Na dnevnom redu Odbora Europskog parlamenta za ribarstvo ovih se dana našla tema održivog plavog gospodarstva EU-a. Naime, Odbor je na tu temu održao 7. veljače javno saslušanje pod nazivom "Prema održivom plavom gospodarstvu EU: uloga sektora ribarstva i akvakulture".
Sudionici saslušanja među ostalim su se bavili i reakcijama na komunikaciju Europske komisije iz svibnja 2021. godine, odnosno dokument kojim je to tijelo EU definiralo novi pristup za održivo plavo gospodarstvo u EU. Odbor bi se u pak u svom vlastitom izvješću trebao dotaknuti problema koji se tiču tog dokumenta.
U spomenutoj Komunikaciji iznose se prijedlozi Komisije za pomorsku politiku za ovo desetljeće kako bi, tvrde, tranzicija predviđena Europskim zelenim planom postala stvarnost u gospodarstvu oceana. Dokument broji 21 stranicu, na kojima se nižu planovi i ideje.
"Europski zeleni plan poziva na preobrazbu našeg gospodarstva u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo, uz postupno smanjenje emisija stakleničkih plinova i zaštitu prirodnog kapitala EU-a. Europski plan oporavka ima za cilj potaknuti zelenu i digitalnu tranziciju te učiniti europsko gospodarstvo pravednijim, otpornijim i održivijim za buduće generacije. Plavo gospodarstvo Europske unije može pridonijeti odgovoru na taj dvostruki izazov: ako se usmjeri na održiviji put, postat će izvor djelovanja i ideja za poticanje inovacija, pokretanje brzog i trajnog oporavka te zaštitu našeg planeta", navodi se na samom početku dokumenta.
Komisija nadalje ističe da bi plavo gospodarstvo, kad bi se veličina svjetskog "plavog gospodarstva" usporedila s nacionalnim gospodarstvima, bilo sedmo po veličini na svijetu te, kao gospodarski subjekt, član skupine G7.
Ono je, ističu, dio najvećeg ekosustava na planetu: u oceanima se nalazi 97 % svjetske vode i 80 % svih oblika života, kisik iz oceana zadovoljava 50 posto naših potreba za disanje, oceani osiguravaju hranu za gotovo pola čovječanstva.... Plavo gospodarstvo Europe osigurava, dodaju, 4,5 milijuna izravnih radnih mjesta.
No, gospodarske aktivnosti imaju, upozorava se u dokumentu, kumulativan učinak na morski okoliš, od vidljivog onečišćenja i izljeva nafte do nevidljivog onečišćenja, primjerice mikroplastikom ili pak kemikalijama. Stoga im je cilj, kažu, izgradnja održivog gospodarskog modela koji se temelji na inovacijama, kružnom gospodarstvu i odnosu prema oceanu koji se temelji na poštovanju.
Među ostalim to znači, dodaju, poticaje za kompanije koje upotrebljavaju ili stvaraju obnovljive izvore, čuvaju morske ekosustave, smanjuju onečišćenje i jačaju otpornost na klimatske promjene. Isto tako, u skladu s Europskim zelenim planom koji poziva na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 90 % za sve vrste prijevoza, stvari će se mijenjati i u pomorskom prijevozu njegovom dekarbonizacijom, a promijenit će se uloga i samih luka.
One bi, navodi se u dokumentu, u budućnosti mogle imati ključnu ulogu kao energetska čvorišta (za integrirane sustave za električnu energiju, vodik i druga obnovljiva i niskougljična goriva), za kružno gospodarstvo (za prikupljanje, prekrcaj i zbrinjavanje otpada s brodova i iz drugih lučkih sektora te za povlačenje brodova iz upotrebe), za komunikaciju (za podmorske kablove) i industriju (kao industrijski klasteri).
S obzirom na to da je u europska mora svake godine dospije oko 27.000 tona plastike (većinom predmeti od plastike za jednokratnu upotrebu, izgubljeni ili odbačeni ribolovni alati i otpad s brodova, nužno je, smatraju u Komisiji, spriječiti onečišćavanje. S tim ciljem se radi na razvoju normi za kružni dizajn ribolovnih alata kako bi se olakšala ponovna upotreba i mogućnost recikliranja. Nastavit će s pružanjem financijske potpore ribarima za izvlačenje i prikupljanje otpada i izgubljenih ribolovnih alata.
Dokument se, među ostalim, dotiče i sustava proizvodnje i potrošnje hrane. Cilj je Komisijine strategije "od polja do stola", navodi se, učiniti sustav održivim primjenom sveobuhvatnog pristupa koji se odražava u mnogim aspektima plavog gospodarstva. Ti aspekti uključuju odgovorno ribarstvo, održivu akvakulturu kao dopunu ribolovu divlje ribe i proizvodnju algi kao alternativu poljoprivredi. Ulaganjem u mikroalge kao novi izvor hrane za životinje, smatraju, može se smanjiti količina ulova divlje ribe koja se upotrebljava za hranu za životinje.
