Nakon objave priče studentice Petre koja na ovogodišnjem natječaju nije uspjela dobiti državnu stipendiju iako je njezina četveročlana obitelj prema potvrdi Porezne uprave u prošloj godini uprihodila ravno 8 kuna, Jutarnjem listu javljaju se studenti sa sličnim pričama.
Smatraju da državni natječaj kojim se dodjeljuje više od 5200 stipendija u mjesečnom iznosu od 1200 kuna nije temeljen na objektivnim kriterijima. Ministarstvu je žalbu na rezultat natječaja poslalo više od 500 studenata, a povjerenstvo Ministarstva uvažilo je samo 89.
Budući da se najveći broj stipendija dodjeljuje prema socijalnom kriteriju, studenti su skloni zahtijevati anonimnost (njihovi su podaci u redakciji). Hrabrost za javnu objavu imena, uz detaljno prepričavanje slučaja, prvi su pokazali Iva-Bella Tonković, studentica iz Otočca, i Jurica Galović, student Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba. Njihove priče, kao i slučajeve dvoje anonimnih studenata, prenosimo u nastavku.
Iva-Bella Tonković
studentica druge godine upravnog prava Veleučilišta u Gospiću
Iva je najbolja studentica u svojoj generaciji na veleučilištu i živi u učeničkom domu u Otočcu, čija je mjesečna cijena 1260 kuna. Dolazi iz sedmeročlane obitelji, dijete je branitelja s oštećenjem od 60 posto. Troškove studiranja pokriva joj baka mirovinom od 3000 kuna mjesečno. - Polovica bakine mirovine odlazi na mene.
Prošle godine sam se prijavila na isti natječaj u skupinu D-1 kao dijete branitelja i ostvarila pravo na stipendiju. Kako to da ove godine nisam uspjela dobiti stipendiju pod istim okolnostima i istim tekstom natječaja? Odbili su mi i prigovor - kaže Iva-Bella Tonković. Nakon što joj je uskraćena državna stipendija, pokušala je pravo ostvariti kao najbolja studentica na svom veleučilištu. Svake je godine bio natječaj za stipendiju prema kriteriju izvrsnosti koje je raspisivalo Vijeće visokih učilišta, ali od tog natječaja do dana današnjeg ništa. - Slala sam upit ministru znanosti, ali bez odgovora - kaže Iva-Bella.
M. I.,
student iz Zagreba
Student M. I. dobivao je državnu stipendiju posljednje dvije godine, na osnovi socijalnog statusa. Otac mu je u mirovini, majka na minimalcu, brat na rehabilitaciji u Down centru u Puli, drugi brat je u osnovnoj školi. - Dobivao sam stipendiju, ali ove godine, makar se ništa nije promijenilo, nisam je uspio dobiti. Iskreno, nemam snage boriti se s ovim pokvarenim sustavom. Završavam fakultet ove godine, ionako sam pod stresom jer krpam kraj s krajem, pokušavam ne opterećivati roditelje, ali jednostavno ne ide. Ako uspijem naći posao u Hrvatskoj super, ali ako se to odulji na nekoliko mjeseci, iskreno, ništa me ne drži na mjestu - poručuje student. Prema njegovu sudu, situacija s ovogodišnjom dodjelom stipendija samo je preslik cjelokupne situacije u državi.
Jurica Galović,
student 5. godine Fakulteta strojarstva i brodogradnje
Njegovi roditelji žive u Kninu, a on u studentskom domu u Zagrebu. Otac je sudionik Domovinskog rata i trenutačno nezaposlen. Majka prima minimalnu mirovinu. Jurica Galović je prethodnih godina redovno dobivao državnu stipendiju, ali ne i ove godine. U kvoti je 10 posto najboljih na studiju. Oba roditelja su pod ovrhama tako da se majčina mirovina nakon ovrhe svede na otprilike 1000 kuna, što po članu kućanstva iznosi 333,33 kune za 2016. godinu. U 2015. godini otac je radio 6 mjeseci, što je, uzevši u obzir ovrhe, podiglo prihode po članu kućanstva na 622,85 kuna. Ministarstvo nije uzimalo u obzir ovrhe tako da su bodovani prihodi iznosili 974,22 kune. Nije bodovana ni nezaposlenost roditelja, nego je Ministarstvo ove godine odlučilo nezaposlenost bodovati u sklopu prihoda, zbog čega je velik broj studenata imao manje bodova, objašnjava Jurica. - Nemam riječi za sve ovo jer ovogodišnji natječaj nije objektivan i ne pokazuje kome stvarno treba stipendija, a kome je manje potrebna, čast iznimkama - kaže Jurica.
A. S.
studentica iz Slavonije, studij u Zagrebu
- Studentica sam u Zagrebu, a dolazim iz jednog sela u Slavoniji. Sa mnom u Zagrebu studiraju moja tri brata. Na natječaj se prijavljujem treću godinu zaredom, ali nijednom nisam ostvarila pravo na stipendiju. Kako je moguće da sedmeročlana obitelj nijednom ne dobije pomoć od države, a financira četiri studenta izvan mjesta stanovanja? Svi smo redovni studenti na deficitarnim studijima - pita se studentica koja je zamolila za anonimnost. Njezina majka prima minimalnu plaću, a za oca kaže da pokušava spajati kraj s krajem.
- Dodatno me frustrira što znam dosta slučajeva gdje osobe koje su u boljoj financijskoj situaciji, s jedim bratom ili sestrom, dobivaju državnu stipendiju. Je li moja obitelj prenaivna da ne zna prevariti sustav? Ili ministarstvo stvarno misli da je školovati četiri studenta u Zagrebu mačji kašalj?! Stvarno me nepravda frustrira - kaže A. S.