Alka Vuica na Badnjak u centru Zagreba: ‘Autore nikad ne plate koliko izvođače, nitko ne kupuje albume. Samo klikovi...‘

Na Badnjak Europski trg postaje pozornica za ženu čiji su stihovi obilježili generacije, od osamdesetih do danas. Alka Vuica, jedna od najvažnijih domaćih kantautorica i dugogodišnja kroničarka naših ljubavi, razočaranja i malih svakodnevnih drama, ovoga puta u centar grada donosi vrlo osoban, autorski presjek svoje karijere. Koncert Alke Vuice počinje u 13 sati, a bit će poseban po tome što će velika autorica izvoditi svoje pjesme koje je pisala za druge glazbenike.

- Obično na koncertima pjevam samo par pjesama koje sam napisala za druge, koje prilagodim svom glasu. Imam sjajan bend iz Rijeke, vrhunski su glazbenici, i kad sviraju sa mnom, zovu se Alkari. Naravno, tu su i moje Alkete, tako da će Badnjak na Europskom trgu biti u znaku Alke. Baš se svi radujemo – najavljuje Vuica.

Njezine su riječi pjevali gotovo svi najveći domaći glazbenici – od Josipe Lisac, Severine i Zdravka Čolića do Nene Belana i drugih – a njezine su pjesme s vremenom postale dio kolektivne popkulturalne memorije. Uoči koncerta pitamo je je li ikada požalila što je neku pjesmu dala kolegama, a ne ostavila sebi.

- Nema takvih pjesama, prije bih rekla da je obrnuto, žao mi je što sam ostavila sebi neke pjesme koje bi možda bile bolje u nečijoj drugoj interpretaciji. Ali s pjesmama je kao i s ljudima: nekad puno očekuješ i doživiš razočaranje, a nekad te baš iznenade. Nisam škrta ni u kojem pogledu, pa tako ni u dijeljenju pjesama. Samo su neke ponekad preintimne i onda pripadaju baš meni – ističe.

I blagolov i prokletstvo

Među prvim jako velikim hitovima koje je napisala bili su "Danas sam luda", "Gdje Dunav ljubi nebo" i "Ja sam lažljiva" – pjesme koje su je trajno upisale u povijest domaće pop-glazbe.

- Bio mi je nevjerojatan osjećaj čuti svoje pjesme na radiju. I danas je to tako, svaki put kad čujem neku, osjećam se čudesno počašćeno. Ima nešto pomalo šizofreno u pisanju pjesama koje će pjevati tisuće ljudi. Pišete ih sami, u četiri zida, u tišini noći, točno znajući kome se obraćate, a onda ta vaša intima postane intima tisuća nepoznatih ljudi. To je nevjerojatno! Svakome ta pjesma znači nešto drugo, a samo vi zapravo znate što znači. To je i blagoslov i prokletstvo – govori glazbenica, dodajući da bi, da može, rado surađivala s Madonnom, a na listi neispunjenih želja ostaju i Prince te David Bowie.

- Nadam se da ću završiti pjesmu sa Simonom Le Bonom, koju dogovaramo već par godina – kaže.

Vuica se iz godine u godinu nalazi na listama naših najpopularnijih autorica, a njezine pjesme, u raznim novim izvedbama, i dalje dopiru do milijuna ljudi. Ipak, ističe kako su izvođači u Hrvatskoj još uvijek u boljoj situaciji od autora.

- To je tako i financijski i po nekom rejtingu. Autor teško može dobiti novac za pjesmu koliko pjevač naplati svoj nastup. Tu je veliki nesrazmjer. A i ne prodaju se više albumi; sve je stvar klikova, a to ide sporo i teško. Sad se još pojavila i umjetna inteligencija koja ti napravi pjesmu u par sekundi… Nisam sigurna da je dobro to što se događa. Zastrašujuće je – kaže.

Dolce far niente

Dok priča o tržištu i novim tehnologijama, vraća se na ono što je za nju i dalje najvažnije – sam čin nastupa, trenutak kad pjesme zažive pred publikom. Ističe kako je, na dan koncerta, sve podređeno njemu.

- Jako mi je važno da sam u miru, posvećena sebi, da me nitko ne nervira. Važno mi je da se dobro pripremim i da znam redoslijed pjesama, garderobu koju oblačim itd. Veliki sam control freak i to me izluđuje. To je jako naporno, ali takva mi je priroda, što ću – kaže Vuica.

Kad se ne sprema za koncert, Alka se vraća svojim malim ritualima i privatnoj zoni, daleko od pozornice i reflektora.

- Uvijek nešto pišem i stvaram. Volim biti kod kuće, kuhati, družiti se s prijateljima, čitati, gledati filmove. Obožavam se odmarati. Dolce far niente – zaključila je.