Na Svjetski dan mora i oceana, koji se obilježava 8. lipnja, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u Splitu na Prokurativama od 9 do 13 sati predstavlja nacionalnu kampanju „Poslušaj glas prirode“ koja se provodi u sklopu projekta „Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000“. Split je prvi grad u Republici Hrvatskoj u kojem se kampanja predstavlja, a uoči tog događaja razgovarali smo s Aljošom Duplićem, ravnateljom Zavoda za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Što je glavni cilj kampanje koju pokrećete? Kako ljude potaknuti da više slušaju glas prirode, pitali smo na početku.
- Nacionalnom kampanjom „Poslušaj glas prirode“ želimo potaknuti promjenu stavova i navika stanovništva u pogledu zaštite prirode i bioraznolikosti. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u kampanji komunicira iz pozicije ugroženih vrsta, kao važnih stanovnika Hrvatske. Time nastojimo ukazati na važnost prirode, kao i na povezanu budućnost čovjeka i bioraznolikosti. Ideja je potaknuti svakog od nas da preispita svoje stavove i postupke kojima može doprinijeti obnovi i očuvanju prirode. Želja nam je osvijestiti da svatko on nas malim, osobnim promjenama u svakodnevnom životu, a u odnosu na prirodu doprinosi poboljšavaju kvalitetu života. A najvažnije je da primijetimo prirodu, da živimo s njom – kaže Aljoša Duplić.
Europski parlament u rezoluciji o Strategiji za bioraznolikost za 2030. ističe kako se mora na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi: promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste; ali i dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja. Kako stojimo u tom pogledu, koliko je u Hrvatskoj priroda očuvana i zaštićena?
- Na žalost globalna kriza bioraznolikosti nije zaobišla niti prirodu naše zemlje. Uvriježeno je mišljenje da je priroda Hrvatske dobro očuvana, ona je u boljem stanju nego velikom djelu EU država, ali trendovi zabrinjavaju i ne daju mjesta optimizmu, te upućuju na potrebu za žurnim aktivnim djelovanjem. Prema posljednjem izvješću sukladno Direktivi o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore za period 2013. – 2018. u Hrvatskoj je 46 % vrsta u nepovoljnom stanju. Razlog su naravno ljudske aktivnosti, a posljedice su narušena kvaliteta ili gubitak staništa divljih vrsta te izravno, smanjenje brojnosti njihovih populacija – kazuje Aljoša Duplić.
Dodaje kako je prema spomenutom izvješću nepovoljno stanje očuvanosti za staništa ocijenjeno u 47 % procjena. Razmatrajući stanje očuvanosti po skupinama stanišnih tipova, vidljivo je kako najveći udio u nepovoljnom stanju očuvanosti imaju obalne rijeka, cretovi, travnjaci i morska obalna staništa. Jako su ugrožena i travnjačka staništa (livade i pašnjaci). Naime, zbog depopulacije i promjene u demografskoj strukturi ruralnog stanovništva, objašnjava, dolazi do napuštanja tradicionalnih korištenja poljoprivrednog zemljišta i promjena načina života te travnjaci zaraštavaju, postupno ih pruzima šikara i šuma. Tako trajno, upozorava, gubimo brojne biljne i životinjske vrste.
-Ni ekosustavi kopnenih voda nisu izuzeti, nažalost preko pola rijeka i jezera nije u dobrom stanju. Među glavnim razlozima su kanaliziranje i pregrađivanje, a na nekim rijekama poput Cetine, Krke, Dobre, Save uzvodno od Zagreba problem je i hidropiking, odnosno svakodnevno veliko osciliranje u protocima vode. To je posljedica kontrole propusta na brani na hidroelektranama. Naravno svi trebamo električnu energiju. Rat u Ukrajini i posljedično energetska kriza pokazuju koliko je izazovno utažiti našu glad za energijom, a istodobno trebamo očuvati prirodu i osigurati egzistenciju za sve ljude. Na žalost pravi razmjeri utjecaja takvih zahvata često su još vidljiviji s protokom vremena ulijed ozbiljnih posljedica ne samo na vrste i staništa nego i usluge ekosustava koje dobivamo od rijeka, primjerice podzemne zalihe pitke vode, samopročišćavanje, regulacija klime, rekreacija, turizam, okolne šume koje ovise o hidrologiji rijeke i sl. - naglašava naš sugovornik.
Također, pojedine šume su, nastavlja dalje, posljednjih godina pod velikim pritiskom, primjerice poplavne šume poljskog jasena koje se dramatično suše zbog jedne invazivne vrste gljive, a što je dodatno potencirano od čovjeka izazvanim stresovima u okolišu.
