prometa i turizma za obje države – naglašava dr.Vukić.
Podsjeća kako je prvotna pretenzija i motivacija izgradnje Unske pruge bila u tome kako značajnije iskoristiti potencijal srednjodalmatinskih luka omogućavajući penetriranje na tržišta srednje Europe ali i omogućavajući izlaz dijelu sjeverozapadne Bosne na more.
- Također, potrebno je istaknuti da je Unska pruga predstavljala najkraću udaljenost između sjevera i juga Hrvatske, polazeći od Knina preko Bihaća, Novi Grada (ranije Bosanski Novi) i Sunje, a ujedno je bila i elektrificirana, omogućavajući veliku propusnu moć pruge, što bi u današnjim okvirima značio i dodatan impuls i zamah ka ekološkoj održivosti. Pored sveprisutnog isticanja ograničavajućih faktora, posebice administrativnog upravljanja pojedinih dijelova trase Unske pruge na tri različita tijela ali i činjenicu da pruga na sedam mjesta presijeca državnu granicu između brda u Hrvatskoj i BiH, prosječni godišnji promet na Unskoj pruzi iznosio je blizu dva milijuna putnika i četiri milijuna tona tereta godišnje – kazuje dr. Vukić.
Dodaje kako ostvarivanje navedenih pokazatelja onemogućava potreba za obnovom dionice od Martin Broda do Knina dužine 64 kilometara, koja djeluju kao graničnik između gospodarske i socijalne stagnacije s jedne te rasta i razvoja prometnog pravca prema Splitu i ostalim lukama s druge strane.
- Već je 2001. godine potpisan sporazum između RH i BIH o obnovi pruge, a tom je prigodom na dionici od Zagreba do Knina prošao prvi poslijeratni vlak nakon permanentnog zatvaranja prometa 1991. godine i kratkog otvaranja 2010. godine dok je 2017. godine potpisana inicijativa za osnivanjem zajedničkog operativnog tijela, koje su potpisali državni ministri Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Međutim, protekom više od 20 godina propuštena je prilika kapitalizirati i realizirati zacrtane ciljeve navedene u Strategiji prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017.-2030.), detaljno razrađene u specifičnoj mjeri R.17 – kaže dr. Luka Vukić.
Naglašava i kako je potreba za revitalizacijom Unske pruge aktualizirana proglašenjem godine 2021. Europskom godinom željeznice u cilju postizanja Europskog zelenog plana s pretenzijom klimatske neutralnosti, a uz to i ostvareni pozitivni pokazatelji luke Split i ostalih srednjodalmatinskih luka, unatoč nepovoljnim općim gospodarskim trendovima.
- Obnova Unske pruge, jedne od posljednjih značajnih infrastrukturnih esencija, može afirmirati industrijski potencijal regije i osigurati neovisnost od turizma. Promicanje održive mobilnosti u okviru Strategije održive i pametne mobilnosti Europske komisije predstavlja temelj zelene i digitalne transformacije, stvarajući okvir za smanjenje emisija u transportnom sustavu, a upravo je željeznički promet jedan od nosioca planiranih aktivnosti, gdje se predviđa udvostručenje brzog željezničkog prometa u Europi do 2030. godine te dugoročni plan značajnog povećanja željezničkog teretnog prometa do 2050. Činjenica da je još 1987. godine Unska pruga elektrificirana na cijeloj trasi do Knina pridonosi realizaciji zacrtanih mjera Komisije o reduciranju emisija stakleničkih plinova iz prometnog sektora za 60 posto do 2050. godine u odnosu na razine iz 1990., ostvarenju klimatski neutralne Europe uz protežiranje održivosti kao temelje determinante suvremenih gospodarstava te stvaranja atraktivne resursne osnove i konkurentske prednosti – ističe dr. Vukić.
Pojašnjava i kako je početkom 2018. godine pušten u promet dio pruge od Bihaća do Blatne, u blizini Novi Grada (u dužini od 47 kilometara), čiju je elektrifikaciju financirala vlada entiteta Federacije Bosne i Hercegovine s motivacijom uspostave putničkog prometa na relaciji Sarajevo – Bihać – Sarajevo.
