Ubrzo nakon što je počela kriza uzrokovana COVID-19 pandemijom postalo je jasno kako njezin utjecaj na hrvatski sektor financijskih usluga može biti snažan i dalekosežan. Ako se prisjetimo vremena lančanih lockdowna, inicijalnog globalnog urušavanja burzi, disrupcije međunarodne trgovine, zaustavljanja niza proizvodnih i uslužnih aktivnosti u razmjerima koji nisu zabilježeni u suvremenoj povijesti, već na intuitivnoj razini bilo je samorazumljivo kako domaći sektor financijskih usluga ulazi u vrlo osjetljivo razdoblje.
Sve ono što se zbivalo u mjesecima nakon početka pandemije učvrstilo je instinktivne razloge za zabrinutost. Veliki broj zemalja upustio se u akciju agresivnih fiskalnih stimulansa kako bi zaštitio nacionalne ekonomije, što je vodilo prema zabrinjavajućem rastu omjera zaduženosti i BDP-a.
I pored fiskalnih i izdašnih monetarnih stimulansa ipak je došlo do snažnog usporavanja gospodarskih aktivnosti. Rast zaduženosti ogromnog broja kompanija postao je očigledan problem koji se počeo „rješavati“ daljnjim povećanjem razine zaduženosti.
Iako bankarski sektor u ovoj krizi nije bio u epicentru zbivanja, svima je odmah na početku krize bilo razvidno kako neće trebati dugo da se problemi u realnoj ekonomijama i javnim financijama počnu reflektirati i na bankarstvo. To pitanje još, što se kaže, prijeteći visi u zraku. U takvoj situaciji biznis financijskih usluga svugdje se po jednostavnoj logici trenutačno našao pred izazovima kakve ne pamte niti najstariji menadžeri, kao niti najodgovorniji predstavnici regulatornih tijela.
Kako su stvari u prvom polugodištu izgledale u Hrvatskoj? Kad u prvom kvartalu dođe do snažnog usporavanja rasta BDP-a koji se može opisati kao naglo kočenje te to usporavanje bude popraćeno dubokim gospodarskim padom od 15,1 posto u drugom kvartalu, kakav nije zabilježen otkako Državni zavod za statistiku vodi te podatke, onda je sasvim sigurno da niti podatak o istodobnom značajnom rastu štednje u bankama ne možete tumačiti kao pozitivan znak nego kao jedan od ključnih pokazatelja osjećaja neizvjesnosti i nesigurnosti, čak i kad ne bi znali da se spomenuti podaci odnose na prvo polugodište u Republici Hrvatskoj - razdoblje koje obilježeno COVID-19 pandemijom.
Taj izvanredni događaj upečatljivo je promijenio cijeli niz trendova u financijskom sustavu te snažno negativno utjecao na pokazatelje o uspješnosti poslovanja. To što je štednja u bankama usred epidemiološko i posljedično ekonomsko-financije panike porasla od travnja do svibnja za 3,8 milijardi kuna, možda najviše govori o snažnoj kontrakciji pozitivnih očekivanja; građani su se počeli suzdržavati od potrošnje, kompanije od investiranja.
Potrošnja kućanstava bila je jedan od glavnih uzročnika gospodarskog pada te je praćena rastom nezaposlenosti, općim smanjenjem ekonomskih aktivnosti i odvela je zemlju u deflacijski teritorij. U lipnju je zabilježena negativna inflacija od -0,4 posto, što također puno govori o okvirima poslovanja financijskog sustava.
Cijeli niz loših vijesti brzo je utjecao na ključne pokazatelje financijskog sustava. Bile su to očigledno stroge epidemiološke mjere praćene jakim padom trgovine i ugostiteljskih usluga koje su rezultirale gubitkom 66 tisuća radnih mjesta i ugrožavanjem poduzeća koje imaju problema sa servisiranjem kamata na dug.
Kako bi zaustavila urušavanje hrvatska vlada morala se jako financijski izložiti kroz set mjera za pomoć gospodarstvu, a, u drugu ruku, poznato je kako hrvatske financijske kompanije imaju vrlo visoku izloženost u poslovanju s državom, koja je pak uslijed recesije izgubila mogućnost kompenzacije većih izdataka povećanjem prihoda.
