Od bušenih kartica do petaflopsa: kako je Srce postalo živčani sustav hrvatske znanosti

Davna je 1971. godina, u Zagreb stiže golemo računalo iz Amerike, takozvani mainframe sustav Univac. Tehnologija je bila toliko masivna i važna da se zgrada Srca doslovno projektirala i gradila oko tog stroja. Trebalo je tri godine da oprema stigne, a kada je napokon sve bilo spremno, tadašnja politička "bog i batina" Milka Planinc prerezala je vrpcu u vrtu ustanove. Bio je to trenutak kada je digitalna budućnost Hrvatske dobila svoj prvi pravi dom. Danas, 55 godina kasnije, Srce više nije samo dom jednom velikom stroju, nego živčani sustav cijele akademske i istraživačke zajednice. O tom putu, od bušenih kartica do umjetne inteligencije, razgovarali smo s ravnateljem Ivanom Marićem, čovjekom koji je u Srcu već punih 36 godina.

Srce slavi 55 godina. U svijetu informacijskih tehnologija, gdje tvrtke često nestaju nakon nekoliko godina, to zvuči kao cijela vječnost. Kako vi gledate na tu povijest?

- Ako Srce promatramo kao informatičku kompaniju, 55 godina je doista nevjerojatna brojka. Prosječan životni vijek takvih tvrtki u Americi je samo nekoliko godina. Srce je nastalo 1971. godine, a odluka o osnivanju donesena je na sjednici u Osijeku, koju je potpisao tadašnji rektor, akademik Ivan Supek. Autori idejnog projekta imali su vizionarsku ideju da će računala postati ključna ne samo za sveučilišta nego za cijeli proces obrazovanja, istraživanja i društvo u cjelini. Misija se od tada nije bitno promijenila. Dapače, danas živimo u digitalnom svijetu pa možemo zaključiti da je ta originalna misija uspostave Srca ispunjena.

Kako je ta misija evoluirala kroz desetljeća?

- Evolucija Srca kao ustanove zapravo je ogledalo evolucije informacijskih i komunikacijskih tehnologija s jedne strane, ali i okruženja, tj. same akademske i znanstvene zajednice u Hrvatskoj s druge strane. Tijekom godina svjedočili smo i sudjelovali u tehnološkim revolucijama i evolucijama: od prvih mainframe računala i terminalskih mreža, preko izgradnje interneta u RH, do današnje digitalne transformacije visokog obrazovanja i znanosti. Srce je sve to vrijeme planiralo, gradilo i održavalo napredne informacijsko-komunikacijske tehnologije i digitalne usluge te ih u obliku svojeg kataloga usluga prilagođavalo potrebama akademske i znanstvene zajednice. Svaki korak tog tehnološkog puta obilježili su prije svega ljudi koji su vjerovali da tehnologija može služiti i doprinositi daljnjem napretku znanosti i obrazovanja.

Što Srce predstavlja danas u brojkama i infrastrukturi?

Danas smo moderna infrastrukturna ustanova s gotovo 180 zaposlenih. U posljednjih dvadesetak godina izgradili smo jedinstven digitalni ekosustav prilagođen potrebama akademske i znanstvene zajednice, koji nazivamo e-infrastruktura ili digitalna infrastruktura. To je složen sustav koji čini puno IKT komponenti: od podatkovnih centara, mreže te računalnih i spremišnih komponenti, preko identifikacijske i podatkovne infrastrukture, pa sve do niza nacionalnih informacijskih sustava i aplikacija. Naši stručni timovi samostalno projektiraju te sustave i pružaju podršku zajednici u korištenju digitalnih usluga, istovremeno gradeći digitalne mostove prema Europi i svijetu. Često zaboravljamo da je upravo Srce odigralo ključnu ulogu u dovođenju interneta u Hrvatsku početkom devedesetih, uspostavljajući prvu akademsku mrežu i registrirajući nacionalnu domenu .hr.

Koja vam je epizoda iz povijesti najvažnija?

Upravo to, dovođenje interneta u Hrvatsku. Srce je de facto ustanova koja je donijela internet u Hrvatsku - osigurala je to izgradnjom prve javne akademske mreže, danas poznate kao CARNET. U roku od godinu i pol dana - od povezivanja svih sveučilišta, implementacije TCP/IP-a, do registracije domena - napravili smo nešto što je tada bilo revolucionarno. Tada je bilo samo nekoliko stotina korisnika, veza je bila modemska, uspostavili smo je između Srca i sveučilišta u Beču 1992. godine. Danas, ako padne bilo koji servis na minutu ili dvije, imate pobunu - ne možete raditi financije, ne možete pristupiti online nastavi u Merlinu, ni jednom sektoru. Infrastruktura je postala toliko kritična da kao ustanova moramo biti dostupni 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini.

Koliko uopće imate prostora za inovacije uz sav taj operativni posao održavanja sustava koji moraju raditi bez prestanka?

