Ana Opačak i te kako će pamtiti posljednju godinu. Jer u tom razdoblju osvojila je Porin za vokalnu suradnju i nagradu Music Pub za pjesmu godine, duet koji je otpjevala s Gabi Novak, te objavila debitantski album “Sve što ostaje”.
- Više je razloga zašto sam odabrala baš taj naziv za svoj prvi album. Kronološki gledano, to je prva pjesma koja je s albuma objavljena prije sad već više od sedam godina. Upravo zato učinilo mi se sasvim zgodno i simbolički zatvoriti krug tim istim nazivom. S druge strane, kao netko tko je diplomirao dvije književnosti, oduvijek sam voljela igru riječi, slojevitost, višeznačje i metafore pa mi se dopalo u kontekstu albuma s tim naslovom donekle se i poigrati, možda i s tom jednom pomalo fatalističkom konotacijom glazbe općenito, a time i glazbe s ovog albuma, kao nečega što ostavlja trag i ostaje i kad nas više nema, nečega što nastavlja živjeti svoj zaseban život odvojeno i od autora i od interpretatora - govori Splićanka koja je oko sebe okupila moćnu glazbenu ekipu.
Učenje od svakoga
- Sve pjesme potpisuju autorice Ines Prajo i Arijana Kunštek, a producent Ivan Popeskić, u čijem studiju je album i snimljen, ujedno je autor svih aranžmana. Uz Popeskića na klaviru i klavijaturama, u ulozi glazbenika koji su svirali na albumu naredali su se brojni virtuozi, poput Elvisa Stanića, Henrija Radanovića, Ivana Pešuta, Marka Lazarića, Bruna Urlića, Ante Gele, Damira Kukuruzovića... Album predstavlja moje zaigrano traganje za vlastitim zvukom u razdoblju od sedam godina, a što se tiče pjesama, birala sam ih s mojim autoricama. U našim razgovorima, kad smo tek započinjale ovu glazbenu priču, shvatile smo da slično razmišljamo o glazbi te smo se usuglasile o nekim osnovnim stavkama i tako postavile temelje onoga što smo dalje provodile u praksi. Pjesme su dolazile polako, jedna po jedna, bez posebnog uzorka. Prepustila sam se igri i dopustila si da istražujem i eksperimentiram, što je u konačnici rezultiralo i pomalo eklektičnim zvukom koji reflektira razne stilove i utjecaje na kojima sam rasla - objašnjava glazbenica koja je za svoj rad nagrađivana višestruko. Međutim, ističe da joj je od bilo koje nagrade važnije to što je snimila duet s velikom Gabi Novak.
- Duet s Gabi koji nam je u prošloj godini, među ostalim, donio i nagradu Porin za najbolju vokalnu suradnju, nešto je na čemu sam iznimno zahvalna i na što sam uistinu ponosna. Nagrade su ohrabrenje i poruka da je ono što radiš vrijedno i da si na dobrome putu, ali ja glazbu nikada nisam doživljavala kao sportsku disciplinu kroz brojke, statistiku i nagrade. U tom smislu pjevati i snimati s nekim tko te inspirira, u koga se ugledaš, od koga učiš, zaista je prava nagrada - kaže Ana koju pitamo tko su joj sve bili glazbeni uzori.
- U raznim fazama odrastanja i otkrivanja glazbe učila sam ponešto od svakoga, utjecaja i uzora bilo je toliko da ih ne mogu uopće poimenice sve nabrojiti, ali neka imena kojima se uvijek rado vraćam i koja i zadnje vrijeme često rado slušam su Ella Fitzgerald, Dinah Washington, Sarah Vaughan, Diana Krall, Norah Jones, Chet Baker, Melody Gardot, Jamie Cullum, Stacey Kent, Gregory Porter, Madeleine Peyroux, Isabelle Boulay, Thomas Dutronc, Astrud Gilberto, Stan Getz... Glazba na kojoj sam rasla bila je uistinu šarolika, a za to mogu ‘okriviti’ velikim dijelom svog tatu koji je imao dobar glazbeni ukus, ali i bogatu fonoteku pa sam tako na faze otkrivala od svega pomalo, pop, rock, jazz, blues, soul, ali i francusku šansonu i talijansku kanconu. Ono što je za mene očito bilo presudno je i to što sam paralelno otkrivajući ljubav prema glazbi, otkrila i sklonost stranim jezicima pa će se, eto, tako dogoditi da mi se cijeli život isprepleću i jedno i drugo, što zahvaljujući učenju i studiju, što glazbi i koncertima koje održavam pjevajući na pet jezika - kaže Ana koja je diplomirala engleski i talijanski, govori francuski, a u vrijeme pandemije počela je učiti i španjolski jezik. Razmišlja li o inozemnoj glazbenoj karijeri?
