Christina Zwicker: Vjerujem da će mnogi u Areni Zagreb ostati impresionirani onime što ljudsko tijelo može napraviti

Mlada hrvatska gimnastičarka Christina Zwicker u rujnu će proslaviti svoj 24. rođendan. Točno mjesec dana ranije, njezin rodni Zagreb bit će središte europske gimnastike. Christina ne skriva kako joj je nastup na Europskom prvenstvu u muškoj i sportskoj gimnastici, koje će se od 13. do 23. kolovoza održati u Areni Zagreb, ogromna želja. S čak 670 prijavljenih sportaša iz 44 zemlje, bit će to najveće Europsko prvenstvo u povijesti. Veliko je to priznanje, ističe Christina Zwicker, hrvatskoj gimnastici, ali i Hrvatskoj općenito.

ZWICKER Christina

Simone Ferraro 00393477999839/

Kao rođenoj Zagrepčanki, je li Vam nastup na Europskom prvenstvu u Zagrebu ostvarenje sna?

- Da mi je netko prije deset ili petnaest godina rekao da će Zagreb jednog dana biti domaćin Europskog prvenstva u gimnastici, vjerojatno mu ne bih vjerovala. Kada sam počela trenirati, gimnastika je u Hrvatskoj bila puno manji sport nego danas i već je organizacija državnog prvenstva bila velika stvar. Kasnije smo dobili Svjetski kup u Osijeku, koji je s godinama postao jedno od najprepoznatljivijih natjecanja u svijetu gimnastike, a sada iščekujemo i Europsko prvenstvo u Zagrebu. Zato mi je posebno drago što ću imati priliku nastupati pred domaćom publikom na ovako velikom natjecanju. To je iskustvo koje nisam mogla ni zamisliti kada sam kao djevojčica prvi put ušla u gimnastičku dvoranu.

U zagrebačkoj će Areni nastupiti ukupno 670 sportaša iz 44 zemlje, čime će to biti najveće Europsko prvenstvo u gimnastici u povijesti. Što će to značiti za hrvatsku gimnastiku, ali i vas sportaše?

- Već sada možemo reći da će ovo prvenstvo ispisati povijest. Sam broj prijavljenih sportaša i zemalja dovoljno govori o veličini događaja. Za mene je posebno lijepo znati da sam dio nečega što se dosad još nije dogodilo. Nastupala sam na brojnim europskim prvenstvima i svako od njih ima posebnu težinu. Čim zakoračite u dvoranu, osjetite da je riječ o nečemu drugačijem. Zato me posebno veseli što će Zagreb ugostiti toliko sportaša, trenera, sudaca i članova stručnih timova iz cijele Europe. Vjerujem da je to veliko priznanje hrvatskoj gimnastici, ali i Hrvatskoj općenito. Drago mi je što su Zagreb i Hrvatska prepoznati kao mjesto vrijedno dolaska, natjecanja i borbe za naslov europskog prvaka.

Koliko će jaka konkurencija i ovakva razina natjecanja tražiti dodatnu mentalnu i fizičku pripremu od vas sportaša?

- Fizička priprema kod nas je uglavnom ista bez obzira na broj natjecatelja ili zemalja koje sudjeluju. Morate biti maksimalno spremni kako biste smanjili rizik od ozljeda i mogli pokazati ono što ste mjesecima ili godinama pripremali. U gimnastici je najveća konkurencija često čovjek sam sebi. Nije presudno natječete li se protiv sto ili tisuću ljudi, jer na kraju dana prvo pokušavate pobijediti vlastite granice i odraditi svoj najbolji nastup. Mentalni aspekt ipak je malo drugačiji. Ne opterećuje me broj ljudi u dvorani, ali nastup pred domaćom publikom svakako nosi dodatnu emociju. Želite se pokazati u najboljem svjetlu pred ljudima koji vas podržavaju i upravo je zato motivacija još veća.

Je li drugačiji osjećaj pripremati se za veliko natjecanje u svom gradu?

- Definitivno jest. Ovoga puta svi dolaze k nama, a ne mi njima. S jedne strane život teče potpuno normalno, treninzi, fakultet i svakodnevne obveze ostaju isti. S druge strane svjesni ste da se pripremate za najveće Europsko prvenstvo u povijesti gimnastike. To cijelom iskustvu daje posebnu dimenziju. Ipak, na kraju dana priprema ostaje ista. Trudite se biti u što boljoj formi, napraviti što kvalitetnije vježbe i dočekati natjecanje maksimalno spremni.

Kako ste ranije najavili, za Europsko prvenstvo želite se vratiti višeboju. Ostajete li i dalje pri tome, s obzirom na prošlogodišnje uspjehe na gredi?