- Srce je ustrojeno matrično, sa sektorima koji su organizirani oko pojedine komponente e-infrastrukture: mreže i podatkovni centri, napredno računanje, informacijska infrastruktura i dr., te sektorima koji osiguravaju horizontalne poslovne aktivnosti. Istina je da je oko 90 posto našeg posla ono što nazivamo service providing ili pružanje IT usluga. Naš fokus je na pouzdanosti, odnosno radu sustava 24 sata dnevno, svih 365 dana u godini. Sjećam se početaka devedesetih kada sam bio operater na glavnom usmjerivaču prema internetu. Tada bih nešto testirao, srušio vezu i nikome ništa, jer je bilo stotinjak korisnika. Danas, ako sustav padne na dvije minute, nastaje pobuna jer bez digitalne komponente više ne možete raditi znanost, obavljati financije niti se hraniti u studentskim menzama. Međutim, naša sposobnost da preživimo toliko dugo leži upravo u inovacijama. Sudjelujemo u brojnim međunarodnim projektima u kojima istražujemo nove tehnologije prije nego što one dođu na tržište. Primjer takve inovacije je eduroam, sustav za siguran pristup internetu koji omogućuje studentima i profesorima da se spoje na mrežu bilo gdje u svijetu jednim klikom. To je za mene inovacija u rangu Nobelove nagrade.

Spomenuli ste međunarodnu suradnju. Kako Hrvatska stoji na europskoj karti računarstva visokih performansi?

Arhitektura tih sustava je hijerarhijska. Imate fakultete koji se spajaju na sveučilišta, a ona na nacionalne komponente koje se zatim udružuju na europskoj razini. Srce je nacionalni koordinator za nekoliko bitnih europskih infrastruktura. Dio smo europske infrastrukture i inicijative EuroHPC koja se bavi superračunalima. Putem projekta HR-ZOO značajno smo povećali naše kapacitete: prostorne, mrežne, računalne i spremišne. Izgradili smo mrežu brzih međugradskih linkova kapaciteta 100 Gbit/s, što je deset puta više nego ranije. Naše novo superračunalo ‘Supek‘ ima snagu od jednog petaflopsa ili jedan kvadrilijun operacija u sekundi. Iako je to u europskim razmjerima, gdje se sada grade sustavi exaflopsnih kapaciteta, relativno mali resurs, on je ključan za naše znanstvenike u područjima poput biokemije, računalne kemije i potresnog inženjerstva i dr. On im omogućuje da guraju granice znanosti naprijed.

A sigurnost te infrastrukture? Koliko ste ranjivi?

- Kod gradnje komponenti e-infrastrukture posebnu pažnju posvećujemo informacijskoj sigurnosti - od mrežne sigurnosti preko serverske do aplikacijske komponente sigurnosti. Podatkovni centri koje smo unaprijedili i izgradili kroz projekt HR-ZOO u Zagrebu na dvije lokacije, u Srcu i na kampusu Borongaj, te u Rijeci, Osijeku i Splitu osiguravaju redundanciju aktivne IKT opreme. U slučaju ispada neke od lokacija digitalne usluge nastavljaju se pružati bez prekida. Većina izgrađenih komponenti digitalne infrastrukture znanosti i obrazovanja kojima upravlja Srce redundantna je, čime je osigurana visoka dostupnost naših digitalnih usluga. Podatkovni centar je fizička redundancija, mrežna redundancija znači neovisne ulaze i neovisne veze između Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba - na dvije različite trase koje ne smiju biti blizu jedna drugoj. U zgradu podatkovnih centara optika ulazi s najmanje dviju strana. Naš akademski oblak ima 3600 servera, ali kapacitet je postavljen na 1800 - upravo zbog redundancije.

Što se tiče fizičkih prijetnji poput dronova - takva zaštita naših podatkovnih centara trenutačno ne postoji, ali to je nešto što će europska regulativa vjerojatno početi uređivati. Digitalna infrastruktura napokon dolazi u razred kritičnih infrastruktura, zajedno s energetikom i transportom.

Što je s umjetnom inteligencijom? Kasni li Hrvatska u tom segmentu?

- Umjetna inteligencija danas je neminovnost i moram biti iskren, bez specijaliziranog superračunala za ove potrebe, Hrvatska kasni. Bio sam član radne skupine za nacionalni plan umjetne inteligencije i čvrsto se zalažemo za neophodnost računalne i podatkovne infrastrukture, među kojima je i nabava specijaliziranog superračunala za AI (tzv. AI factory). To bi bilo superračunalo opremljeno grafičkim procesorima koji su osnova za treniranje modela. Druga ključna komponenta su podaci. Srce već deset godina upravlja sustavom Dabar, nacionalnom platformom za repozitorije u kojoj 185 ustanova čuva svoje podatke u uređenom obliku. To je ogromna količina provjerenih i dobro opisanih podataka koja, uz pravu računalnu snagu, omogućuje razvoj novih specijaliziranih alata umjetne inteligencije. Amerika inovira, Kina kopira, a Europa regulira. Iako to nekad zvuči negativno, europski human-centric (usmjeren na čovjeka) pristup zaštiti podataka i etici je u osnovi jedini ispravan put.

