Iz grmlja običnog uliksa ili znanog i kao bodljikavi štipavac, a koje je preplavilo škotske krajolike moglo bi proizvesti dovoljno proteina za nahrahiti milijune ljudi, tvrdi voditeljica istraživačkog programa škotske vlade, profesorica Wendy Russell.

Iznenađujući prijedlog profesorice Russell sa Sveučilišta u Aberdeenu dolazi nakon na temeljima istraživanja o proteinima u invazivnim biljkama koje se inače špricaju ​​herbicidima ili pale ​​kako se ne bi proširile zemljom.

Uliks sadrži 17% proteina, dok se grmolika biljka zečjak, znana i kao zlatni grm, sastoji od 21% proteina.

-Kada bi usjevi u prošlosti propali, stoka se hranila uliksom i zečjakom. Zato smatramo da bi se proteini iz ovih vrsta biljaka mogli koristiti kao hrana za životinje. A ako se proteini izoliraju na ispravan način kako bi bili sigurni, mogli bi u budućnost postati i sastavni dio ljudske prehrane. Šikare treba aktivno micati iz okoliša, a iz bez ikakvih troškova, možemo dobiti proteine. Imamo ogromnu količinu uliksa diljem Škotske i kada smo radili izračune shvatili smo da u njemu ima dovoljno proteina za nahraniti cijelu Škotsku- elaborirala je Wendy Russell.

Meso uzgojeno u laboratoriju prvi put je pušteno u prodaju u prosincu 2020. u Singapuru. Zagovornici kažu da se proizvodi u čistim pogonima i da ne nosi rizik od bakterijske kontaminacije mesa stoke.

-Industrija uzgojenog mesa cvjeta kao rezultat povećanog apetita za etičkim i ekološki prihvatljivim alternativama konvencionalnom mesu. Sektor je već počeo privlačiti značajan interes investitora jer nudi priliku za ulazak u industriju koja bi mogla poremetiti globalno tržište mesa u narednim desetljećima- rekao je Neil Shah iz investicijske istraživačke tvrtke Edison Group, koja je u ponedjeljak objavila izvješće o mesu uzgojenom u laboratoriju.

Izvješće konzultantske kuće AT Kearney iz 2019. predviđa da većina mesa koje će ljudi jesti 2040. neće potjecati od ubijenih životinja.

Nakon niza kriza u sektoru hrane za ljude i hrane za životinje (npr. pojave kravljeg ludila i afere s dioksinom) početkom 2000-ih provedena je temeljita reforma EU-ove politike sigurnosti hrane. Reforma je dovela do uvođenja pristupa „od polja do stola” kojim se želi osigurati visoka razina sigurnosti svih prehrambenih proizvoda na tržištu EU-a u svim fazama proizvodnje i distribucije, bilo da su proizvedeni u EU-u bilo da su uvezeni iz trećih zemalja