Ova 2022. je Europska godina mladih u kojoj mladi Europljani imaju brojne mogućnosti za stjecanje znanja i vještina za svoj profesionalni razvoj te za jačanje građanskog angažmana u oblikovanju budućnosti Europe. Zastupnici Europskog parlamenta su osigurali dodatnih 8 milijuna eura za programe Erasmus+ i Europske snage solidarnosti, kako bi podržali godišnje aktivnosti. A mi u Europskoj godini mladih propitujemo iskustva poduzetnika i stručnjaka u raznim područjima koja mogu biti dragocjena mladima u pokretanju vlastitog posla ili pronalaženju svog mjesta na tržištu rada.
Što biste savjetovali mladima koji imaju ideje i razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, kao i onima koji su to već učinili pokretanjem startupa, pitali smo Tonča Peovića, koji je u svojoj karijeri obnašao razne funkcije, a nakon što je bio direktor Aerodroma Brač sada je savjetnik direktorice Aerodroma Brač. Ljubav i hobi za aeronautikom ga je doveo do profesije pilota, a poslije je karijera pisala druge aktivnosti, od upravljanja zračnim lukama u Dubrovniku, Zagrebu i na Braču do konzultantskih angažmana u zračnim lukama Sheremetyevo, Burgas, Varna, Kigale, Kukes i Nikšić, kao i angažmana u strukovnim organizacijama.
- Poduzetništvo i samozapošljavanje je aktivnost u kojoj Hrvatska najviše zaostaje za zapadnim gospodarstvima, jer još uvijek imamo nasljeđe prošlog sustava koji je izbjegavao rizik, ali i nagradu. Isto tako imamo i obiteljsko nasljeđe gdje se od potomaka očekuje da uživaju plodove našeg rada, a ne da se suoče sa svojim sposobnostima i na tržištu pronađu aktivnost u kojoj se najbolje mogu dokazati. Ovakvo nasljeđe nije ukorijenjeno u kulturama sjevernoeuropskih naroda, koji djecu vrlo rano odvajaju od sigurnosti doma, ne zato što ih ne vole, nego zato da im pomognu u odrastanju i samostalnom rješavanju životnih izazova - kaže Peović.
- U Hrvatskoj je važno poznavati neku osobu na položaju koja će nam pomoći zaposliti našeg potomka, ako je moguće u državnoj službi, dok je samozapošljavanje nepoželjno i nema potporu niti obitelji niti društva, a ni školski sustav se nije naklonjen motivaciji samozapošljavanju – kaže također.
Dodaje kako je sustav još uvijek naklonjen državnim monopolističkim gospodarskim subjektima, dok se na privatne poduzetnike vježba strogoća zakonodavaca i represivnog aparata.
- U jednoj Norveškoj, gotovo sve javne servise obavljaju privatne tvrtke, koje su na transparentnim natječajima ugovorile državna tijela i time mogu dokazati da su izabrane najbolje usluge za najnižu cijenu i da se za nekoliko godina pruža šansa i drugima da se natječu i dokažu da su bolji – kazuje Peović, koji je i počasni konzul Kraljevine Norveške i Kraljevine Švedske za Dubrovačko-neretvansku županiju, a ranije je bio i počasni konzul Norveške za Dalmaciju.
- Privatno poduzetništvo je veći rizik, veći angažman ali i izdašniji prihod, ukoliko imamo stalno tržište za našu poduzetničku ideju. No ukoliko se ne daj bože razbolimo, nema sustava koji nam osigurava egzistenciju. Nasuprot tome, ako se zaposlimo kod poslodavca, znamo sve uvjete rada i naknada ali su i plaće bitno manje nego u privatnom poduzetništvu. U svakom slučaju preporučam mladima da stalno razmišljaju o poduzetničkim aktivnostima, bez obzira imaju ili nemaju stalan posao jer u jednom trenutku bi trebala ideja sazrjeti do trenutka kad možemo birati budućnost – ističe također.
Pitali smo i što mu je bitno kod zapošljavanja, o čemu bi mladi koji traže posao trebali najviše voditi računa?
- Kod zapošljavanja je bitno da osoba ima pozitivne osobine, da je otvorena za cjeloživotno školovanje i da je pozitivna u nastupu prema ljudima. Osobe koje misle da im poslodavac treba doživotno davati naknadu za svjedodžbu ili diplomu, koji ne stvaraju pozitivnu klimu u radnom okruženju ili koji se nisu spremni educirati, neće naći sreću u radnoj okruženju, niti će biti favorizirani od korisnika usluga – naglašava Peović.
Dodaje kako nema toga posla koji se ne može naučiti, ako postoji volja i želja za napredovanjem.
- Danas postoji tolika potreba za radnom snagom, da su se poslodavci spremni takmičiti za dobrog radnika. I kao što smo prihvatili da svi pjevači ili nogometaši nemaju istu plaću, trebamo prihvatiti i činjenicu da ne doprinosimo jednako svojim radom te da stoga mora postojati razlika u plaćama radnika. Jer, na koncu, ugovor o radu je iskaz volje poslodavca i zaposlenika bez ikakve prisile, tako da radnik može u svakom trenutku birati drugog poslodavca. Ukoliko ga nije izabrao, znači da mu je ovaj trenutni i najbolji – zaključuje Tonči Peović.
