Proučavanjem karakteristika bolesti COVID-19, uočene su određene podudarnosti sa simptomima i stanjima koji nastaju i kod manjka magnezija. To je zainteresiralo znanstvenike, budući da je nedostatak magnezija, minerala koji sudjeluje u stotinama vitalnih funkcija, prilično čest u zapadnom svijetu.
Zašto se ispituje veza između magnezija i koronavirusa?
Pandemija COVID-19 najteže pogađa osobe koje već imaju određene zdravstvene probleme poput debljine, hipertenzije, dijabetesa i kronične opstruktivne bolesti pluća. Ove osobe podložnije su teškom razvoju bolesti COVID-19. Zanimljivo je da su sve ove bolesti povezane i s niskom razinom magnezija koji se može dodatno pogoršati uzimanjem pojedinih lijekova (npr. diureticima i inhibitorima protonske pumpe).
Zanimljiva je veza između činjenice da je najveći broj teških slučajeva bolesti COVID-19 i smrtnih ishoda baš kod starijih ljudi koji su prirodno skloni manjku magnezija zbog loše prehrane, drugih bolesti i uzimanja različitih lijekova.
Nedavno objavljeno istraživanje, koje je izazvalo veliku pažnju medija, pokazalo je povezanost niske razine vitamina D i bolesti koronavirusa kod europske populacije. Mnogi ne znaju da je za aktivaciju vitamina D u organizmu neophodan magnezij. Dakle, ako tijelo nema dovoljno magnezija ono neće moći koristiti ni benefite vitamina D.
Još jednu stavku treba uzeti u obzir, a to je odnos koji postoji između magnezija i stresa. Jedan od najjačih efekata pandemije je povećani stres zbog karantene, raznih ograničenja, straha i ekonomske neizvjesnosti. Hormoni stresa uzrokuju premještanje magnezija iz stanica u izvanstanični prostor, što dovodi do pojačanog izlučivanja magnezija kroz urin. Manjkom magnezija, povećava se razina hormona stresa i nastaje začarani krug smanjene otpornosti na stres i daljnjeg gubitka magnezija iz organizma.
Znanstvenici su ispitivanjem unosa magnezija kroz vodu ukazali na mogućnost da manjak ovog minerala uzrokuje teže posljedice bolesti COVID-19
Imajući u vidu brojne funkcije magnezija, u najnovijem istraživanju grupe talijanskih i francuskih znanstvenika, postavljena je hipoteza o povezanosti magnezija s bolesti COVID-19. Iako su za ovakvu hipotezu potrebna detaljna ispitivanja, oni su izvršili jednu vrstu preliminarne analize. Analiza je napravljena na potrošačima u SAD-u koji s jedne strane unose „tvrđu“ vodu, bogatiju magnezijom, i „mekšu“, koja ga ima manje. Preliminarna analiza dala je naznake da su posljedice bolesti koronavirusa teže u područjima s nižim unosom magnezija, odnosno u populaciji koja ga kroz vodu unosi manje.
Izvjesno je da će se opširnije analize raditi kad svi relevantni podaci budu na raspolaganju, ali sigurno je da magnezij koji nam je svakodnevno neophodan moramo unositi u dovoljnim količinama.
Voda koja sadrži magnezij i njegov je prirodni izvor može značajno doprinijeti odgovarajućem svakodnevnom unosu ovog životno važnog minerala. Dovoljan unos magnezija važan je za normalno odvijanje brojnih metaboličkih funkcija kao i podrška u borbi sa stresom koji je izazvala pandemija, kako među zdravstvenim radnicima, tako i među općom populacijom koja se mora suočiti s brojnim promjenama životnih navika.
Literatura:
Guan WJ, Liang WH, Zhao Y, et al. Comorbidity and its impact on 1590 patients with COVID-19 in China: a nationwide analysis. Eur Respir J. 2020;55(5):2000547. https://doi.org/10.1183/13993003.00547-2020
Ilie PC, Stefanescu S, Smith L. The role of vitamin D in the prevention of coronavirus disease 2019 infection and mortality. Aging Clin Exp Res. 2020; 32: 1195–1198. ) https://doi.org/10.1007/s40520-020-01570-8
Iotti S, Wolf F, Mazur A, Maier JA. The COVID-19 pandemic: is there a role for magnesium? Hypotheses and perspectives. Magnesium Research. [Epub ahead of print].
Stefan N, Birkenfeld AL, Schulze MB, et al. Obesity and impaired metabolic health in patients with COVID-19. Nat Rev Endocrinol. 2020; 16: 341–342. https://doi.org/10.1038/s41574-020-0364-6
Uwitonze AM, Razzaque MS. Role of Magnesium in Vitamin D Activation and Function. J Am Osteopath Assoc 2018;118(3):181–189. https://doi.org/10.7556/jaoa.2018.037