Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije jedan je od četiri partnera na projektu LIFE CONTRA Ailanthus (Establishing control of invasive alien species Ailanthus altissima (tree of heaven) in Croatia).

Pajasen (Ailanthus altissima) se smatra jednom od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi, a prema naredbi koju je potkraj srpnja 2021. donio ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, mora se do 1. travnja 2025. godine ukloniti invazivna strana vrsta Ailanthus altissima (pajasen). Do tada traje i provedba ovog projekta koji je započeo 1. listopada 2020. godine, a iz kojeg se financira uklanjanje pajasena.

“Sukladno hodogramu projekta, Javna ustanova zadužena je za provođenje projektnih aktivnosti koje uključuju kartiranje pajasena predviđeno za ovu godinu, godišnje uklanjanje u jesenskom periodu i monitoring pajasena na pilot području ekološke mreže Natura 2000 HR2001364 JI dio Pelješca i području kulturne baštine Ston i Mali Ston te radionice za lokalno stanovništvo”, odgovorila nam je Marinela Dragičević, suradnica na provedbi projekta LIFE CONTRA Ailanthus u toj ustanovi na upit je li počelo uklanjanje pajasena i što je sve planirano.

Glavni partner projekta je Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a uz Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije partneri na projektu su i Javna ustanova Nacionalni park Krka i Vrtlar d.o.o. za javno zelenilo i hortikulturu iz Dubrovnika.

Ukupna vrijednost projekta je 2.591.937 eura, a dio predviđen za provedbu aktivnosti Javne ustanove u Dubrovačko-neretvanskoj županiji iznosi 251.181 eura. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije u iznosu od 60 posto, te sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu od 20 posto.

Kako pojašnjava Marinela Dragićević, pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) je brzorastuće stablo podrijetlom iz sušnih i toplih predjela Kine. Pripada porodici Simaroubaceae. U Europu je unesen kao ukrasna biljka početkom 18. stoljeća. Posjeduje neka svojstva koja ga čine iznimno oportunističkom, agresivnom i prilagodljivom vrstom, jednom od najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu koja je naturalizirana na svim naseljenim kontinentima.

Raste na svim tipovima tla i u svim kvalitetama zraka. Stabla pajasena su, kako navodi nadalje, zabilježena na svim područjima Hrvatske uključujući brojne otoke i zaštićena područja. Pored generativnog, jedna od važnih karakteristika je izraženo vegetativno razmnožavanje koje, kako je istaknula, predstavlja velik problem u suzbijanju. Vrsta je heliofilna i izrazito otporna na visoke temperature, posolicu i dugotrajne suše, a ne trpi samo suvišak vode i duboku sjenu. Osim vjetrom širenje ove vrste moguće je vodom te pomoću strojeva i različitih prometnih sredstava.

Pitali smo i koje su još invazivne strane vrste prisutne na području kojim upravlja ova Javna ustanova i što se poduzima ili planira na njihovom uklanjanju.

“Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, obvezna je provoditi odredbe EU o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta, odnosno mora poduzimati mjere koje uključuju zabranu uvoza, držanja, prodaje, uzgoja i razmnožavanja, te slijedom navedenog Javna ustanova osim svoje redovne djelatnosti, koja uključuje zaštitu, održavanje i promicanje zaštićenih dijelova prirode u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, te osiguravanje neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, aktivno radi na uspostavljanju kontrole nad invazivnim stranim vrstama koje se javljaju u sve većem broju zbog povećanja globalne trgovine, prijevoza, turizma i sve izraženijih klimatskih promjena”, istaknula je Dragičević.

Doznajemo kako ova Javna ustanova trenutno provodi uklanjanje strane invazivne vrste vodenog bilja raznolisni krocanj (Myriophyllum heterophyllum) u području jezera Kuti i kanala koji vode u jezero koristeći specijalizirano plovilo finske tvrtke za uklanjanje bilja iz slatkovodnih vodenih ekosustava.

Nadalje, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije također kontinuirano provodi uklanjanje stranih invazivnih slatkovodnih vrsta kornjača – crvenouha kornjača (Trachemys scripta) i žutouha kornjača (Trachemys scripta scripta) iz slatkovodnih ekosustava (krške lokve, vodeni kanali) koje ugrožavaju autohtone strogozaštićene vrste kornjača – riječnu kornjaču (Mauremys rivulata) i barsku kornjaču (Emys orbicularis).

“Ova Javna ustanova jedan je od dionika u procesu izrade Plana upravljanja invazivnim stranim vrstama za crvenouhu kornjaču (Trachemys scripta) i mungosa (Herpestes javanicus) kojeg izrađuje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja”, navedeno je u odgovoru na naš upit.

Nadalje, Javna ustanova također je u sklopu projketa CHANGE WE CARE provodila uklanjanje invazivne strane vrste plavi rak (Callinectes sapidus) na području posebnog ornitološko-ihtiološkog rezervata Ušće Neretve, te budući da je zabilježen na području ekološke mreže Natura 2000 HR4000015 Malostonski zaljev, HR3000163 Stonski kanal i HR3000167 Solana Ston u planu je izrada projekta kojim se planira provesti eradikacija odnosno uspostaviti kontrola nad tom invazivnom stranom vrstom.

“Kontiniuiranim informiranjem o invazivnim stranim vrstama putem medija, te kroz stručna predavanja i edukativne radionice, Javna ustanova nastoji educirati lokalno stanovništvo, a posebice djecu, o utjecajima invazivnih stranih vrsta na prirodne ekosustave i pripadajuću bioraznolikost flore i faune, posljedicama koje iste izazivaju u lancu bioraznolikosti ali i šire te da je njihovo sudjelovanje, kao aktivnih promatrača u prirodi, prilikom uočavanja istih jako bitno. Dojavom nalaza invazivnih stranih vrsta putem mobilne aplikacije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja svi skupa doprinosimo ranom otkrivanju i očuvanju prirode”, zaključuje Marinela Dragičević.

Invazivne strane vrste jedan su od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti. Kada su u lipnju 2021. usvojili tu strategiju, zastupnici Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene.