Na CyberGuardu izrečena upozorenja koja nitko ne bi smio ignorirati: “Najmlađa žrtva ima tri mjeseca”
Kada čovjek koji radi jedan od najtežih poslova na svijetu kaže da je najmlađa žrtva seksualnog zlostavljanja koju njegov tim trenutno vidi stara između jednog i tri mjeseca, pa zastane i ponovi "mjeseca", u dvorani nastane tišina koja se ne zaboravlja lako.
Bio je to jedan od otrežnjujućih trenutaka konferencije CyberGuard 2026, koju su A1 Hrvatska i Centar za sigurniji internet treću godinu zaredom organizirali u Zagrebu. Službena tema bila je široka, umjetna inteligencija i kibernetička sigurnost od djece do tvrtki, ali središte gravitacije bilo je jasno: zaštita djece u svijetu u kojem, kako je rekao predsjednik Uprave A1 Hrvatska i A1 Slovenija Dejan Turk, "fotografija više nije dokaz istine, a glas koji čujemo preko telefona ne mora pripadati osobi koju volimo".
"Tehnologija nema moralni kompas. Umjetna inteligencija jednako je moćna u rukama onih koji žele stvarati dobro kao i u rukama onih koji je žele zloupotrijebiti", poručio je Turk.
Koliko je ta zloupotreba već stvarna, pokazuju podaci britanske Internet Watch Foundation (IWF), neprofitne organizacije koja s interneta uklanja materijale seksualnog zlostavljanja djece. U prvih šest mjeseci ove godine pronašli su 6310 takvih slika izrađenih umjetnom inteligencijom, 40 posto više nego u cijeloj prošloj godini. Na 98 posto njih su djevojčice.
Šesnaest ljudi i 50 jezika
Kako ta borba izgleda iznutra, opisao je Davor Kristek, specijalist za informacijsku i kibernetičku sigurnost Europola i bivši hrvatski policajac koji je, kako je sam priznao, godinama radio u policiji, a da nije ni znao što je Europol. Europolov tim AP Twins, koji se bavi seksualnim zlostavljanjem djece, broji samo 16 ljudi, a ime je dobio po prvom riješenom slučaju iz 1999., u kojem su žrtve bili blizanci.
Šesnaest ljudi zvuči skromno, no oni govore 50 jezika i rade kao servis cijeloj europskoj policiji. Europol nema policijske ovlasti, nikoga ne uhićuje, nego nacionalnim policijama slučajeve priprema "na srebrnom pladnju". Prijave koje platforme poput Mete šalju američkom centru NCMEC Europol unakrsno provjerava sa svojim bazama i, ako pronađe poklapanje (e-mail, IP adresu, fotografiju), državi šalje obogaćeni paket.
Za 27 zemalja u posljednje su dvije godine tako, automatski, obradili 2,4 milijuna prijava. U 18 operacija Radne skupine za identifikaciju žrtava, tijekom 12 godina, pronađeno je 1263 žrtve i 350 počinitelja, a na vrata su, naglašava, kucale nacionalne policije.
Ponekad pomogne i javnost. Europol s fotografija zlostavljanja izreže predmete poput majica ili boca i objavi ih na internetu. Prvi pogodak stigao je tri sata nakon prve objave: netko je prepoznao školsku uniformu iz engleske regije West Mercia, policija je otišla u školu i dijete je identificirano.
Počinitelje, kaže, najčešće oda isto: traže društvo. "Žele prijatelje, žele pronaći jednako loše ljude. A mi volimo pratiti to prijateljstvo."
Umjetna inteligencija za njegov tim istodobno je i problem i spas. Problem je AI generirani materijal: "Možemo li biti stopostotno sigurni da iza slike ne stoji žrtva? Ne. Dakle, istražujemo." Kriminalci već nude uslugu po kojoj kupac pošalje fotografiju djeteta, a oni za 200 eura generiraju cijelu seriju slika i videa.
