Učenje o zaštiti prirode ključ je za njeno dugotrajno očuvanje, poručili su ovih dana iz WWF Adrije kad su povodom Svjetskog dana obrazovanja o zaštiti prirode, koji se obilježava još od 1972. godine, objavili kako je svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF objavila je priručnik "Kako se pripremiti za boravak u prirodi“.
-Istraživanja pokazuju kako učenje izvan učionice, koje je jedna od ključnih odrednica obrazovanja za zaštitu prirode, potiče unutrašnju motivaciju za učenje kod djece i mladih, što je ključni faktor koji doprinosi boljim akademskim postignućima i razvijanju samostalnosti - izjavila je koordinatorica za edukaciju u WWF Adria Jovana Dragić May.
Kako bi boravak u prirodi bio opušten, a u isto vrijeme i fokusiran na određenu temu, važno je, naglasila je, uložiti malo vremena i u njegovu pripremu.
- Dobra priprema nam daje osjećaj sigurnosti, opuštenosti i omogućuje da svoju pažnju usmjerimo prirodnom okruženju u kojem se nalazimo, da ga istražujemo i upoznajemo – objasnila je Dragić May.
WWF Adria je još 2016. godine počela provoditi edukaciju o zaštiti prirode, kroz Akademiju za prirodu i stručne obuke s odgajateljima i nastavnicima. Vode se time kako obrazovanje o zaštiti prirode stvara ekološki osviještene i aktivne građane koji se zalažu za očuvanu i zdravu prirodu.
Ističu i kako je značaj obrazovanja na ovu važnu temu prepoznat i na globalnoj razini, zbog čega je UNESCO odredio da ekološko obrazovanje mora biti osnovna komponenta nastavnih planova i programa do 2025. godine.
Zavirili smo u taj priručnik koji donosi smjernice za učitelje, nastavnike, roditelje i sve one koji žele više vremena provoditi u prirodi. Za opušten i siguran boravak u prirodi potrebno je uložiti malo vremena u pripremi. A ponijeti sve što je potrebno i pri tom se ne opteretiti, vještina je koja se najbolje stječe čestim odlascima u prirodu, istaknuli su na početku.
Jedno od osnovnih pravila je da u prirodu, pogotovo u nepoznate predjele ne idete sami, a zašto bi netko išao sam kad je ljepše u društvu, poruka je iz priručnika.
Prije odlaska u prirodu važno je provjeriti vremensku prognozu i informacije o mjestu u koje se ide, kao i ponijeti pribor za orijentaciju, imati napunjen mobitel i kontakt brojeve za hitne slučajeve.
Jedno poglavlje u priručniku posvećeno je odabiru odjeće i obuće prikladne za boravak u prirodi, kao i o vodi i hrani koje svatko u prirodi treba imati dovoljno za planirani boravak. Doneseni su i savjeti o zaštiti od sunca i insekata, Također, važno je imati i pribor za prvu pomoć, a oni koji redovno uzimaju lijekove moraju ih imati uza se i kad idu u prirodu.
Uz još niz savjeta, jedan od najvažnijih za očuvanje prirode je: Ne ostavljaj trag za sobom.
To podrazumijeva da sve što ste donijeli, osim onoga što ste popili i pojeli, vratite kući. Ne ostavljajte smeće u prirodi.
Važan savjet je i da se držite obilježenih pješačkih staza, a cvijeće, kamenje, gljive i sve ostalo ostavite u prirodi. Ostavite prirodu u stanju u kakvom ju želite i pronaći, ključna je poruka iz brošure “Kako se pripremiti za boravak u prirodi”.
Valja imati na umu kako priroda propada brzinom i u razmjerima koji su dosad neviđeni u ljudskoj povijesti. Procjenjuje da je u svijetu milijun vrsta izloženo riziku od izumiranja, a samo 23 posto vrsta i 16 posto staništa iz direktiva EU-a o prirodi ima povoljan status. To je navedeno i u Rezoluciji Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote. No, dostupni dokazi upućuju na to da nije prekasno da se zaustave i preokrenu trenutačni trendovi smanjenja bioraznolikosti što će zahtijevati znatne promjene. Istaknuto je i kako su ljudi dio prirode, a biološka raznolikost presudna je za sigurnost opskrbe hranom, dobrobit ljudi i razvoj širom svijeta.
Parlament snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 posto morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 posto morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom. Ujedno naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama biološke raznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti.