- Ulaganjem u suvremenu i održivu željezničku infrastrukturu, puni potencijal hrvatskim morskih luka, a posebice luke Split, konačno bi bio ostvariv i upotpunjen sa atraktivnom resursnom osnovom i neupitnim znanjem i vještinama kao faktorima uspjeha lučkoga poslovanja. Hoćemo li propustiti još jednu esencijalnu priliku za postizanje konsenzusa oko revitalizacije Unske pruge i jesmo li spremni preuzeti na sebe rizik, ili ćemo konačno suspregnuti i nadići postojeće birokratske prepreke i ideale, te na taj način omogućiti nadolazećim generacijama perspektivu i budućnost, koji se postavlja pred nas kao moralna obaveza? - ističe doc.dr.sc. Luka Vukić.
I na kraju nekoliko podataka o prometu hrvatskih morskih luka na koja ukazuje naš sugovornik. Pored svih nedaća i restrikcija, ne samo da su, kako navodi, održale razinu svojih ključnih pokazatelja mjerenih ukupnim prometom roba u 2020. godini, već su je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) i povećali za ukupno 4 posto u odnosu na razine zabilježene u 2019. godini.
- Međutim, potrebno je također naglasiti da postojeći pokazatelji ukupnog prometa tereta ujedno koincidiraju s drastičnim opadanjem prometa putnika u morskim lukama s ukupno 47 posto nižim razinama u odnosu na prethodnu promatrano razdoblje, čijom se interpretacijom zaista ocrtava zavisnost hrvatskog BDP-a o turističkoj djelatnosti, ali i efekta koronavirusa na platežnu moć opće populacije – kaže dr. Vukić.
Dodaje kako je luka Split u 2020. godini ostvarila 5 posto povećanja prometa tereta i čak više od 52 posto smanjenja prometa putnika u usporedbi s prethodnom godinom, usporavajući linearni rast zabilježen tijekom prošlog desetljeća.
Reći će i kako, iako mnogi to zaboravljaju, splitska luka pored prometa putnika ima i teretnu aktivnost koja se pretežito odvija u sjevernom dijelu grada Splita i ostalih lokalnih samouprava i općina, ostvarujući pritom nešto manje od 3 milijuna tona tereta godišnje, što je svrstava na treće mjesto iza luke Rijeka i luke Ploče.
Dvije potonje luke kapitalizirale su, kaže dr. Vukić, svoj povoljni geografski položaj i ekonomsku snagu zaleđa usporedno s investicijama u lučku infrastrukturu i mehanizaciju te kopnenu infrastrukturu (željeznica i cestovne prometnice), čime su stvorili atraktivnu osnovu za razvoj teretnog prometa.
- Pozitivnim preduvjetima rasta pogodovao je i povoljan strateški okvir, u kojima su luke Rijeka i Ploče okarakterizirane epitetom „strateškog značaja“ u razvoju teretnog prometa u nacionalnom lučkom sustavu. Luka Split, pored svih nepovoljnih preduvjeta rasta i razvoja interne ili eksterne prirode, marginalnog položaja u komparaciji s ostalim lukama, niske industrijske aktivnosti u zaleđu luke, već godinama održava zavidne godišnje razine prometa tereta, prkoseći svim predviđanjima i projekcijama bez iole ozbiljnije investicije u lučku infrastrukturu i mehanizaciju, a kamo li u željeznicu koja vapi za obnovom, modernizacijom i elektrifikacijom, razvijajući se u skladu sa suvremenim standardima održivog razvoja – kazuje naš sugovornik.
- Slijedeći postojeći, zbunjujući obrazac odnosa meritornih institucija prema brojnim raspoloživim razvojnim potencijalima na splitskom području, posebice onih okarakteriziranih kao „brownfield“ područja, Unska pruga je samo još jedan u nizu zapostavljenih bisera, a čijom bi se eventualnom revitalizacijom pridonijelo ne samo razvoju luke Split, već svih srednjodalmatinskih luka (Zadar i Šibenik), ali i društvenog standarda pripadajućih gradova i općina – zaključuje doc.dr.sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu.