Plastične vrećice zamjenjuju platnene ili papirnate, više nema plastičnih slamki i pribora za jelo, no i dalje koristimo dosta proizvoda od tog materijala štetnog za okoliš, koji nakon upotrebe završi u žutim kantama. Malotko razmišlja o tome da velika količina plastike nastaje kao nusprodukt 3D printera, a ona se ne odvaja niti se reciklira. Taj problem želi riješiti ekipa Zero Waste, finalist natječaja Digi Awards, sastavljena od trojice studenata strojarstva na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu - Domagoja Brekala, Borne Bosilja i Andreja Volgemuta.
Njihovo rješenje dolazi u obliku uređaja kojim će se ti ostaci reciklirati, odnosno pretvarati u novi filament za 3D printer i tako ponovno koristiti tri ili četiri puta. Nakon toga reciklirani materijal počinje gubiti svojstva, pa rezultati printanja nisu dobri, no već i nekoliko ciklusa recikliranja donosi znatne uštede materijala i novca, posebno ako se koristi karbonski filament, jedan od najskupljih za printanje.
Više puta
- Jedan kilogram karbona košta otprilike 100 eura, a već se prilikom kupnje treba računati na najmanje 20 posto gubitka, odnosno dijela koji će završiti u smeću - objašnjava Borna. Njihov uređaj omogućit će da se taj materijal iskoristi više puta. Neuspjeli printovi čine više od 80 posto otpada od 3D printa. Uzme li se u obzir da su neki od njih i teži od 100 grama, jasno je o kolikim se uštedama radi.
U nekim se situacijama niti ne može doći do filamenta onoliko brzo koliko je nekoj tvrtki potrebno. Prema našem istraživanju, čak i u Njemačkoj za to je potrebno nekoliko dana. S našim uređajem otpad bi postao rezerva koja će se u desetak minuta pretvoriti u filament - dodaje Borna. Učinkovitost se povećava, a posao ubrzava.
Njihov izum još je značajniji s obzirom na to da za dijelove 3D printera, objašnjavaju, ne postoji nikakva zakonska obaveza za recikliranje. Jedan od razloga zasigurno je u tome što se koriste različiti materijali, a svaki od njih posjeduje određene spojeve koji se ne mogu međusobno kombinirati.
Tako bi tvrtke, u teoriji, trebale imati desetke žutih kanti za razvrstavanje otpada, a Zagrebački holding trebao bi ga prikupljati odvojeno, što je praktički neizvedivo.
Njihov uređaj funkcionirao bi tako da materijal koji se želi reciklirati najprije prolazi kroz sjeckalicu kako bi se što je više moguće usitnio, a zatim usitnjen ulazi u cilindar koji ga pod pritiskom tjera dalje u sustav, tamo gdje su grijači koji se prilagođavaju određenom materijalu jer svaki od njih ima određenu temperaturu taljenja. Na kraju slijedi hlađenje i pretvaranje u filament, a u samo jednom dodatnom koraku može se povezati s 3D printerom i tako činiti povezanu cjelinu. Zbog svojih dimenzija 40 x 20 x 20 uređaj je praktičan i za tvrtke i za kućnu upotrebu. Upravo ga to razlikuje od sličnih uređaja na tržištu, koji su glomazni.
Konkurencija
- Još jedna prednost našeg uređaja je to što dijelovi dolaze upakirani u cjelinu, a konkurencija to nudi odvojeno, pa sustavi nisu uvijek dobro povezani, zbog čega može doći do problema - objašnjava Andrej.
Od konkurencije se razlikuju i cijenom. Ekipa Zero Waste objašnjava nam da konkurencija takvu tehnologiju nudi za otprilike 10.000 eura, a cijena njihova uređaja bila bi oko 500 eura. Kupcima bi se ta investicija brzo isplatila.
- To ovisi o konkretnoj tvrtki i filamentu koji koristi. Ako je u pitanju karbonski filament, kupnja našeg uređaja isplatila bi im se u nekoliko mjeseci, a u slučaju drugih, jeftinijih filamenata, povrat investicije bio za dvije do tri godine - objašnjava Domagoj.
Sama ideja o uređaju koji će reciklirati filament javila se spontano jer i sami rade u tvrtkama koje koriste 3D printere, pa su se uvjerili koliko otpada pritom nastaje. Kada su napravili istraživanje i uočili da svaka od najkorištenijih sirovina za 3D ispis ima gotovo stopostotni potencijal za iskoristivost, shvatili su da njihova ideja ima smisla.
Domagoj, Borna i Andrej nisu samo kolege nego su i dobri prijatelji koji dijele interes izume ove vrste. Poznaju se od prve godine fakulteta, kliknuli su na prvu i otad zajednički rade na projektima.
Nije bilo seminarske grupe ili projekta tijekom studija na kojem nisu radili zajedno osim ako profesor nije unaprijed odredio drugačije.
- U dobrim smo odnosima i guramo jedan drugoga, a uvijek je lakše raditi s ljudima koji vas razumiju - poručuje Andrej.
