Prije godinu dana, potkraj lipnja 2021., Europski parlament odobrio je tri fonda EU-a s ukupnim iznosom od 243 milijarde eura za jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Regionalni i kohezijski fondovi najveći su financijski alat EU-a, a taj takozvani "kohezijski paket" obuhvaća cilj "Europska teritorijalna suradnja" (Interreg), Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond, kao i Uredbu o zajedničkim odredbama kojom su uređeni regionalni, kohezijski i socijalni fondovi EU-a u sljedećem sedmogodišnjem razdoblju.
Europska komisija u veljači ove godine objavila je Osmo izvješće o koheziji koje pokazuje da je kohezijska politika doprinijela smanjenju teritorijalnih i socijalnih razlika među regijama u EU-u.
O regionalnom razvoju i kohezijskoj politici razgovarali smo s dr.sc. Jakšom Puljizom iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) gdje je od 2017. voditelj Odjela za europske integracije i bavi se ponajviše utjecajima pojedinih europskih politika na gospodarski i socijalni razvoj zemalja članica. Tijekom svojeg rada u IRMO-u sudjelovao je u izradi niza strateških dokumenata i studija iz područja regionalnoga razvoja i konkurentnosti te kao član pregovaračke skupine za poglavlje 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata. Od 2012. do 2016. godine je bio zamjenik ministra regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, nakon čega je bio imenovan i savjetnikom predsjednika Vlade RH za gospodarstvo.
Dr. Jakša Puljiz reći će kako regionalni razvoj neminovno prate razlike u razvijenosti pojedinih regija. U Europskoj uniji, pojašnjava, razlike u razvijenosti regija su posebno izražene i one su, očekivano, još veće, nego na razini zemalja članica. Bruto domaći proizvod po stanovniku mjeren paritetom kupovne moći u 2019. je za Bugarsku bio 47% manji od prosjeka EU-27%, dok je za Nizozemsku bio 29% veći od prosjeka. Za Irsku i Luksemburg su te vrijednosti bile još i više (Irska 89% više od prosjeka, Luksemburg 154% više od prosjeka), ali je to velikim dijelom odraz specifične strukture gospodarstva tih zemalja.
- Istovremeno, stanovnici bugarske regije Severozapaden žive u regiji čiji je stupanj razvijenosti 68% niži od EU prosjeka, dok stanovnici Praga uživaju razinu razvijenosti 106% iznad prosjeka, odnosno više nego dvostruko veću razinu razvijenosti od prosječne. Značajne razlike su naravno bile prisutne i prije velikog proširenja EU 2004 godine, samo što su tada najslabije razvijene zemlje članice bile južne zemlje poput Grčke, Portugala i Španjolske. Jedan od najvećih problema regionalnog razvoja u EU su i dalje (pre)velike razlike u zaposlenosti. Premda se posljednjih godina smanjuju, one su danas i dalje veće nego prije izbijanja ekonomske krize 2008. godine – kaže dr. Puljiz.
Dodaje kako je niska stopa zaposlenosti naročito veliki problem u grčkim regijama, velikom dijelu južne Španjolske i Italije te kod velikog broja rumunjskih regija. Veliki broj županija u Hrvatskoj, a posebno u Slavoniji i Dalmaciji također bilježi vrlo niske stope zaposlenosti. Kaže kako istraživanja pokazuju kako je poseban problem tržišta rada slabije razvijenih regija nepovoljan položaj žena koje bilježe znatno nižu participaciju na tržištu rada.
- Sve su to dobro poznati razlozi zbog čega zemlje članice putem kohezijske politike Europske unije pokušavaju utjecati na smanjenje regionalnih nejednakosti u Uniji. Kohezijska politika je vjerojatno najprepoznatljiva kroz sintagmu fondovi Europske unije, a koji u slučaju kohezijske politike obuhvaćaju Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i Kohezijski fond. Ova tri fonda zajedno s Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj i Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo u programskom razdoblju 2014.-2020. čine pet fondova koji su obuhvaćeni terminom Europski strukturni i investicijski fondovi ili skraćeno ESI fondovi – pojašnjava Jakša Puljiz.
Strukturne promjene
Nadalje kazuje kako prema osmom izvješću o koheziji koji je EK objavila u veljači 2022. slabije razvijene istočne regije EU-a već dva desetljeća hvataju korak s ostatkom EU-a, što je dovelo do znatnog smanjenja razlike u BDP-u po stanovniku.
- Njihove visoke stope rasta potaknute su strukturnim promjenama u gospodarstvu, koju su posebno izražene kroz smanjenje zaposlenosti u poljoprivredi i rastom zaposlenosti u sektorima s većom dodanom vrijednošću. Brojne istočnoeuropske regije su svoj razvojni put temeljile na izdašnim ulaganjima u infrastrukturu, velikim dijelom poduprtim sredstvima kohezijske politike te niskim troškovima rada kao važnim faktorima za privlačenje privatnih investicija. No, kao što se naglašava i u samom izvješću za nastavak uspješnost gospodarskog razvoja u budućnosti, slabije razvijene regije morat će snažnije poticati obrazovanje i osposobljavanje radne snage, povećati ulaganja u istraživanje i inovacije te unaprijediti kvalitetu svojih institucija – ističe dr. Puljiz.
Također kazuje kako su ulaganja u infrastrukturu, vještine, inovacije i kvalitetu upravljanja javnim politikama ključni su prioriteti kohezijske politike. Međutim, pokazuje da se uspješnost ulaganja kada se gledaju dugoročni razvojni učinci između zemalja članica znatno razlikuje. Te su razlike, kaže, ponajviše uvjetovane različitom strukturom ulaganja te kvalitetom institucionalnog i makroekonomskog okvira.
- Pitanje kvalitete upravljanja je jedan od ključnih faktora koji pomaže objasniti zbog čega brojne regije u južnoj Italiji, Grčkoj i dijelu Španjolske i Portugala vrlo teško uspijevaju smanjiti zaostajanje za ostatkom Unije usprkos vrlo izdašnim ulaganjima putem kohezijske politike – ističe Puljiz.
Pojašnjava kako su u kratkom roku, glavne koristi od kohezijske politike vidljive kroz povećanje BDP-a po stanovniku kao posljedica dodatnih ulaganja koje se inače ne bi ostvarile.
- Prema procjenama EK, očekuje se da će BDP u Hrvatskoj biti veći za 5% do kraja 2023. nego što bi to bio slučaj da nema kohezijske politike EU. Dugoročni učinci će svakako biti veći, budući da će se pozitivne posljedice ulaganja osjećati još kroz niz godina. To nije samo pitanje povećanja ulaganja već i promjene strukture ulaganja – naglašava.
Pristup fondovima
Dodaje kako su zahvaljujući sredstvima kohezijske politike realizirani brojni projekti koji se odnose na povećanja ulaganja u istraživanje i razvoj, odnosno poticanja inovativnosti, čime se stvaraju bolji uvjeti za dugoročno održiv rast i razvoj.
- Također, veliko je pitanja kada i kako bi se realizirala ulaganja u širokopojasni pristup internetu u brojim ruralnim područjima i manjim gradovima bez u Hrvatskoj bez financijske podrške fondova kohezijske politike. Slično je i s drugim područjima, a posebno kada je riječ o prometu, gospodarenju otpadom, energetskoj učinkovitosti, zaštiti prirode i kulturne baštine, obrazovanju i brojnim drugim područjima. Vrlo je teško sjetiti se nekog područja javnih ulaganja, a u kojima se ne koriste sredstva EU. Stoga ne iznenađuje podatak EK prema kojem dodijeljena sredstva iz kohezijske politike čine čak 52% ukupnih državnih ulaganja slabije razvijenih zemalja u razdoblju 2014.-2020. U slučaju Hrvatske se procjenjuje da je taj postotak još i veći te da dostiže gotovo 70% - kaže dr. Puljiz.
U razdoblju 2014.-2020. sva područja u Hrvatskoj, uključujući i grad Zagreb, imaju pristup fondovima kohezijske politike, što je, ističe, jako važno za jačanje ukupnog apsorpcijskog kapaciteta na nacionalnoj razini.
- Naime, Hrvatska se, usprkos brojnim ugovorenim i realiziranim projektima, i dalje jako muči s pravovremenim iskorištavanjem svih dodijeljenih sredstava iz fondova kohezijske politike. To se posebno odnosi na velike infrastrukturne projekte, kao što su modernizacija željezničkih pruga, izgradnja vodoopskrbnih i sustava za pročišćavanje otpadnih voda, izgradnja centara za gospodarenje otpadom i drugih – napominje.
Velika kašnjenja u pripremi i provedbi projekata, pojašnjava, povezana su s nizom faktora kao što su spora i tehnički nedovoljno kvalitetno pripremljena projektna dokumentacija, sporo rješavanje imovinsko-pravnih problema, aktualna situacija na građevinskom tržištu koje obilježava manjak stručne radne snage i snažno povećanje cijena građevinskog materijala, slabi kapaciteti za vođenje složenih projekata na svim razinama i brojni drugi.
- S druge strane, sufinanciranje poduzetničkih projekata se pokazao kao jedan od boljih primjera učinkovitog korištenja dostupnih EU sredstava. Također, niz drugih, uglavnom manjih infrastrukturnih projekata, čiji su nositelji jedinice lokalne i regionalne samouprave je uspješno završen - kazuje.
Pritom je, naglašava, važno uočiti kao područja financiranja fondova postaju sve zahtjevnija u sadržajnom smislu.
- Projekti koji podržavaju zelenu i digitalnu tranzicije te projekti koji promiču ulaganja u jačanje inovacijske kapacitete primjer su smjera ulaganja koji će sve više dominirati kad je riječ o korištenju fondova kohezijske politika. Suradnja aktera iz različitih sektora, privatno, javnog, istraživačkog, civilnog društva će biti od posebne važnosti u promišljanju sadržaja projekata i njihovoj provedbi – ističe dr.Puljiz.
Na kraju kaže kako je prema pravilima za razdoblje 2021.-2027. Hrvatskoj dodijeljeno 8,7 milijardi eura novog financiranja iz tri fonda kohezijske politike.
- Ova će sredstva omogućiti dovršetak financiranja dijela projekata iz prethodnog razdoblja koji još uvijek nisu završeni te financiranje mnogih novih projekata. Posebno je važno da je stopa sufinanciranja iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda ostala na 85%. To će posebno puno značiti za jedinice lokalne i regionalne samouprave čiji su fiskalni kapaciteti ionako prilično ograničeni pa bi eventualno zaoštravanje uvjeta financiranja sigurno demotiviralo dobar dio njih od prijavljivanja novih projekata – zaključuje dr. Jakša Puljiz s Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