Nastupala u Parizu
- Iskreno, nisam nikada razmišljala tako daleko, ni u vremenskom ni u geografskom kontekstu. Radim ono što volim i uživam u procesu, ništa ne forsiram, a sve što se dogodi, dogodi se tako što prirodno jedno dovede drugome. U tom smislu, o inozemnoj karijeri nisam nikada promišljala niti se k tome osobito usmjeravala, ali moram priznati da me već dosad glazba dovela na neka poprilično posebna mjesta pa sam tako nekoliko puta nastupila u Parizu, a najdalje gdje sam pjevala bio je Peru. Kako volim putovati i upoznavati nove jezike i kulture, za mene je to idealan spoj, tako da ne bih imala ništa protiv da glazba koju izvodim dobije priliku predstaviti se što dalje i što šire, još kad bih pritom mogla zadržati svoju bazu u sunčanom Splitu, e, to bi tek bilo idealno - mašta Ana koja od samog početka karijere “fura” svoj glazbeni film, snima pjesme koje joj se dopadaju, koje uistinu osjeća.... Je li ikada razmišljala o tome da skrene sa svog puta pa da do uspjeha stigne brže, podilazeći medijima i publici?
Pjeva što voli
- Nikad mi to nije palo na pamet. Za mene je ovo jedini ispravan, zapravo uopće jedini put. To sam što jesam, pjevam ono što volim, znam i u što vjerujem. Gradim nešto za što smatram da vrijedi i želim da traje, a mislim da sve što je namijenjeno trajanju, ne dolazi preko noći. Već sam i prije to rekla i iza toga stojim: kad bih morala pjevati nešto što ne želim ili što mi se ne sviđa samo da bih imala posla, prestala bih istog trenutka i posvetila se ostalim znanjima i talentima koje imam. Zato, ako se takvo što ikada dogodi, znat ćete da su me ili oteli izvanzemaljci ili da mi je ugrožen život - kroz smijeh govori Ana kojoj je glazba donijela i sreću u ljubavi. Naime, svog supruga Nikolu upoznala je na jazz-koncertu, njih dvoje spojila je upravo glazba.
- To je točno i da, u neku ruku se može reći da nas je spojila glazba. Iako nam se ukusi često preklapaju, ipak nemamo identičan glazbeni ukus, ali uživamo zajedno slušati i njegove i moje omiljene glazbenike, zajedno odlaziti na koncerte i otkrivati novu glazbu. To mi je zapravo jako važno, ne znam kako bi to funkcioniralo da sam s nekim tko sluša nešto meni sasvim neslušljivo - priznaje Ana kojoj je najveći izazov opstati, ostati i nastaviti se i dalje baviti glazbom. Kakvi su joj glazbeni planovi?
Odvažili su se
- Nakon što smo u prosincu album predstavili u Zagrebu, 28. siječnja predstavit ćemo ga i u Splitu. Time ćemo ujedno najaviti izlazak novog singla s albuma, a riječ je o pjesmi ‘Oprosti, žurim’ za koju smo snimili neobičan i bajkovit videospot koji uskoro izlazi. Kao i dosad, redatelj je umjetnik i moj dragi prijatelj Toni Mijač koji me je ovaj put smjestio doslovno na rijeku Cetinu. Uglavnom, naše smo spotove dosad snimali u studiju i zatvorenim prostorima, što je, moram reći, lakše. Ovaj put je izazova bilo mnogo, a najveći je bila bura koja je puhala toliko da smo do posljednje sekunde svi na setu bili na čekanju da vidimo hoćemo li uopće zakoračiti u tu ledenu vodu i početi snimati ili ćemo morati odgoditi za neki drugi dan. Ali kako sreća prati hrabre, odvažili smo se i konačni je rezultat zaista nešto posebno - kaže Ana.