- Slično bi se moglo u narednim godinama događati i sa hrastovim šumama u kontinentalnoj Hrvatskoj posebice lužnjakovim. Naime, vjerujem da ste primjetili da hrastove šume posljednjih godina već u srpnju nisu zelene, a uzročnik je invazivna strana vrsta kukca hrastova mrežesta stjenica koja se hrani sokovima lista. Osim toga i neka morska staništa poput naselja posidonije i estuariji imaju nepovoljno stanje. Tijekom zadnje četri godine dogodio se dramatičan pomor plemenite periske u Jadranu. Puno je mehanizama kroz koje doprinosimo zaštiti prirode u Hrvatskoj, a jedan od najbitnijih je upravo ekološka mreža i alati koje nam ona omogućava – ističe Aljoša Duplić.
Odgovarajući na pitanje o glavnim prijetnjama bioraznolikosti i kako se s njima nositi, kaže kako se glavne prijetnje za bioraznolikost globalno i u Hrvatskoj ne razlikuju.
-To su degradacija i uništavanje staništa, prekomjerna eksploatacija, zagađenje, klimatske promjene i invazivne strane vrste. Obično ovi pritisci djeluju sinergijski. Svaki od njih pojedinačno narušava stabilnost ekosustava i povećava ranjivost te u konačnici svi utjecaji zajedno mogu rezultirati nepovratnim promjenama. Međutim, ako promislite za svaki od njih naći ćete niz primjera direktnog negativnog utjecaja posljedica koje na kvalitetu naših života. Znači to pokazuje ovisnost nas o prirodi – naglašava.
Očuvanje prirode, pojašnjava, temelji se na provedbi mjera za vrste, staništa i područja, te na kontinuiranoj suradnji s različitim sektorima, osobito onima čija je djelatnost usko vezana uz prirodne resurse (npr. poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, lovstvo, vodno gospodarstvo, turizam). Mainstreaming, odnosno ulazak bioraznolikosti u druge sektore i politike, ali i privatni sektor, te razumjevanje i preuzimanje djela odgovornosti svake od tih karika za očuvanje i obnovu bioraznolikosti najveći je izazov.
Kazuje i kako se u ovom trenutku u Hrvatskoj radi na planovima upravljanja za preko 200 područja ekološke mreže kojima će se definirati mjere za očuvanja za ciljne vrste i staništa, a idući, mnogo zahtjevniji korak će biti provedba tih mjera.
- U konačnici očekujemo da to rezultira poboljšanjem stanja prirode. Osim toga cilj je do 2030. godine zaštititi 30% površine Jadrana pod jurisdikcijom RH. Trenutno imamo zaštićeno 12,6 %. Od tih 30% 1/3 bi trebala uživati režim stroge zaštite. Cilj je tako osigurati oporavak ribljeg fonda u Jadranu, očuvati morski ekosustav koji je jedan od glavnih aduta hrvatskog turizma. Također je značajan za vezanje i skladištenje ugljika što je neophodno za ublažavanje klimatskih promjena. Jadran je kao plitko i zatvoreno more izuzetno osjetljiv na klimatske promjene i utjecaj čovjeka, a za njegovo očuvanje nužna je suradnja sa svim državama s kojima ga djelimo – naglašava Aljoša Duplić.
Dodaje kako je na kopnu pod zaštitom 37 % teritorija, no tek nešto više od 1% uživa strogu zaštitu.
- U tom smislu trebat ćemo i tu uložiti dodatan napor kako bi taj udio podigli prema 10 %. Tu će posebna pažnja biti posvećena strogoj zaštiti primarnih i sekundarnih prašuma kojih u Hrvatskoj još uvijek ima na ograničenim lokalitetima - kazuje.
Često je mišljenje da zaštita prirode koči gospodarski razvoj, no to je pogrešna tvrdnja, smatra Aljoša Duplić i navodi kako polovica globalnog bruto društvenog proizvoda ovisi o zdravoj prirodi, a to iznosi 40 trilijuna EUR, pa možemo reći da naša civilizacija definitivno ovisi o prirodi.
