Više od petini svih vrsta gmazova prijeti izumiranje, što bi moglo imati razoran utjecaj na planet, upozorava nova studija.
Najveća ikada analiza stanja svjetskih gmazova, objavljena u časopisu Nature, pokazala je da je 21% vrsta gmazova pred izumiranjem. Od guštera do zmija, takav gubitak mogao bi imati katastrofalne učinke na ekosustave diljem svijeta, stoji u studiji.
-Izgubili bismo 15,6 milijardi godina evolucijske povijesti kada bi svaki od 1829 ugroženih gmazova izumro- rekao je Neil Cox, suvoditelj studije i voditelj jedinice za procjenu biološke raznolikosti u Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN) i Conservation International.
-Kad bi gmazovi nestali, to bi moglo radikalno promijeniti ekosustave. Posljedice bi bile nesretne, kao što je povećanje broja insekata štetnika. Bioraznolikost, uključujući gmazove, podupire usluge ekosustava koje pružaju zdravo okruženje za ljude- dodao je.
Pedeset i dva stručnjaka analizirala su podatke iz Global Reptile Assessment, koji je zaprimio radove od više od 900 znanstvenika sa šest kontinenata u posljednjih 17 godina. Iako je poznato da je 1.829 od 10.196 vrsta ugroženo, status 1.489 nije mogao biti utvrđen. Uzimajući u obzir ove vrste s nedostatkom podataka, autori procjenjuju da je ukupno 21% ugroženo.
Iako mnogi gmazovi žive u sušnim sredinama kao što su pustinje , većina vrsta nalazi se u šumama, gdje im prijeti sječa i prenamjena zemljišta za poljoprivredu. Studija je pokazala da su 30% gmazova koji žive u šumama u opasnosti od izumiranja, u usporedbi s 14% u sušnim staništima. Kraljevska kobra (Ophiophagus hannah), na primjer, navedena kao globalno ‘ranjiva‘, koja nastanjuje Aziju, uglavnom zbog gubitka šumskog staništa.
Lov je također velika prijetnja gmazovima, posebno kornjačama i krokodilima, od kojih su mnogi u opasnosti od izumiranja. Drugi glavni čimbenik njihovom nestajanju je uvođenje invazivnih vrsta.
Osim što suzbijaju štakore, komarce i druge "štetočine", gmazovi pomažu u raspršivanju sjemena, posebno u otočnim sredinama, a također su postignuti mnogi medicinski napreci proučavanjem gmazova. Zmijski otrov, na primjer, doveo je do važnih otkrića lijekova, uključujući i onog za liječenje hipertenzije.
U Australiji, gdje živi oko 10% svjetskih vrsta, gmazovi se suočavaju sa sve većim brojem prijetnji.
-Većina ugroženih gmazova u Australiji je opala zbog gubitka staništa i grabežljivaca invazivnih mačaka i lisica. Klimatske promjene predstavljaju prijetnju vrstama koje su ograničene na male dijelove staništa, jer će se mikroklima koju zauzimaju promijeniti i možda više neće biti optimalna za razvoj populacije- rekla je Nicki Mitchell sa Škole bioloških znanosti na Sveučilištu zapadne Australije, koja je također pridonijela studiji.
No u studiji ima i ohrabrujućih stavki. Znanstvenici su primijetili da će napori za očuvanje drugih životinjama vjerojatno štititi i gmazove.
-Utvrdili smo da, ako se odlučite zaštititi mjesta na kojima zajedno žive ugrožene ptice, sisavci i vodozemci, istovremeno ćete zaštititi mnogo više vrsta ugroženih gmazova- rekao je Bruce Young, suvoditelj studije i glavni zoolog i viši znanstvenik za zaštitu prirode u NatureServeu. Ipak, to neće biti dovoljno.
Europski parlament u rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote, snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 posto morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 posto morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom.
Parlament naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama biološke raznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti.
Parlament naglašava da se mjerama Strategije za bioraznolikost za 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, a to su promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste. Također naglašava da bi trebalo odgovoriti na dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja.
-Potrebni su nam čvrsti planovi očuvanja, dakle globalni politički sporazum i da zemlje u potpunosti ulažu u preokret prijeteće krize biološke raznolikosti ako želimo spriječiti katastrofu izumiranja koja je već tijeku- zaključio je Neil Cox.