Signalni rak (Pacifastacus leniusculus) je 2016. godine uvršten na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji (tzv. Unijin popis), te ga je kao takvu vrstu zabranjeno unositi, prenositi, držati, uzgajati ili razmnožavati, stavljati na tržište, koristiti ili razmjenjivati te puštati u okoliš.

Invazivne strane vrste (engl. Invasive Alien Species, IAS) jedna su od glavnih prijetnji bioraznolikosti koje imaju negativan utjecaj na ekosustav, a mogu imati i negativan učinak na zdravlje ljudi te gospodarstvo.

Signalni rak spada u jednu od tri najrasprostranjenije invazivne strane vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova, a u Europi je trenutno prisutan u 28 država. Njegovo prirodno područje rasprostranjenjenosti je zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država i kad je u drugoj polovici 20. stoljeća namjerno unesen u Europu iz SAD-a kao ekološka i gastronomska zamjena za populacije riječnog raka, koje su gotovo nestale zbog epidemije račje kuge, nije se ni slutilo koliko će se proširiti na štetu zavičajnih vrsta.

Iz Švedske u ostatak Europe

Prvo je unesen u Švedsku 1960-ih godina, a tijekom 1970-ih i 1980-ih godina i u druge europske zemlje. Namjerno je puštan u jezera i rijeke, a u otvorene vode je dospio i slučajnim bijegom iz akvakulture. Nakon unosa u vodotoke, dalje se širio spontano i nenamjernim ljudskim aktivnostima, ali postoje pokazatelji da se i dalje lokalno namjerno unosi na nova područja unatoč prepoznatoj invazivnosti.

Podaci su ovo iz nacrta Plana upravljanja signalnim rakom koje je ovog ljeta Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalo na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Naime, države članice EU-a dužne su poduzeti mjere kontrole i ograničavanja širenja invazivnih stranih vrsta s Unijina popisa, u okviru međunarodnih konvencija te strateških dokumenata i zakonodavnih okvira EU i RH.

Na razini EU ključni zakonodavni dokument koji regulira problematiku IAS-a je Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Uredbom se utvrđuju pravila za sprječavanje i upravljanje unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta u EU-u te se žele smanjiti na najmanju moguću mjeru i ublažiti njihovi nepovoljni učinci na bioraznolikost i ekosustave EU-a, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo.

Invazivne strane vrste jedan su od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti. Kada su u lipnju 2021. usvojili tu strategiju, zastupnici Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene.

U Hrvatskoj prisutan u tri rijeke

U Hrvatskoj je signalni rak trenutno rasprostranjen u tri velike nizinske rijeke Muri, Dravi i Korani te nekim njihovim manjim pritokama, ali sve tekućice i većina stajaćica, kako je istaknuto, predstavljaju potencijalno stanište za signalnog raka.

U Hrvatskoj je zabilježen 2008. godine kada se spontano proširio rijekom Murom iz Slovenije, Već 2011. godine zabilježen je i u rijeci Dravi, te u nizvodnom toku rijeke Korane u koju je, s obzirom na to da ta rijeka nije u izravnom kontaktu s Murom ili Dravom, vjerojatno unesen uslijed namjernih ili nenamjernih ljudskih aktivnosti.

Kako je pojašnjeno, signalni rak se od drugih slatkovodnih deseteronožnih rakova primarno razlikuje prisustvom jasne bijelo – plavičaste pjege na kliještima na spoju pomičnog i nepomičnog dijela kliješta. Dodatno, za razliku od zavičajnih vrsta slatkovodnih deseteronožnih rakova, signalni rak ima gladak karapaks i glatku površinu kliješta koja su s donje strane crvene boje.

Signalni rak može živjeti do 20 godina, iako u divljim populacijama živi kraće. Životni ciklus je tipičan za slatkovodne deseteronožne rakove, a reprodukcijski ciklus ovisi o klimatskim uvjetima i uvjetima staništa.

Plan upravljanja signalnim rakom uključuje razne mjere kako bi se učinci ove invazivne strane vrste na bioraznolikost, ekosustav i zdravlje ljudi, uzimajući u obzir i mogući štetni utjecaj na gospodarstvo, sveli na najmanju moguću mjeru.