“Baš sam ispao lejm”, požalio mi se prošlog tjedna jedan kolega šokiravši se nakon što je ugledao stanje računa na kreditnoj kartici. Ni manje ni više, fali pet tisuća kuna.
Nestalo.
Nije dugo trebalo da se prisjeti i požali što je prije malo više od mjesec dana odlučio isprobati premium članstvo na popularnoj poslovnoj društvenoj mreži LinkedIn.
“Nudili su mjesec dana besplatnog članstva, a s obzirom na to da je ta premium verzija nudila neke pogodnosti koje sam želio isprobati, pomislio sam - pa zašto ne...”, započinje mi prepričavati svoju anegdotu.
Predbilježio se, ostavio i broj kreditne kartice kako bi mu je mogli naplatiti ako nakon besplatnog probnog perioda odluči nastaviti koristiti ovu opciju, dobio mail s uputama i uvjetima poslovanja te mjesec dana bezbrižno koristio sve pogodnosti.
Sve dok prije nekoliko dana nije otkrio da mu je LinkedIn s računa skinuo 800 dolara.
lako je zaboraviti
Razlog vrlo jednostavan: neprimjetno mu je isteklo mjesec dana besplatnog probnog razdoblja, on je zaboravio, ugovor se automatski obnovio - a račun ostao lakši za fini iznos.
Tako to funkcionira u svijetu ugovora koji se automatski obnavljaju i od čijih te izdašnih financijskih posljedica može spasiti isključivo beskrajno bistar um.
Ili podsjetnik na mobitelu.
LinkedIn logo
Sjećam se sebe u jednoj takvoj situaciji, kad sam bila uzela mjesec dana besplatnog probnog perioda na HBO-u GO. U tom sam probnom periodu željela pogledati seriju “Černobil”, a nakon toga sam planirala odjaviti uslugu jer mi u pravilu nije trebala.
Za razliku od mojeg kolege, imam deformaciju zbog koje pomno čitam uvjete korištenja usluga.
Osim toga, na uzbunu mi je zvonilo čim su me, za potrebe probnog besplatnog korištenja, tražili da svejedno ostavim podatke o kreditnoj kartici.
Tada sam u uvjetima pročitala da će moja pretplata nakon mjesec dana biti automatski obnovljena, a račun naplaćen - osim ako do zadnjeg dana probnog perioda ne otkažem uslugu.
Odmah sam umemorirala datum te doslovno zadnjeg dana putem njihove aplikacije otkazala paket.
Ipak, takvih poput mene je malo, a ljudima smo onda još i čudni, pa nije neobično da većina ipak na istek svoje besplatne usluge zaboravi.
Zakon ne obvezuje
Pružatelja usluge pritom nikakav zakon ne obvezuje da korisniku kojem ističe ugovor ili besplatni probni period nekoliko dana prije isteka podsjeti da je to zadnji trenutak da otkaže jer će mu u suprotnom naplatiti članarinu.
A zašto i bi, kad na ovaj način vrlo jednostavno stječu nove korisnike koji se kasnije teško mogu braniti da su nešto previdjeli.
Uvjeti poslovanja, naime, jasno su navedeni na njihovim stranicama, pa tako i u slučaju LinkedIna stoji sljedeće: “Vaš besplatni probni period ističe točno mjesec dana od njegova pokretanja. Nakon toga, započet će period pretplate i vaša će kartica biti terećena ukoliko uslugu ne otkažete prije isteka probnog razdoblja”.
I to automatski terećena za kompletnu godišnju pretplatu, bez ikakve prethodne obavijesti ili podsjetnika da je zadnji trenutak da uslugu otkažete.
Praksa je trenutno predmet rasprave na razini Europe pa tako britanska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ispituje uvjete poslovanja tvrtki kao što su Nintendo, Sony i Microsoft.
Točnije, zanima ih, između ostaloga, i je li praksa njihove automatske obnove ugovora pravedna prema potrošačima, koliko su uvjeti njihova poslovanja razumljivi korisnicima te mogu li i koliko jednostavno dobiti povrat novca.
Sve tri, naime, pretpostavljaju da se ugovori s korisnicima po isteku automatski obnavljaju ako ih potrošač sam i na vrijeme na raskine, a slična je praksa u Velikoj Britaniji i ranije vladala među komunalnim i telekomunikacijskim tvrtkama, sve dok je država zabranila (2011. godine britanski je regulator za telekomunikacije i poštanske usluge zabranio automatsku obnovu ugovora u telekomunikacijama i TV uslugama za privatne potrošače i mala poduzeća).
(Ne)poštena praksa
Kad je riječ o automatskoj obnovi ugovora zahuktalo se i u Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u Kaliforniji koja je 2018. izmjenama zakona strože regulirala prava i obveze pružatelja usluga u slučaju automatskog obnavljanja ugovora.
Najbitnija odredba odnosi se na to da tvrtka ne može automatski obnoviti ugovor prije nego što od potrošača dobije neku vrstu pristanka, a moraju mu potom pružiti i mogućnost jednostavnog otkazivanja usluge.
U slučaju isteka probnog roka, međutim, tvrtka nije dužna obavještavati potrošača da će mu uskoro početi razdoblje naplate, već ga je o tome bila dužna obavijestiti prilikom početka probne usluge.
Iz tog je razloga LinkedIn, koji je registriran u Kaliforniji, kolegi bio slobodan naplatiti iznos od 500 dolara, koliko god se praksa činila nepoštenom.
Ipak, vrijedi znati da je, uz malo vještine pregovaranja, novac moguće dobiti natrag.
“Treba odmah ugasiti usluge te kontaktirati njihovu službu za korisnike i objasniti da je došlo do previda. To sam učinio i pristali su mi u roku od nekoliko dana vratiti novac”, otkriva moj sugovornik.
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.