-Također, moramo osvjestiti da mi na prirodu ne utječemo samo na područja gdje živimo, već globalno kao potrošači. Kava koju pijemo, soja, kakaovac za čokolade, juneći stake, avokado, palmino ulje i cijeli niz drugih proizvoda koje konzumiramo, često dolaze iz udaljenih djelova Zemlje, Južne Amerike, Afrike, Azije, iz područja tropskih šuma koje se i danas intenzivno krči i trajno narušava stabilnost zeleno-plavog planeta, da bi se primarno zadovoljile potrebe razvijenih država. Uz to valja istaknuti da su analize objavljene u okviru Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) pokazale da eksploatacija prirodnih resursa nerazvijenih zemalja ne rezultira njihovim snažnim gospodarskim rastom, već se dobit i rast akumulira u razvijenim državama koje su potrošači – upozorava Aljoša Duplić.
Pitali smo ga i koliko hrvatskog teritorija obuhvaća ekološka mreža Natura 2000. Koje su glavne značajke i izazovi te mreže?
- Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 25.956 km2 i pokriva 36,8 % kopnenog teritorija te 9,3 % mora pod nacionalnom jurisdikcijom (teritorijalno more i isključivi gospodarski pojas RH), a sastoji se od 745 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (POVS) te 38 područja očuvanja značajnih za ptice (POP). Ona je dio najveće mreže zaštićenih područja na svijetu. Izazov je postiči dobro stanje svih vrsta i staništa zbog kojih su područja proglašena te ih takvima očuvati, a istodobo omogućiti kvalitetan život ljudi. Te vrste i staništa su zapravo “kišobrani” koji će osigurati i da ostale vrste i staništa na tom području budu očuvana i da nam osiguraju potencijal za održivi razvoj. Mreža treba pružiti stabilne i zdrave ekosustave koji su otporni na različite promjene i pritiske te u konačnici osigurati niz usluga ekosustava svakom čovjeku - odgovara.
Što se čini u smanjenju utjecaja invazivnih stranih vrsta? Koliko je planova upravljanja doneseno? Što još planirate, pitali smo također ravnatelja Zavoda za zaštitu okoliša i prirode.
- Kontrola invazivnih stranih vrsta (IAS) i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne vrste i ekosustave danas je jedan od najvećih izazova zaštite prirode. Invazivnu stranu vrstu najčešće nije moguće u potpunosti ukloniti iz staništa u kojem je uspostavila populacije, osim na nekom ograničenom području. Zbog toga je važno preventivno djelovanje kroz edukaciju, podizanje svijesti, zakonska riješenja, sustav ranog otkrivanja invazivnih stranih vrsta i provođenje hitnih mjera kontrole širenja i eradikacije. Provođenje preventivnih mjera i mjera kontrole u ranoj fazi invazije su najučinkovitije mjere borbe protiv invazivnih stranih vrsta – kazuje Aljoša Duplić.
Pojašnjava kako je u tu svrhu Ministarstvo u 2021. godine donijelo akcijske planove o putovima unosa invazivnih stranih vrsta vezanim uz transport te o putovima unosa invazivnih stranih vrsta spontanim širenjem. Također, donesena su dva plana upravljanja za biljke pravu svilenicu i žljezdasti nedirak. Obje su vrste unesene kao ukrasne biljke, prva iz sjeverne Amerike, a druga s područja Himalaje.
- Uklanjanje invazivnih stranih vrsta je uvijek financijski i resursno zahtjevno i traje više godina pa je zbog toga potrebno prioritizirati područja za njihovo uklanjanje. U postupku donošenja su i tri plana upravljanja za životinje – crvenouhu kornjaču koju se neodgovorni vlasnici pustili u prirodu i danas predstavlja prijetnju našim zavičajnim vrstama kornjača, barskoj i riječnoj, zatim plan upravljanja za malog indijskog mungosa koji je unesen 1910. godine na Mljet za biokontrolu zmija, a na žalost do danas je unesen na brojne druge južnojadranske otoke i južni dio kopnenog dijela Hrvatske i već se proširio na susjedne zemlje BIH, Crnu Goru….Mungos je predator pa ne ugrožava samo populacije zmija, već i ptice, male sisavce, vodozemce, a može nanijeti štete i u maslinicima i vinogradima jer je oportunist. I treći plan upravljanja je za signalnog raka, još jedna sjevernoamerička vrsta koja je namjerno unesena u vodotoke Europe a zatim se spontano proširila i ugrožava zavičajne populacije rakova jer je agresivnija i zauzima im staništa a prenosi i bolest račju kugu na koju je sam otporan – objašnjava Aljoša Duplić.
Ističe i kako postoje i kodeksi dobre prakse koji služe izgradnji svijesti, poticanju najboljih praksi, mijenjanju stavova i poticanju dobrovoljnog pridržavanja pravila. Za sada su, kazuje, na hrvatskom jeziku dostupni Europski kodeks ponašanja o kućnim ljubimcima i IAS, Europski kodeks ponašanja o lovstvu i IAS, Europski kodeks ponašanja o rekreacijskom ribolovu i IAS, Europski kodeks ponašanja o zoološkim vrtovima i akvarijima i IAS, Europski kodeks ponašanja za botaničke vrtove i IAS.
