“Nije vam to ništa, to su meduze ali nisu opasne za ljude, mi ih zovemo uhatim klobucima, možete sigurno plivati”, kazalo je nekoliko stanovnika Fažane kad smo ih priupitali što je to što pluta po moru na plaži.
Turisti, pak, zagledaju te male plutajuće organizme, ne znajući o čemu je riječ, na površini mora izgledaju kao nekakvo uvelo lišće, a kad su uz kraj vide se kao bijela želatina.
Neki odustaju od kupanja, idu dalje niz plažu tražeći mjesto gdje toga nema, a drugi zaplivaju jer radi toga su došli. A ovisno o morskim strujanjima mijenja se i ta slika, tamo gdje ih je ujutro bilo poprilično, poslijepodne ih je manje.
O čemu se radi? Je li doista meduza uhati klobuk ili koji drugi morski organizam?
Mosor Prvan, voditelj morskog programa u WWF Adriji, svjetskoj organizaciji za zaštiti prirode, nakon što je vidio fotografije koje smo poslali, kazuje kako to nije meduza, posebno ne morski klobuk, nego njezin srodnik, rebraš.
“Malo teže je kazati po ovoj slici koji je, ali rekao bi morski orah Mnemiopsis leidyi, invazivna vrsta. Počeo se znatnije pojavljivati u sjevernom Jadranu pa bih rekao da je to s obzirom da se radi o Fažani”, kazao je Prvan.
Pojasnio je kako su rebraši (Ctenophora) na prvi pogled slični žarnjacima, osobito meduzama, no od njih se razlikuju po tome što su bilateralno simetrični i po tome što nemaju žarnice pa stoga ne predstavljaju opasnost za ljude. Imaju jajasto ili okruglo tijelo, dvije lovke i 8 redova uzdužno položenih pločica – rebara po kojima je cijelo koljeno dobilo ime. Pločice su nastale spajanjem trepetljika i omogućuju im plivanje u svim smjerovima.
Ovaj rebraš je dug 10 cm i širok 2,5 cm. Njegovo prirodno stanište je u zapadnom dijelu Atlantskog oceana, a kako pojašnjava Mosor Prvan, inače biolog, M. leidyi slučajno je unesen početkom 1980-tih u Crno more, pretpostavlja se najvjerojatnije balastnim vodama. Već 1989. dostigao je gustoću populacije od 400 primjeraka po metru kubičnom.
Mnemiopsis leidyi se hrani jajima i ličinkama pelagičnih riba, ali se s njima natječe i za zooplanktone. Tako je došlo do dramatičnog pada populacije riba i potpunog kolapsa ribarstva na tom području koje se do danas nije oporavilo unatoč potpunoj zabrani ribarenja.
Kako nadalje pojašnjava, iznenadnim pojavljivanjem još jedne vrste rebraša, Beroe ovata koja se hrani vrstom Mnemiopsis leidyi, djelomično je uspostavljena ravnoteža. Crno more je od tada naseljeno objema vrstama. Početkom 21. stoljeća isti scenarij s istim vrstama dogodio se i u Kaspijskom jezeru.
Kako kazuje Mosor Prvan, prošloga ljeta M. leidyi se pojavio u znatnom broju i u sjevernom Jadranu. Znanstvenici su stoga pokrenuli istraživanja kako bi pratili njezinu brojnost i utvrdili eventualne posljedice prouzročene prisustvom Mnemiopsis leidyi, sve zbog velike potencijalne opasnosti koju ova vrlo invazivna i izuzetno prilagodljiva vrsta predstavlja za Jadran.
Dodajmo, kako su invazivne strane vrste jedan od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti.
Glavni uzroci još su promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene i onečišćenje.
Inače, na razini EU ova problematika regulirana je Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Uredbom se utvrđuju pravila za sprječavanje i upravljanje unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta u EU-u te se žele smanjiti na najmanju moguću mjeru i ublažiti njihovi nepovoljni učinci na bioraznolikost i ekosustave EU-a, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo.
