U srijedu i četvrtak, 16. i 17. lipnja održat će se završna konferencija projekta "Joint_SECAP Zajedničke strategije prilagodbe klimatskim promjenama u obalnim područjima", financiranog iz Interreg programa Italija - Hrvatska.

Devet projektnih partnera, na čelu sa Sveučilištem u Camerinu iz Italije, među kojima su regionalne i lokalne vlasti, zajednički su utvrđivali strategije prilagodbe za borbu protiv klimatskih promjena kao i za razvoj zajedničkih akcijskih planova za održivu energiju i klimu na devet obalnih područja u Italiji i Hrvatskoj.
Kako je navedeno u najavi konferencije, procjena rizika i ranjivosti provedena na tim područjima pokazala je kako klimatske promjene imaju jasan učinak na socijalni i gospodarski sektor.

U prvoj fazi projekta radilo se na razvoju zajedničke metodologije za definiranje i provedbu zajedničkih akcija te za razmjenu osnovnih znanja o pitanjima koja se tiču strategija prilagodbe na klimatske promjene i mjera energetske učinkovitosti. Druga faza obuhvatila je analizu zajedničkih mjera i iskustava koja je postavljena na web platformu, djelujući kao koristan alat za razvoj scenarija za zajedničke akcije koje će se provoditi u zajedničkim planovima SECAP-a.

Partneri ocjenjuju kako se Joint_SECAP projekt može smatrati dobrim primjerom višerazinskog upravljanja i razvoja zajedničke metodologije za definiranje strategija i mjera prilagodbe u dvije zemlje s homogenim klimatskim područjima. Kako ističu u pripremi konferencije, združeni projekti, zajedničke aktivnosti i spremnost na prilagodbu ono je na čemu se radilo i kroz Joint_SECAP, koji je s provedbom počeo početkom 2019. godine.

Uslijed globalnog zatopljavanja sve su češći ekstremni vremenski uvjeti poput toplinskih valova, šumskih požara i suše. Sve to nije mimoišlo ni Mediteran. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i mora te gubitak bioraznolikosti. Urbana područja, gdje danas živi 4 od 5 Europljana, izložena su toplinskim valovima, poplavama ili podizanju razine mora.

Prosječna temperatura na Mediteranu porasla je za 1,4 stupnja Celzijusa od kraja 19. stoljeća što je više od svjetskog prosjeka od 1,1 stupnja, a do 2050. predviđa se porast temperatura za dodatnih 1,5 stupnjeva, navedeno je u jednom lani objavljenom članku McKinsey globalnog instituta u kojem su se autori pozabavili utjecajem klimatskih promjena na turizam i poljoprivredu, dva ključna sektora za mediteransko područje.

Globalno zatopljenje dovodi do ekstremnih vremenskih uvjeta, a ova studija pokazuje kako će se broj dana s temperaturom iznad 37 stupnjeva povećavati u svim dijelovima mediteranskog područja, a u sjevernoj Africi, južnoj Španjolskoj i Turskoj očekuje se do 2050. godine da će se taj broj udvostručiti s 30 do 60 dana.

Autori navode i kako se predviđa da će se u Italiji, Portugalu, Španjolskoj i dijelovima Grčke i Turske, kiše od travnja do rujna smanjiti za 10 posto do 2030. i 20 posto do 2050. Do 2050. godine, najmanje šest mjeseci svake godine mogla bi biti suša na tim područjima.
Države na Mediteranu, posebice Libija i Maroko, imaju izražen i tzv. "vodeni stres" kada je potražnja za vodom veća od dostupnih količina, a procjenjuje se kako će se pojačati do 2050. godine, najviše u Grčkoj, Maroku i Španjolskoj.

Sve su to činjenice s kojima se Europa i svijet hvataju ukoštac. Važnu ulogu u zalaganju za donošenje snažnijeg zakonodavstva EU-a o klimi odigrao je Europski parlament koji se već dugo zalaže za ambicioznu politiku protiv klimatskih promjena.
U studenom 2019. Parlament je proglasio klimatsku krizu tražeći od Komisije da u sve svoje prijedloge uključi ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C i da osigura znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Nakon toga Komisija je predstavila Europski zeleni plan, uz koji bi Europa do 2050. trebala postati klimatski neutralna.