Lovro Mraović, 16-godišnjak iz Rijeke, programiranjem se počeo baviti s 11 godina, zainteresiravši se za tu vještinu zbog igrica koje je igrao. Počeo je učiti i stjecati sve više znanja tijekom vremena, a zanimala ga je većinom kriptografija i kibernetička sigurnost. Nakon toga počeo je učiti razne programske jezike i programirati, kako kaže, za zabavu. Danas pohađa drugi razred Srednje škole za elektrotehniku i računarstvo, a već je prošle godine ujesen na 20. međunarodnoj izložbi inovacija Arca 22 osvojio zlatnu medalju.
Kontinuirana utrka
Zlato mu je donio projekt CES (Communication Encryption System), a sada se plasirao među deset finalista nagrade Student DIGI Award za 2023. godinu. Riječ je o projektu koji je razvio s još dva prijatelja pod mentorstvom svoje profesorice Ružice Kamenjašević.
Dvije verzije
- Mentorica u školi poslala mi je mail za natjecanje, a činilo mi se fora pa sam se prijavio. CES je kriptografski program koji se koristi za šifriranje ulaznih podataka i komunikaciju. Baziran je na 616-bitnoj enkripciji i većinom je namijenjen raznim tržištima. Izvorno je zamišljen za veće IT kompanije, ali poslije smo počeli razvijati verziju koja bi se mogla koristiti u državne i vojne svrhe. Imamo dvije verzije, s time da je prva usavršena i nju već prezentiramo, a još razvijamo ovu drugu, namijenjenu za vojne i državne svrhe - govori mladi programer.
Komunikacijski enkripcijski sustav koristi se za šifriranje podataka tijekom komunikacije kako bi se osigurala privatnost i sigurnost informacija. Enkripcija je postupak pretvaranja čitljivih podataka u nečitljivi oblik, koji se naziva šifrat, pomoću kriptografskih algoritama i ključeva.
Uloga takvih sustava je zaštita povjerljivih podataka koji se prenose putem različitih komunikacijskih kanala, kao što su internet, mobilne mreže, bežične mreže i druge vrste telekomunikacijskih sustava. Glavni je cilj spriječiti neovlašten pristup podacima tijekom prijenosa.
Oni koriste različite vrste kriptografskih algoritama i protokola kako bi osigurali sigurnu komunikaciju, a ključni je element u enkripciji kriptografski ključ koji se koristi za šifriranje podataka i kasnije dešifriranje. Samo primatelji s ispravnim ključem mogu dešifrirati podatke i vratiti ih u čitljiv oblik. Primjenjuju se u mnogim područjima, uključujući vojne komunikacije, financijske transakcije, poslovne komunikacije i privatnu razmjenu poruka. Na današnjem tržištu postoji kontinuirana utrka između razvoja enkripcijskih sustava i tehnika za dešifriranje, pa se zato oni stalno nadograđuju i unapređuju.
- Sustav za civilno tržište također se temelji na 616-bitnoj enkripciji, a program je trenutno dvaput jači od državnog koji se koristi i gotovo ga je nemoguće probiti jer kod je baziran na više slojeva enkripcije i ima svoje vlastite algoritme koji su napravljeni. Imate chat room, na primjer, u kojem dvoje ili više ljudi može razgovarati, postavi se centralni server i program omogućava da se koristi bez ikakvih hakera, kibernetičkih napada i mogućnosti krađe i prisluškivanja. Planirali smo napraviti program kao vrstu operativnog sustava za telefon, uspjelo nam je, ali ne koristimo ga koliko god siguran bio jer ne može se uskladiti sa sadašnjim tržištem - govori Lovro Mraović.
Cijeli je program, napominje, počeo kao šala, iz oklade.
Ponuda za studij
- Htjeli smo vidjeti možemo li napraviti jaču šifru od Facebooka i društvenih mreža, a na kraju smo shvatili da ga možemo iskoristiti kao dobar program. Razvili smo prvu verziju koja je koristila malo lakšu šifru. Program smo namijenili malo jačim IT kompanijama, kojima je čuvanje podataka jako važno, i s njim osvojili prvo mjesto na Arci, natjecanju inovatora. Bilo je mnogo zainteresiranih ljudi koje je program očito fascinirao. Onda smo počeli razvijati malo jaču verziju, koja se može koristiti praktički na bilo čemu što ima računalo u sebi. Poslali smo mail MORH-u, sa željom da im ga prezentiramo, ali, iskreno, nismo još dobili nikakav povratni odgovor - priča Mraović.
U planu je, dodaje, patentiranje programa, a razvijaju još nekoliko projekata koji nisu vezani samo za softver.
- Najveći nam je problem želja da nas veće kompanije shvate ozbiljno jer još smo tinejdžeri. Ne viđa se svaki dan da vam tinejdžer nudi ovakve stvari. Planirali smo raditi još dvije vrste sustava koje bi mogle koristiti vojska i spasilačke službe, da se softver može ugraditi u određene robote, dronove, te koristiti za šifriranje drona, a radili smo i podsustave, primjerice, pametne kontrole bespilotne letjelice kojom upravlja umjetna inteligencija - kaže Lovro, koji je već dobio ponudu za studij na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu.
