Film prati Zidića u razdoblju stvaralačkog vrhunca i svojevrsnog životnog rezimiranja. Nakon dovršetka monumentalne monografije o slikaru Vlahi Bukovcu, Zidić gotovo bez predaha započinje rad na novom djelu, monografiji o Emanuelu Vidoviću. Upravo taj proces – između stvaranja, promišljanja i osobnih refleksija – postaje okosnica dokumentarca koji se ne bavi samo rezultatima, nego se fokusira na proces stvaranja. Kroz putovanja po Dalmaciji, susrete s vlastitim korijenima i evociranje djetinjstva, u filmu se prepleću prošlost i sadašnjost te otvaraju pitanja budućnosti – ne samo pojedinca, nego i kulture kojoj je Zidić posvetio svoj život. Redatelj pritom gradi narativ u koncentričnim krugovima, s protagonistom u središtu, dok se oko njega nižu ljudi, sjećanja i ideje koje su ga oblikovale.
Ovaj multižanrovski dokumentarac kombinira biografski, poetski i opservacijski pristup. Intervjui, arhivski materijali i pažljivo komponirane vizualne sekvence stvaraju atmosferu koja nadilazi klasičnu dokumentarnu formu, pretvarajući film u meditaciju o umjetnosti, prolaznosti i trajnim vrijednostima.
“U ovom filmu nije me zanimao konačni rezultat, nego sam proces, ta neumorna potreba za stvaranjem koja ne prestaje ni u godinama kada bi većina stala. Igor Zidić za mene nije samo protagonist, nego simbol jedne vrste intelektualca koji polako nestaje. Htio sam zabilježiti tu energiju, taj unutarnji pogon koji ga i danas tjera naprijed, unatoč svijetu koji se oko njega ubrzano mijenja”, istaknuo je Tomislav Žaja.
Kakav je osjećaj biti protagonist filma publici je nakon projekcije živopisno objasnio Igor Zidić: „Osjećaj je kao da ste pozvani da se predstavite, a onda shvatite da vam je pripala glavna uloga, a vi niste glumac, i morate se nositi s prevelikim teretom. Ipak, kako je dobro sve što dobro završi, na kraju ostanete živi. Nečega ste se prisjetili, vratili u sadašnjost neke misli i osobe, neke iz sadašnjosti uputili prema budućnosti i, što mi je naročito važno, afirmirali smo rad, upornost, ljubav u ime koje radimo to što radimo. Prva reakcija nakon gledanja filma je zadovoljstvo što sam plivajući došao do kraja staze.“
U središtu razmatranja je Zidićev život i osobno promišljanje stvaranja, vremena i trajanja, a važan segment Žajinoga filma svjedočenja su niza Zidiću bliskih suradnika i prijatelja.
„U početku zamišljate da ćete svoj posao raditi kao i svi drugi, osam sati na dan, a onda život začiniti s malo odmora, društva, zabave. Dogodilo se nešto sasvim drugo. Ako ne radim, imam osjećaj da se kroz vlastiti život švercam, da sam nešto izgubio ili propustio. Zapravo, živio sam nezdravo, previše se umarao, premalo odmarao, a ipak doživio neke godine... i, evo, dočekao neplanirani dokumentarac“, rekao je Zidić.
Igor Zidić, agilni povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist, ostavio je i ostavlja svoje tragove u hrvatskoj kulturi i javnome životu. Kao dugogodišnji ravnatelj Moderne galerije i bivši predsjednik Matice hrvatske, oblikovao je ključne kulturne institucije i projekte te dao nemjerljiv doprinos afirmaciji hrvatske umjetnosti u zemlji i inozemstvu.
Autor filma, Tomislav Žaja, ističe i širi motiv – potrebu da se zabilježe životne priče velikih hrvatskih intelektualaca. Film tako postaje svojevrstan odgovor na „kulturu zaborava”, ali i pokušaj očuvanja vrijednog nasljeđa za buduće naraštaje. Uz redatelja Žaju, autorski tim čine snimatelj Jasenko Rasol, montažer Ivor Šonje te skladatelj i dizajner zvuka Vjeran Šalamon, čiji rad dodatno doprinosi atmosferi i slojevitosti filmskog izraza. Film je producirao T-FILM u suradnji s Vjetrokazom.
Premijera u Zagrebu zaključena je razgovorom s autorom i protagonistom, a publika je film nagradila dugotrajnim pljeskom. Splitska premijera filma najavljena je za 15. svibnja u Staroj gradskoj vijećnici. U planu su, u skorije vrijeme, prikazivanja u Rovinju, Cavtatu i Dubrovniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....