Dok se u medijima radi inventura prvog tjedna velike UN-ove klimatske konferencije COP 26, u Glasgowu su jučer počeli pregovori na razini ministara. Na konferenciji je već tjedan dana klimatolog dr. Ivan Güttler iz Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) koji nam je sažeo najvažnije događaje prvog dijela konferencije.
- Osobno mi je najugodnije iznenađenje prvog tjedna ambicija Indije, zasad na načelnoj razini, da će postati neto ugljično neutralno društvo do 2070. godine. Odmah nakon te najave indijskog premijera Narendre Modija te najava još nekih država napravljene su procjene koliko možemo očekivati globalno zatopljenje. Dobili smo procjene rasta temperature od 1,8 - 1,9 Celzijevih stupnjeva do kraja 21. stoljeća. To je prvi put da ovako načelno dobivamo da smo ispod dva Celzijeva stupnja do 2100. godine. To je ipak mali pozitivni pomak. Nadamo se da najave neće biti samo načelne, nego da će idućih godina biti formalizirane kao nacionalni planovi u pojedinačnim državama te da ćemo na terenu konkretno vidjeti smanjenje emisija - rekao nam je klimatolog Güttler.
Korištenje tla
- Drugi zanimljiv moment je izvješće koje svake godine objavljuje Global Carbon Project, međunarodna inicijativa grupe znanstvenika koji objavljuju analize koliko svijet emitira ugljikova dioksida iz fosilnih goriva te zbog načina korištenja tla i deforestacije. Iako su se emisije iz fosilnih goriva i cementa gotovo vratile na razine prije pandemije covida-19, ono što je pozitivno jest da su obnovljenje procjene koje se odnose na deforestaciju i korištenja tla revidirane. Toliko snažno revidirane da pokazuju da ukupne emisije ugljikova dioksida stagniraju posljednjih nekoliko godina. Mi i dalje imamo deforestaciju koja je negativna činjenica jer se povećava emisija ugljikova dioksida. No, u nekim zemljama napuštena poljoprivredna zemljišta postaju prirodna vegetacija i one su sve značajniji ponor ugljikova dioksida - pojasnio je Güttler.
Tijekom ovog tjedna rasprave u Glasgowu bit će velikim dijelom fokusirane na potporu siromašnim zemljama u borbi protiv klimatskih promjena.
- Nije ispunjen plan COP-a 15 iz Kopenhagena 2009. godine da će se do 2020. svake godine ulagati 100 milijardi dolara za proces prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena te gubitaka i stradanja. Došlo se do oko 80 milijardi dolara godišnje, što nije za ignoriranje. S jedne strane se opravdano očekuje od razvijenih država da pomognu zemljama u razvoju.
Financijski interes
No, s druge strane se očekuje i da zemlje u razvoju imaju razvijeno zakonodavstvo i proces unutar svojih država da mogu apsorbirati taj novac. Nije dobro da se dogodi da postoji novac, ali na terenu nema projekata ili prijedloga za koji se taj novac može iskoristiti - naglasio je Güttler.
Naš sugovornik se osvrnuo na napise da je na konferenciji u Glasgowu jak lobi fosilnih goriva. BBC je tako otkrio da su čak 553 osobe na listi delegata povezane s industrijom fosilnih goriva, što je više osoba nego u članstvu brazilske delegacije koja je najbrojnija na COP-u 26 (479 članova).
- Mislim da skupine ljudi povezane s industrijom fosilnih goriva ne treba izolirati, nego im treba pružiti mogućnost da sudjeluju u niskougljičnoj tranziciji. Ako budu mudre i dugoročno razmišljale, za mnoge od kompanija fosilnih goriva postoji mogućnosti da se transformiraju u energetske kompanije. I tu ima primjera: neke od bivših fosilnih kompanija danas instaliraju pučinske vjetroelektrane ili su duboko ušle u problematiku geotermalne energije. Osim financijskog interesa koje te tvrtke imaju, one su veliki bazen stručnjaka koji imaju tehničko i geološko znanje. Stoga im treba pomoći u transformaciji - rekao je Güttler.
Osvrnuo se i na najave da je COP 26 osuđen na neuspjeh.
- Svaki COP ima svoj smisao. Nijedan COP nije veliki skok, nego se radi o procesu, a pomaci u odnosu na prije deset ili 15 godina mogu se vidjeti na puno razina. Ovo je složen i spor pregovarački proces, ali ipak demokratski: COP je platforma za puno sudionika koji mogu izraziti svoje stavove. Prava bitka se danas događa u tehnološkom i energetskom sektoru gdje je tranzicija već duboko krenula. Činjenica je da se u Europi, ali i SAD-u smanjuju emisije od 2005. godine. Najveći je problem da države kao Kina, Indija i afričke zemlje preskoče ekstenzivno korištenje fosilnih goriva i odmah se uključe na zeleniju energiju. Što se tiče nuklearne energije, bilo bi dobro da Europa zadrži tu mogućnost. To je niskougljični izvor, ali ima velike probleme s financiranjem objekta i duljinom gradnje.