Za 31 dan svijet će masovno, ali s razlogom slaviti Silvestrovo. Tako je svake godine, ali ova će proslava biti posebna. Slavit će Nova godina, ali slavit će se i što je ova 2020. završila. Ne treba pojašnjavati zašto. Godina na izmaku bila je nikada prije doživljena! Baš nikada! Godina i jedan virus koji nam je iz temelja preokrenuo živote i svakodnevne navike, običaje. Godina koja se cijela pretvorila u život pod maskama, no dijametralno suprotan pojmu pravog maskenbala. U ovoj zamaskiranoj svakodnevici nema ničeg zgodnog, još manje smiješnog. Godina i virus u njoj koji nas je od ožujka do travnja “zakucao” u kuće i domove, s frapantnim podatkom objavljenim početkom travnja. U tom trenutku, od 7.8 milijardi ljudi, čak 4 milijarde je bilo zatvoreno u kućama, stanovima... Svijet je u jednom trenutku doslovno stao. Nezamislivo!
Takva godina se jasno teško odrazila i na sport. Prvo i temeljno po čemu 2020. ulazi u sportsku povijest, jest da je to bila prva godina u kojoj su odgođene olimpijske igre! U moderno doba olimpizma, od 1896., Igre su znale biti otkazane (zbog svjetskih ratova), ali nikada odgođene. Ušli smo u 2020. kao olimpijsku godinu, a izlazimo iz nje kao predolimpijske. Preko noći su isključena svjetla na stadionskim reflektorima, doslovno isušeni bazeni, zakračunata vrata svih dvorana. Sport je stao! Vježbalo se doma, u dnevnoj sobi ili kućnoj veži, a onaj tko ima dvorište taj je imao i uvjete za “bazične aerobne pripreme”. Na sve te nedaće, u nas se, u Zagrebu i okolici zaljuljalo i tlo. Bilo je i oštećenja na sportskim objektima. Doista, bolesna godina.
Odgođen je bio i nogometni Euro, također prvi put u povijesti. Čekali smo ga s velikim ambicijama uvjereni da “srebrni” iz Rusije imaju itekako što reći i u europskoj konkurenciji. Međutim, pandemija je bila jača pa ćemo i Euro gledati u sljedećoj godini.
No sport, pa tako i naš hrvatski, ne bi bio to što jest - poletan, snažan, prilagodljiv, izdržljiv - da se svim tim nedaćama nije nasmijao u lice, u facu, onako fakinski i rekao - “E nećemo stati, idemo dalje!”.
I nije stao. Da, godina je neusporediva s ostalima, “mršava” rezultatima i natjecanjima, ali nešto ih je ipak bilo, a Sportske novosti vrednuju i u takvim uvjetima najbolje. Stoga, ne odustajemo od izbora najboljih sportaša Hrvatske. Oni koji su u izvanrednim i povijesno nikad težim uvjetima bili privilegirani izaći na borilišta zaslužuju biti nagrađeni. A bilo je tu i jako lijepih ostvarenja...
U siječnju, dok je još sve bilo “normalno”, rukometaši su imali europsku smotru, a Kauboji i Domagoj Duvnjak su zapalili Hrvatsku, ali posljedično i Austriju, Švedsku... Na sjeveru Europe je iskovano srebro, a Duvnjak bio prva violina Hrvatske i Eura. Vaterpolisti su istodobno došli do polufinala EP u Budimpešti. Mjesec dana kasnije, Tonči Stipanović dojedrio do svjetske bronce Down Under, u Melbourneu! U zimske je dane Filip Zubčić doskijao do trećeg mjesta ukupnog poretka veleslalomaša. Rukometašice Podravke i Lokomotive ušle su u polufinale Kupa EHF i Challenge kupa, a onda su natjecanja suspendirana. Tko zna...
Ljeto je, nakon prinudne stanke obilježio Bayern u nogometu, a u njemu Ivan Perišić. Oba njemačka trofeja plus Liga prvaka! Blagi naklon! U listopadu se prikazivao “Zakon braće”. Šime i Mihovil Fantela su bili brončani na jedriličarskom EP klase 49er, a Valent i Martin Sinković srebrni na veslačkom EP. Karla Prodan je nova judaška zvijezda s pokrićem, a šteta tek što prošlogodišnji laureat Tin Srbić ne može sada kandidirati jer njegovo prvo ovogodišnje natjecanje, na kojem je i favorit za medalju, gimnastičko EP počinje 9. XII., a završava 13. prosinca. Nema veze, ako “padne” zlato, izmislit ćemo nešto...
Sve u svemu, kada se sve ovako samo površno navede, u ovoj teškoj, bolesnoj godini hrvatski sport je opet imao fantastične rezultate. Još jednom smo se njima ponosili diljem svijeta. Na to su nas barem naučili, naše sportašice i sportaši.