- Iako kodeksi nisu obavezujući, ovakvi „meki“ instrumenti na visokoj razini ipak mogu biti učinkoviti.
Pozivam građane da se educiraju o invazivnim stranim vrstama, ne puštaju kućne ljubimce u prirodu, informiraju se koje biljke sade u svoje vrtove i uključe se u sustav dojave stranih vrsta putem web stranice www.invazivnevrste.hr i mobilne aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj – poručuje Duplić.
Europska unija kroz europski zeleni plan želi do 2050. ostvariti klimatsku neutralnost, a ovog tjedna u Parlamentu zastupnici raspravljaju i glasaju o ključnim zakonima iz paketa Fit for 55 u borbi s klimatskim promjenama. Sve to donosi promjene u društvu i gospodarstvu. Kakva su Vaša očekivanja, pitali smo Aljošu Duplića.
-Tranzicija na klimatski neutralno društvo neće biti nimalo jednostavna, no ona nema alternative. Svako ulaganje u smanjivanje emisija stakleničkih plinova, u obnovu prirode i jačanje njene otpornosti ulaganje je u zdraviju i sigurniju budućnost. Bez toga budućnosti nema. Ovo što i gdje danas radim radim zato jer želim dati maksimalan doprinos u osiguravanju bolje budućnosti za svoje dvoje djece, ali naravno cijele prirode i naše civilizacije. Moji klinci su mali i nikad si ne bih oprostio da za 40 godina shvatim da nisam radio dovoljno da im omogućim da imaju život na Zemlji kao što su imali i njihovi preci, pitku vodu, hranu i čist zrak.
Što svatko od nas može učiniti u zaštiti okoliša i prirode? Na to pitanje odgovara kako svaki pojedinac može doprinijeti očuvanju i obnovi prirode kroz promjene svakodnevnih navika smanjujući tako svoj ekološki otisak.
- Ekološki otisak predstavlja odnos potrošnje prirodnih resursa u odnosu na biokapacitet, a uključuje i emisije stakleničkih plinova. Ukupni ekološki otisak Hrvatske je sada skoro dvostruko veći od dostupnih resursa. To znači da svake godine već tijekom lipnja počinjemo trošiti više od dostupnih prirodnih resursa na godišnjoj razini da bismo bili održivi. Svatko od nas manje ili više doprinosi uništavanju prirodnih resursa. Citirat ću završnu misao iz kazališne predstave Povijest pčela koju sam nedavno pogledao “Razdvojeni vremenom i prostorom, ali svejedno zajedno. Jer što se dogodi jednom događa se svima.” Mi kao društvo moramo raditi zajedno na očuvanju jedine nam Zemlje, nije ovo ni floskula, ni patetika. Svaki pojedinac, ma gdje da živi može dati doprinos i ima odgovornost. Što učiniti? Dovoljni su mali koraci, puno ih je i moramo ih načiniti puno – ističe Aljoša Duplić i navodi primjere:
- Primjerice daj prednost lokalnim, svježim i sezonskim poljoprivrednim proizvodima, povećaj količinu biljne hrane koju konzumiraš i smanji količinu mesa, spriječi nastanak otpada i razdvajaj otpad, produži životni vijek predmetima koje koristiš popravkom ili obnovom, iskoristi ambalažu za drugu namjenu, potakni svoju kreativnost, daruj, razmijeni ili prodaj predmet koji ti više nije potreban, razmisli o kupovini rabljenog proizvoda umjesto kupovine novog. Očuvaj svoju okućnicu zelenom, napravi zeleni krov, zazeleni fasadu, a za to koristi zavičajne vrste, posadi drvo u dvorištu, udahni travnjaku život sijanjem medonosnih biljaka i malo rjeđom košnjom, daj prednost javnom prijevozu i biciklu. Obrati pažnju na podrijetlo i zahtjeve biljaka i životinja koje kupuješ, i ne dopusti da ti pobjegnu u prirodu. Uvažavaj prirodu i u njoj se ponašaj kao dobrodošao gost.
Postoji još cijeli niz promjena u svakodnevnom životu kojima možemo doprinijeti očuvanju i oporavku prirode, zaključuje Aljoša Duplić, ravnatelj zavoda za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Sve bi se mogle svesti u poruku "Poslušaj glas prirode".