Kao jedan od najznačajnijih pokazatelja problema s kojim se suočio sektor financijskih usluga jest veliki pad vrijednosti imovine pod upravljanjem od čak 6,3 posto na kraju ožujka u odnosu na kraju 2019. godine. Radi se, treba upozoriti, o 31 posto imovine financijskog sustava ili čak 51 posto nominalnog BDP-a.
Koronakriza imala je vrlo značajan utjecaj i na poslovanje osiguravatelja, kao i na rad leasing kuća. Kod osiguravatelja je u pet mjeseci ove godine došlo do rasta likvidiranih šteta i unit-linked osiguranja, a smanjio se iznos bruto zaračunate premije. S obzirom da su leasnig kuće ranijih godina rasle zahvaljujući financiranju vozila, jasno je bilo da će zabilježiti pad jer je lockdown predstavljao izraziti udar upravo na prijevozničku djelatnost, kao i na mobilnost općenito.
U prvom dijelu godine kristalizirali su se zaključci kako će koronakriza kod osiguravatelja i leasing kuća imati negativni učinak s određenim odmakom. Posebno osjetljivo pitanje jest segment životnih osiguranja u situaciji kad osiguravatelji moraju generirati dodatne prihode, a imaju značajnu izloženost po dugoročnim obvezama u policama s visokim garancijama koje su ugovarali u ranijim razdobljima.
Kod leasing kuća postalo je pak jasno da će se do kraja ove godine suočiti sa značajnim smanjenjem prihoda i, stoga, profitabilnosti.
Sveukupno uzevši situacija je u prvoj polovini godine u sektoru financijskih usluga bila je, dakle, vrlo osjetljiva i kompleksna te je iziskivala čitav niz mjera Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Prvi dio Hanfinih mjera odnosio se na osiguravatelje.
Značajni doprinos relaksaciji stanja dala je mjera usklađenja s preporukama EIOPA-e o nadzornoj fleksibilnosti u vezi s rokovima za nadzorno izvještavanje i javnu objavu vezano uz izvještavanje u sklopu regulatornog okvira Solventnost II te donošenje odluke o produljenju rokova dostave za ostala redovita izvješća za dodatnih mjesec dana za izvještaje za prvo tromjesečje 2020. i kraj 2019. godine.
Posebnu težinu imala je Odluka o privremenoj zabrani isplate dividende društvima za osiguranje do 30. travnja 2021. godine, što je osiguralo da u bilancama osiguravatelja ostane zaštitni sloj debeo oko četiri milijarde kuna. Istu mjeru prema bankama povukao je i HNB.
Hanfa je, osim toga, osiguravateljima skrenula pažnju kako trebaju: provoditi sve potrebne mjere kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja, omogućiti izmjene ugovornih prava i obveza iz ugovora o osiguranju, uz povećanje tolerancije na odgodu rokova plaćanja premije osiguranja.
Ono što se pokazalo dobrim jest da je većina osiguravatelja prepoznalarizike te su samoinicijativno počeli provoditi Hanfine mjere i preporuke. Vodeći računa o širim rizicima Hanfa je leasing kućama naložila da ne poduzimaju mjere prisilne naplate prema do tada urednim korisnicima leasinga koji tri mjeseca uzastopno počevši od travnja 2020. godine ne podmire tri rate/obroka, do 31. ožujka 2021.
Tako su do 26. lipnja 2020. leasing društva odobrila reprograme za 78,1 posto ugovora za koje je reprogram zatražen, (18,7 % aktivnih ugovora) ukupne vrijednosti 5,45 milijardi kuna. Što se pak tiče osiguravatelja, prema scenarijima Hanfe za 2020., oni su prošli nešto lošije od mirovinskih i investicijskih fondova, valja voditi računa kako im su se istodobno značajno smanjile i obveze, pri čemu je pad vrijednosti obveza izraženiji od smanjenja vrijednosti imovine.
Hanfa to tumači dužom ročnošću obveza od imovine. Iz današnje perspektive, jasno je da su momenti u kojem su stvari mogle krenuti izvan kontrole dobro iskontrolirani koordiniranom akcijom više regulatora (Hanfa, HNB). U ovom trenutku, pak, valja voditi računa kako kriza incirana COVID-19 pandemijom nije gotova.