Rekordni toplinski valovi, čak i gorih od onih koji su nedavno pogodili sjeverozapad Sjedinjenih Američkih Država, u budućnosti bit će sve učestaliji.
Tako tvrdi posljednje istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Climate Change, u kome se pomalo apokaliptično upozorava kako nam najgore tek slijedi. Nadalje, u istraživanju stoji i kako će se na toplotnom udaru ponajprije naći gusto naseljene regije Sjeverne Amerike, Europe i Kine. Kompjuterskom analizom u sklopu istraživanja utvrđeno je kako će na nekim mjestima temperatura skočiti čak 18 stupnjeva nego što bi za to doba godine bilo uobičajeno.
Ovo istraživanje upozorava kako je jedan od najvećih problema s nadolazećim vrućinama to što neće polako rasti, već će pakleni udari biti iznenadni, što znači da se primjerice medicinske službe neće imati vremena pripremiti za pružanje najbolje moguće usluge.
Istraživači su izračune temeljili na scenariju u kojem se emisije stakleničkih plinova u budućnosti neće smanjivati, što neki recenzenti vide kao najveću manu ovoga rada. Naime, prilično je jasna i globalno komunicirana namjera najvećih svjetskih sila da znatno srežu emisije stakleničkih plinova već do 2030. godine, a naročito do polovice stoljeća. Osim toga, i razvoj i izgradnja postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije konstantno napreduju, iako ni približno dovoljnim tempom da bi se emisije smanjile željenim tempom.
Inače, koliko vrućine mogu biti destruktivne najbolje ukazuje slučaj toplotnog vala koji se zbio u Rusiji 2010., a koji je odnio 55 tisuća ljudi, te poljoprivrednicima nanio 12 milijardi dolara štete. Pakleni val diljem Europe 2003,. kriv je, pak, za preko sedamdeset tisuća preranih smrti.
Europarlamentarci ustraju na tome da i EU i sve države članice pojedinačno moraju postati klimatski neutralne najkasnije 2050. te da poslije toga Unija treba ostvarivati „negativne emisije”. Traže i da se osiguraju dostatna sredstva za ostvarenje tog cilja. U lipnju 2021., usvajanjem europskog propisa o klimi, Parlament je otvorio put drugim ambicioznim ciljevima, smanjenju emisija stakleničkih plinova u Europi za 55 posto do 2030. i postizanju klimatske neutralnosti do 2050. Europska unija ključni je igrač u klimatskim pregovorima Ujedinjenih naroda. U 2015. godini ratificirala je Pariški sporazum, prvi univerzalni sporazum za borbu protiv klimatskih promjena. Cilj sporazuma je ublažiti posljedice klimatskih promjena zadržavanjem porasta temperature na 1,5°C u odnosu na predindustrijsko doba.