Spas je, s druge strane, u brzini. U Europolovu sustavu nalazi se 150 milijuna medijskih datoteka, od kojih 100 milijuna još čeka pregled. Ručno bi to, prema njegovoj računici, trajalo oko 80 godina. Sustav koji razvijaju trebao bi isti posao obaviti za tridesetak dana, s točnošću od 99,9 posto.
Drugim riječima, posao koji bi nadživio većinu ljudi koji bi ga započeli, stroj bi završio u mjesec dana. Na kraju lanca uvijek će, naglašava, stajati čovjek.
Ljudi koji danas taj posao rade ručno gledaju takve snimke osam sati dnevno. "Mislim da imaju najteži posao na svijetu", rekao je. Zato, kaže, primaju dvije plaće: "Jedna je u eurima. Druga je kad kažemo: spasili smo dijete. I našli još dvoje."
"Hvala Bogu, bilo je samo online"
Možda najvažniju poruku konferencije donijela je Katariina Leivo iz finske nevladine organizacije Protect Children: zlostavljanje na internetu nije "manje stvarno".
Finska je, objasnila je, toliko sigurna zemlja da šestogodišnjaci sami idu u školu, pa su im roditelji rano davali mobitele da budu dostupni. Posljedica su bili slučajevi u kojima je jedan počinitelj imao stotine žrtava, od kojih je najmlađa imala pet godina. Finska vlada danas roditeljima preporučuje da s pametnim telefonom pričekaju do djetetove 13. godine.
Izvješće Our Voice, izrađeno sa sveučilištem Anglia Ruskin na temelju ankete preživjelih na 36 jezika, ruši nekoliko uvriježenih predodžbi. Djeca zlostavljana online u prosjeku su imala deset godina kada je zlostavljanje počelo. Čak 61 posto poznavalo je počinitelja i prije (kod zlostavljanja uživo taj je udio 92 posto), pa priča o "opasnom strancu" više ne drži vodu. Za današnju djecu ljudi s kojima mjesecima igraju igrice nisu stranci.
Žrtve online zlostavljanja najrjeđe ga prijavljuju, a kada progovore, najčešće se povjere prijatelju. Njih 45 posto reklo je da šute jer "nije bilo dovoljno ozbiljno". Pritom su prijavljivale u prosjeku 5,3 različita simptoma traume, dok su žrtve zlostavljanja uživo prijavile 4,7.
Tu nevjericu dijele i odrasli. Roditelji, opisala je, dođu u grupu podrške i kažu "znam da je strašno, ali hvala Bogu da se dogodilo samo online", a već u sljedećoj rečenici opisuju kako se njihovo dijete bori s teškim posljedicama. Online slučajevi češće završe policijskom istragom jer dokaza ima, ali ne i optužnicom ili presudom.
Odnos važniji od dobne granice
Voditelj Centra za sigurniji internet Tomislav Ramljak vratio je raspravu na ono najjednostavnije. "Dobna granica može odrediti kada dijete smije koristiti društvene mreže, ali odnos povjerenja utječe na to hoće li nam reći što ga muči", rekao je. Djeca, dodao je, moraju znati da se mogu obratiti odraslima "bez straha od osude ili kazne, čak i kada su pogriješila".
Konkretan primjer predstavila je Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica I. gimnazije Zagreb, prve škole u Hrvatskoj koja je uvela fakultativni predmet Digitalna pismenost, razvijen u suradnji A1 Hrvatska i Centra za sigurniji internet.
Ni odrasli nisu sigurniji. CERT je u 2025. obradio 1513 kibernetičkih incidenata, 35,9 posto više nego godinu ranije, a prema podacima MUP-a koje je iznio Tomislav Vazdar iz tvrtke Riskoria, šteta od kibernetičkog kriminala u prvih je šest mjeseci ove godine premašila 16 milijuna eura.
No nakon svega izrečenog o djeci te brojke zvuče gotovo apstraktno. Kako je zaključio specijalist Europola, ova borba nije posao jedne agencije: "To smo svi mi. Učitelji, socijalni radnici, svi koji sjede ovdje i ne okreću glavu, kao što većina ljudi čini."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....