- Da, i dalje ostajem pri tome. Višeboj je za mene uvijek predstavljao onu najpotpuniju verziju gimnastike i u njemu posebno uživam. Ipak, greda mi je i dalje primarna sprava te najveći dio treninga i dalje posvećujem upravo njoj. Prošlogodišnji rezultati pokazali su da smo na dobrom putu i sigurno ne želim izgubiti ono što smo na gredi izgradili. S druge strane, velika mi je želja vratiti se višeboju. Tijekom prošle godine, iako sam se natjecala prvenstveno na gredi, nisam potpuno zapostavila ostale sprave. Kontinuirano sam radila elemente i održavala bazu potrebnu za povratak, tako da ovo nije start od nule, nego nastavak procesa koji traje već neko vrijeme. Dodatnu motivaciju daje i činjenica da je Europsko prvenstvo u Zagrebu ujedno kvalifikacijsko natjecanje za Svjetsko prvenstvo. Gledajući trenutačnu situaciju, najveće izglede za plasman na Svjetsko prvenstvo imam upravo kroz višeboj. Naravno, puno toga ovisit će o zdravlju i tome kako će pripreme teći tijekom sljedećih mjeseci, ali želja za povratkom višeboju svakako postoji i nadam se da ću je uspjeti ostvariti upravo u Zagrebu.

Koliko je strah od ozljeda otežavajući faktor u povratku višeboju?

- Iskreno, to je najveći izazov. Od 2022. godine praktički konstantno vučem neku ozljedu. Bilo je tu svega, od problema i puknuća hrskavice i kosti stopala, preko istegnuća tetiva pa do stres frakture navikularne kosti i prijeloma pete metatarzalne kosti. Budući da se sve događalo na istoj nozi, prirodno je da postoji određena doza opreza. Međutim, trenutno se osjećam dobro i vjerujem da će sve biti u redu. Naravno da strah postoji, ali na kraju krajeva, jedino što mogu kontrolirati jest koliko kvalitetno treniram i koliko se trudim biti spremna. Ako dam svoj maksimum, neću si imati što zamjeriti.

U višeboju nema puno prostora za „loš dan“ na jednoj spravi. Kako balansirate između rizika i sigurnosti u svojim vježbama?

- Zapravo bih rekla da višeboj daje nešto više prostora za pogrešku nego nastup na samo jednoj spravi. Kada radite pojedinačnu spravu, imate jednu priliku i jednu vježbu. Ako tada nešto pođe po zlu, nemate priliku za ispravak. U višeboju ipak postoje još tri sprave na kojima možete nadoknaditi izgubljeno. Naravno da težimo savršenstvu na svakoj spravi i da nitko ne ulazi u natjecanje s mišlju da će negdje griješiti. Ali višeboj ipak omogućava da se nakon jedne manje pogreške ponovno vratite u borbu, što ga čini drugačijim od pojedinačnih nastupa.

Može li domaća publika u trenucima najvećeg pritiska stvarno pomoći sportašu da izvuče maksimum iz nastupa?

- Mislim da može, i to jako puno. Kad pogledam svoje nastupe u Osijeku, primijetim koliko mi pomažu puna dvorana i podrška publike. Poseban je osjećaj znati da ljudi navijaju za vas i žele da uspijete. Zanimljivo je da sam kao mlađa mislila upravo suprotno. Bila sam uvjerena da će me velika pažnja dodatno opteretiti. Međutim, pokazalo se da su mi upravo nastupi pred domaćom publikom među najdražima u karijeri. Zato se iskreno nadam da će i Zagreb imati isti učinak, možda čak i jači, jer sam ovoga puta doslovno kod kuće.

Koliko Vam znači činjenica da će mnoge mlade gimnastičarke upravo na Europskom prvenstvu u Zagrebu prvi put uživo vidjeti vrhunsku gimnastiku?

- To mi znači jako puno. Voljela bih da sam i sama kao dijete imala priliku uživo gledati jedno ovakvo veliko natjecanje. Posebno mislim da su kvalifikacije izuzetno vrijedne za mlade sportaše. U finalima uglavnom gledamo najbolje od najboljih. U kvalifikacijama vidite cijelu sliku, vrhunske sportaše, ali i činjenicu da nitko nije savršen. Vidite da i najbolji mogu imati loš dan, pogriješiti ili pasti. Mislim da je to važna poruka za svako dijete. Jedno loše natjecanje ne određuje nečiju vrijednost ni karijeru. Upravo zato vjerujem da će mnogim mladim gimnastičarkama i gimnastičarima ovo prvenstvo biti puno više od sportskog događaja.

Što biste poručili ljudima koji možda nikad nisu gledali gimnastiku uživo, a doći će na Europsko prvenstvo?

- Poručila bih im da svakako dođu i daju priliku našem sportu. Nadam se da će uspjeti vidjeti ono što mi sportaši vidimo svaki dan, ljubav, trud i strast koje ulažemo u gimnastiku. Ne bih im preporučila da se previše opterećuju ocjenama i bodovanjem. Gimnastika je specifičan sport i nije uvijek jednostavno razumjeti sve kriterije koji ulaze u konačan rezultat. Puno je važnije prepustiti se atmosferi i uživati u onome što gledate. Vjerujem da će mnogi ostati impresionirani onime što ljudsko tijelo može napraviti, a možda se nakon toga i sami zaljube u gimnastiku. To bi me posebno veselilo.

Koliko je posebno znati da bi upravo Vaš nastup u Zagrebu nekome mogao biti inspiracija da se zaljubi u gimnastiku?

- To je vjerojatno jedan od najljepših osjećaja koje sport može pružiti. I sama sam odrastala uz sportaše koji su mi bili uzori. Znam koliko mi je značilo gledati ih i maštati da jednog dana budem na njihovom mjestu. Zato je danas pomalo nestvarno pomisliti da bih možda upravo ja mogla biti razlog zbog kojeg će neko dijete poželjeti krenuti trenirati gimnastiku.