Vrlo mlad naučio sam da se od bilo kuda, pa tako i iz ove naše regije, može izazvati čak i najveće svjetske korporacije koristeći odličan inženjering. Moj tim pokrenuo je inovacijski laboratorij Kliku, koja se spojila sa Sportradarom i 2021. napravila IPO na NASDAQ-u pri valuaciji od 8 mlrd. dolara. Sportradar danas u Ljubljani zapošljava 300 ljudi.
Paralelno, još su dvije slovenske tvrtke postigle status jednoroga. Outfit7, poznat po Talking Tomu, i Zemanta, koja se spojila s Outbrainom. Nekoliko slovenskih osnivača također je postiglo uspješne izlaze koji su se mjerili u desecima ili pak stotinama milijuna dolara. Jedan od njih pokrenuo je i Httpool/Aleph, koji je postao četvrti slovenski jednorog.
Dobar inženjering, jednorozi i drugi uspješni exiti omogućili su da se lokalno može stvoriti ključan dio svakog uspješnog ekosustava, a to je aktivna mreža poslovnih anđela. Ne mogu reći da je to bio početak profesionalizacije investiranja u startupe. Toga je bilo i ranije. Riječ je modelu razmišljanja ‘pay it forward’ - ne kupuješ odmah neku gotovu vrijednost već ulažeš u obećanje stvaranja nove vrijednosti, ali plaćaš unaprijed.
Ovaj način razmišljanja u Sloveniji, možda i po prvi put, sistemski, proizašao je iz tehnoloških susreta u multimedijskom centru Kiberpipa u Ljubljani od prije 15 godina. Tamo su se okupljali brojni slovenski tehnološki poduzetnici, ali i dva hrvatska - Viktor Marohnić i Luka Abrus iz FIVE-a. I onda smo na jednoj od večera na kojoj su se okupljali osnivači, i to prije točno deset godina, Andraž Tori, Boštjan Špetič, Jugoslav Petković i ja dobili izazov. Fred Wilson iz Union Square Venturesa, jedan od najpoznatijih poslovnih anđela na svijetu uručio nam je ček, ponudivši nam da pokrenemo prvi lokalni VC fond startup osnivača.
Rekao nam je: ‘Tko će drugi to učiniti ako ne vi?’
Bio je u pravu. Trebalo nam je vremena da se razvijemo kao investitori. Za mala tržišta postoje brojni izazovi. Nije se najbolje oslanjati na strana ulaganja u ranim fazama zbog veličine tržišta. Broj poslovnih anđela je malen. Često ih kontaktiraju startupi, koji ničime ne odgovaraju njihovim relevantnim iskustvima. Dodatno, većina njih nije na istom tržištu ili nema sličan poslovni model. Izazovno je to i zato što je većina prezauzeta dnevnom operativnom u svojim pothvatima da bi mogli napraviti kvalitetni due diligence ili pomoći osnivačima da prođu neki milestone.
Zato nije neobično što brza, mala ulaganja, karakteristična za poslovne anđele, koja još i povezana s rizikom upravljanja relativno malim portfeljem, često mogu rezultirati razočaranjem. Opasnost je što to može odvratiti poslovne anđele od ulaganja u budućnosti što nije dobro za startup ekosustav.
No, zato postoje fondovi rizičnog kapitala. Oni omogućuju ne samo startup osnivačima već i poduzetnicima koji drže uspješne kompanije, koje nikad nisu bili ili ne planiraju biti startupi, da se uključe. U Hrvatskoj imate nekoliko takvih inicijativa. To je taj idući milestone koji vidim u vašem, lokalnom ekosustavu. U Sloveniji su tako u investiranje u startupe ušli poduzetnici koji stoje iza velikih tvrtki kao što su Dewesoft, Cosylab i Studio Moderna. Isto, na takav način u investiranje u startupe ulaze i oni startup osnivači u koje su takvi fondovi već uložili. U Sloveniji imamo primjer osnivača iz Bird Buddyja, Flaviara i Cleanshelfa.
Dobar talent je nešto čega ima i u Hrvatskoj, Sloveniji i ostatku regije. U regiji ima jakih sveučilišnih centara, koji su ključni za razvoj startup ekosustava. Hrvatska ima i vrlo jaku dijasporu koja počinje podržavati i lokalni startup ekosustav. Po cijeloj regiji sve je više razvijenih mreža inkubatora i akceleratora, sve je više novih tehnoloških tvrtki.
U Hrvatskoj se to posebno vidi. Brojke rastu, a posebno je važno - ovdje su već nikla dva jednoroga. Infobip i Rimac Grupa svijetli su primjeri startup potencijala Hrvatske, a sve je više uspješnih serijskih poduzetnika i investitora koji izlaze iz tog ekosustava. Osobno znam da su hrvatski osnivači poznati po svojoj prodajnoj vještini. Imaju kombinaciju samopouzdanja i vjere da mogu biti najbolji na svijetu! To je važno za uspjeh.
Kao rezultat toga, iako smo u Sloveniji neke milestoneove u razvoju startup ekosustava napravili prije, hrvatski startupi su, kako to pokazuju i podaci Startup Reporta od Jutarnjeg lista te izvješća Dealrooma o investicijama u CEE startupove, u posljednje dvije godine prikupili znatno više rizičnog kapitala od onih u Sloveniji. To je dobar pokazatelj uspjeha, ali, po mom mišljenju, samo ako dođe do exita i ako se zarada od exita uloži natrag u lokalni startup ekosustav. To je presudno!
I u Hrvatskoj i u Sloveniji vidim još uvijek nedostatak većeg bazena aktivnih poslovnih anđela koji ulažu u nove startup poduzetnike.
Nedostaje i ‘pravi’ kapital. Institucionalni investitori, takozvani Tier 1, koji ulažu u najbolje VC fondove na svijetu, obično ne žele ulaziti u zajedničke investicije s fondovima za regionalni razvoj. Mislim da ih moramo mi privući u regiju, jer s njima dolazi i veliki globalni network. Za njih je svaka država iz regije sama za sebe premalena. Neki od njih su mi direktno rekli da ovdje vide premalo exita startupa koji su primali investicije od poslovnih anđela i VC-a te da osnivače iz regije još uvijek vide kao nedovoljno ambiciozne, da prerano odustaju. Zato mislim da ne treba uspoređivati jedan nacionalni startup ekosustav s drugim već treba tražiti što nas spaja i čini jačima - zajedno.
Startupi su to već prepoznali. Vidim startupe koji imaju mješovito složene timove i investitore. Mislim da je to put i za VC-e. Iz regije smo sposobni izazvati čak i najveće svjetske korporacije koristeći odličan inženjering, ali sad to iz pojedinačnih primjera treba pretvoriti u sustav.