Otpornost je trenutno ključni koncept, složen i višedimenzionalan, u promišljanju europskih, ali i nacionalnih javnih politika. Opisuje se kao opća sposobnost odgovora na vanjske poremećaje, za koje se očekuje da će postajati sve brojniji (ekonomske, klimatske, demografske, zdravstvene, političke), navedeno je u novom broju publikacije Regio-Novosti koju izdaje Ekonomski institut, Zagreb, a uređuje dr.sc. Dubravka Jurlina Alibegović.
Odjel za regionalni razvoj Ekonomskog instituta, Zagreb pokrenuo je tu publikaciju s ciljem razmjene znanja i informacija te poticanja suradnje između znanosti, struke i društva, aktivnog uključivanja u međunarodna udruženja, te pokretanja šire suradnje u regiji. U jednoj od rubrika, naslovljenoj “Regio-pojmovnik” ovoga puta obrađen je pojam otpornost (eng. resilience), a koji često imamo priliku čuti u prevladavanju posljedica od pandemije koronavirusa, ponajviše kad se govori o Mehanizmu za oporavak i otpornost, te nacionalnim planovima oporavka i otpornosti.
Kako je pojašnjeno u Regio-novostima, interes za otpornost ubrzano raste u posljednjih dvadesetak godina. Javlja se kao odgovor na sve veću neizvjesnost izazvanu šokovima koji testiraju kapacitete pojedinaca, regija, zemalja i institucija. U Rimskoj deklaraciji iz 2017. godine, institucije Europske unije i države članice jasno su navele da je cilj “.... učiniti EU jačom i otpornijom, s pomoću još većeg jedinstva i solidarnosti i poštivanja zajedničkih pravila”. Slično tome, u dokumentu se ističe značaj politika kojima se jača nacionalna otpornost.
Nadalje je navedeno kako Zajednička komunikacija (Europske komisije Parlamentu i Vijeću) “Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” naglašava da će strateški i politički pristup vanjskim politikama doprinijeti povećanju otpornosti unutar EU-a. O otpornosti se govori kao o “sveobuhvatnom konceptu koji obuhvaća pojedince i društvo” i uključuje “demokraciju, povjerenje u institucije i održivi razvoj te sposobnost reforme”.
Otporno društvo, istaknuto je, karakterizira snažna društvena kohezija i zajednički sustav vrijednosti. Otporna regija podrazumijeva i visoku razinu samodostatnosti, ali i jačanje identiteta koji se temelji na zajedničkim europskim vrijednostima, kulturi i baštini.
Iako se koncept otpornosti dominantno razmatra iz ekonomske perspektive, tijekom vremena postalo je jasno da je potreban širi kontekst koji bi, pored korištenja ekonomskih, obuhvatio i društvene i ekološke resurse i njihovo korištenje na održiv, pravedan i odgovoran način. Još uvijek ne postoji zajednička dogovorena definicija niti jedinstven pristup mjerenju otpornosti na razini EU-a, također je navedeno u objašnjenju pojma otpornosti.
Također je istaknuto kako otpornost ovisi uglavnom o pojedincima, ali i o njihovim različitim razinama agregacije, pa se govori o otpornosti gradova, regija i zemalja. Uključene su i institucije poput vlada, tržišta, gospodarskih subjekata i sl.
Javne institucije, poput EU-a, moraju se prilagoditi novim okolnostima i preuzeti ulogu u upravljanju krizama na razini cijelog sustava kako bi se minimizirale štete. To podrazumijeva ne samo zaštitu nego i pripremu građana za suočavanje s budućim krizama. Upravo je to poticanje otpornosti. Otpornost se može unaprijediti različitim intervencijama: pripremom, prevencijom, zaštitom, promicanjem politike transformacije.
Otporno društvo može se nositi sa šokovima ili trajnim strukturnim promjenama i reagirati na njih odupiranjem (tzv. apsorpcijski kapacitet) ili usvajanjem fleksibilnosti i malih promjena u sustavu (tzv. kapacitet prilagodbe). Kada se promjenama i šokovima više ne može upravljati, sustav mora usvojiti veće promjene koje će dovest do transformacije (tzv. transformacijski kapacitet), pojašnjeno je.
Nadalje, navedeno je kako otpornost ima pet osnovnih značajki. Prvo, u fokusu je pojedinac, ali uzima se u obzir i društvena perspektiva. Pojedinac sa svim svojim interakcijama, društvenim vezama i strukturama moći u glavnoj je ulozi u postizanju otpornosti.
Drugo, nužna je dinamička perspektiva. Šokovi se razlikuju po svojoj cikličnosti i intenzitetu, što utječe na odnos stabilnosti i fleksibilnosti. Treće, značajne su interakcije, povratne informacije i moguće nelinearnosti između različitih subjekata i dijelova sustava. Ovaj tzv. sistemski pogled pomaže u razumijevanju širenja šokova između različitih dijelova sustava, njihove međusobne komunikacije i komunikacije s ostalim dionicima te, na osnovu toga, identificiranju područja za intervenciju.
Četvrto, intervencije mogu aktivno doprinijeti otpornosti cjelokupnog sustava jačanjem vlastitih sposobnosti subjekata da se nose s poremećajima i peto, ključno je učenje tijekom prilagodbe različitim poremećajima, istaknuto je u Regio-pojmovniku na temu otpornosti.
Spomenimo kako je glavni cilj Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) ublažiti gospodarske i socijalne posljedice pandemije koronavirusa i učiniti europska gospodarstva i društva održivijima, otpornijima i spremnijima za izazove i prilike koje donose zelena i digitalna tranzicija. Vrijedan je 672,5 milijardi eura, te je ključna sastavnica plana oporavka Next Generation EU.
Mehanizam za oporavak i otpornost koristit će se za šest područja: zelena tranzicija; digitalna transformacija; pametan, održiv i uključiv rast; socijalna i teritorijalna kohezija; jačanje otpornosti i pripravnost na krize, te politike za sljedeću generaciju, uključujući obrazovanje i vještine.
- Europska sudbina u našim je rukama. Dužnost nam je osigurati oporavak i otpornost našim mladima i djeci, koji će biti u središtu oporavka. Jedan od šest stupova RRF-a posebno je posvećen njima, što znači ulaganje u obrazovanje, reformu koja se provodi zbog njih i ulaganje napora u mlade kako bi im se pomoglo da steknu vještine koje će im biti potrebne. Ne želimo da sljedeća generacija bude generacija koja se nije mogla slobodno kretati - izjavio je eurozastupnik Dragoș Pîslaru (Renew, Rumunjska) prošle godine u veljači kad je Europski parlament odobrio Mehanizam za oporavak i otpornost.