Postoji li potreba za razvojem hrvatskog jezičnog modela, nečeg sličnog onome što je ChatGPT u globalnim razmjerima?

- Apsolutno. Razvoj velikog jezičnog modela, odnosno Large Language Modela, ključan je za očuvanje našeg digitalnog suvereniteta. Jezik je ono što nas određuje kao naciju. Bez vlastitog modela nećemo imati lokalno prilagođene AI alate koji su nužni u pravosuđu, javnom sektoru i gospodarstvu. Na tome već rade stručnjaci s Filozofskog fakulteta i Instituta za hrvatski jezik, a država mora prepoznati da je to dio kritične infrastrukture. Naš cilj mora biti digitalna suverenost, što znači da uz vlastite podatkovne centre i superračunala imamo i hrvatski jezični model, ali i prije svega - stručnjake za razvoj svih tih komponenti.

Kako u današnje vrijeme uspijevate zadržati stručnjake u Srcu s obzirom na relativno velike plaće u privatnom IT sektoru?

- Plaća je bitna, i s novom uredbom u javnom sektoru situacija je nešto bolja, ali ključ je u korporativnoj kulturi. Ljudi u Srce dolaze jer vole raditi na projektima koji služe javnom dobru i jer ovdje pokušavamo svesti količinu toksičnog stresa na minimum. Mi smo prije svega IT tehnološka ustanova, neutralni, i prema tehnologiji i prema raznim politikama. Integritet struke je na prvom mjestu. Često kažem da nitko ne voli otići iz Srca, a mnogi se vole vratiti. Ipak, u današnje doba i mi, kao i druge javne ustanove, imamo izazova s privlačenjem mladih kadrova, koji vrlo često svoj poslovni put nakon završetka fakulteta pronalaze ili vani ili u bolje plaćenim poslovima u određenim gospodarskim granama. Da bismo i dalje mogli provoditi svoju misiju, biti lider u izgradnji i razvoju napredne i kvalitetne informacijske i komunikacijske infrastrukture i usluga, učiniti ih održivima i dostupnima ustanovama, nastavnicima, znanstvenicima, studentima, zaposlenicima i ostalim dionicima iz akademske i znanstvene zajednice u Hrvatskoj, posebno Sveučilišta u Zagrebu, treba nam stalni priljev mladih ljudi koji donose novu energiju. Srce se mora prepoznati kao specifična ustanova, a ne samo kao još jedan IT odjel u državnoj upravi, kako bismo mogli lakše zapošljavati mlade talente.

Za kraj, da imate neograničena sredstva na raspolaganju samo jednu godinu, što biste učinili?

- Tehnički gledano - AI tvornica, superračunalo za umjetnu inteligenciju, i obnova HR-ZOO opreme, za što nam u 2028. treba oko 50 milijuna eura. Prosječni životni vijek superračunala je pet godina, što znači da će ‘Supek‘ za dvije-tri godine trebati obnoviti novim superračunalnim resursom prilagođenim rastućim potrebama za GPU resursima ali i uz zadržavanje sposobnosti klasičnog CPU superračunalnog resursa. Ali iskreno? Dao bih sve za jednu godinu mira - da radimo bez administrativnih zapreka, u koordiniranoj suradnji s ministarstvima, sa zajednicom. Ta sreća bila bi vrednija od bilo kakve tehnološke investicije.

A najveći dio novca uložio bih u ljude - jer za tehnologijom stoje ljudi. I šire od Srca: sustav znanosti i visokog obrazovanja mora pojačati edukaciju i upoznavanje korisničke zajednice s tehnologijama. Jer ako studentima, učenicima ili javnosti prepustimo da koriste tehnologiju bez ikakva razumijevanja, ne smijemo se čuditi kako je koriste. S druge strane, otvorena znanost i otvoreno obrazovanje, otvorena e-infrastruktura, FAIR podaci ili otvoreni programski kod - to su inicijative koje su nam drage, premda je danas to, paradoksalno, nepopularno. Svi se zatvaraju. Ali otvorenost ima puno više dobitaka nego što se čini na prvi pogled. No o tome jednom drugom zgodom.

OKVIR

Na tradicionalnoj godišnjoj konferenciji "Dani e-infrastrukture Srce DEI 2026", koja se održava 28. i 29. travnja u zgradi Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, bit će proslavljen 55. rođendan Srca.

Posjetiteljima i sudionicima konferencije, osim pogleda u budućnost znanosti i visokog obrazovanja koji će dobiti tijekom konferencije, pripremljen je i pogled unatrag - izložba "Memorija vremena" koja prikazuje sačuvanu tehnološku baštinu Srca: od linijskog pisača i magnetskih traka, preko jednog od prvih osobnih računala, do superračunala i opreme kojom je ostvarena prva internetska veza Hrvatske sa svijetom.