Kazališna kritika nahvalila je predstavu "Slijepi vode slijepe", prvu koprodukciju Montažstroja i Gradskog kazališta Gavella, koja se bavi, kako stoji u jednom opisu, "umjetnom inteligencijom i društvenim sljepilom, odnosno slijepim prihvaćanjem informacija". U toj je predstavi gostovala i Anđela Ramljak, članica Zagrebačkog kazališta mladih, u ulozi umjetne inteligencije.
I predstava i glumica nominirane su za medijsku nagradu Zlatni Studio 2026. u kategoriji kazališta. Ramljak, koju su glasovi publike odveli u finale je ovo druga nominacija u istoj kategoriji – prvu je dobila 2022. godine za ulogu Nikoline u predstavi "Ja sam ona koja nisam", dramaturginje Željke Udovičić i redatelja Paola Magellija.
OVDJE Glasajte za finaliste Zlatnog studija i odvedite do pobjede
Rođenu Mostarku, koja se školovala u Zagrebu, dobro poznaje i filmska i televizijska publika – glumila je u nizu serija, od "Gore", "Oblaka u službi zakona" i "Područja bez signala" do "Zabranjene ljubavi".
U intervjuu ova elokventna i iznimno zanimljiva glumica govori o svojoj ulozi i razmišljanjima o umjetnoj inteligenciji, o karijeri, željama i strahovima, ali i o brojnim drugim vještinama koje ima i koje redovito "šverca" u svoje uloge.
U predstavi "Slijepi vode slijepe" igrate umjetnu inteligenciju, što zvuči vrlo ozbiljno, ali i pomalo zabavno. Što vam je u toj ulozi bilo najneobičnije?
Stvar je u tome što ja, čovjek, igram umjetnog stvora koji se pravi da je živ, ima empatiju i osjeća, dok ništa od toga nije istina. Istina je da je moj posao profesionalno laganje, uvjetno rečeno, jer govorim misli i rečenice koje nisu moje kao da su moje, provlačim ih kroz svoj sustav vjerovanja, kroz svoje misli, tijelo i emocije. Uvjeravam publiku u svoj lik, zastupam ga kao odvjetnik pred porotom i uvjeravam ih do zadnje kapi znoja, ali ovo je prvi put da igram nešto neživo, a opet itekako živo i prisutno u našem svakodnevnom životu. Studije već sad pokazuju da djeca u dobi od 9 do 17 godina doživljavaju chatbotove i AI kao prijatelje. Lakše im se povjeravaju, služe im za razgovor, lakše njih pitaju za savjete. Mene to rastužuje i plaši, što uvelike ima uzrok i u tome što sam proizvedena u analogno vrijeme i što sam karakterno društvenjak. S druge strane, to je itekako razumljivo. Umjetna inteligencija je sofisticirani mehanizam utjehe. Ona sluša, razumije, predviđa i nudi iluziju. A ljudi žele da ih netko vidi, da im pojednostavi stvarnost. Danas opijum nije nužno religija, nego algoritam, personalizirani sadržaj, osjećaj da je netko ili nešto stalno tu za vas.
A što vas je najviše nasmijalo tijekom proba?
Nakon sati i sati razgovora na probama s umjetnom inteligencijom ja sam u jednom trenutku citirala: "Ovdje se sam priča, a niš‘ se ne pije!" Njezin generički glas nakon par sekundi šutnje odgovara: "Ha, ha, ha, da, istina, ovo je zaista jedan suhi razgovor." Eto, ona je pokušala biti duhovita.
Rekli ste da ste se s likom umjetne inteligencije počeli "obračunavati kao sa živim bićem". Je li vam se ikad dogodilo da ste se s pozornice vratili kući i nastavili raspravu u glavi?
Da, u početku sam više debatirala sama sa sobom što to znači za mene, za čovječanstvo, budućnost... Najopasnije kod umjetne inteligencije nije to što misli umjesto nas, nego što nas uči da prestanemo misliti. Tu trebamo biti oprezni. Užasno mi je bilo teško zapamtiti tekst koji je napisala umjetna inteligencija. Išla mi je na živce. Misao joj nema pitkost, kao da te rečenice ne posjeduju elastičnost koja je potrebna za govorenje. Evo, tu sam se znala obračunavati s njom.
A tekst vaše predstave je napisala umjetna inteligencija...
Da, nakon što smo razgovarali s njom dva, tri mjeseca. U tom je vremenu izgenerirala tisuće stranica, u početku nemuštog teksta koji je postajao sve bolji. Ali i dalje, to je tekst koji nije proizašao iz pera dramaturga ili pisca, a razlog zašto je za mene bio zamoran i teško se učio jest to što ne posjeduje fluidnu nit vodilju, nema sočnost misli, nema narativ koji se uzbudljivo prati pa ni pamti. Jako je redundantna, koristi prevelik broj riječi za jednu stvar, vrti je i prevrće, nabraja, što dovodi do svojevrsne suhoparnosti. A glumac će se nasaditi naopako samo da ne bude suhoparan ili dosadan.
Strahujete li, kao glumica, da će vam umjetna inteligencija uzeti posao? To je velika tema posvuda u svijetu u kulturi i industriji zabave.
Ne bojim se da će nam umjetna inteligencija uzeti posao. Gluma je živi susret – pogreška, dah, tišina. To se algoritmom ne može zamijeniti. A u našem poslu greške su najslađi dio kolača i često iz njih proizlazi nešto podsvjesno i genijalno. Na kraju krajeva, sva uzbudljivost kazališta, koncerata itd. leži, između ostalog, u tome što živi ljudi, ispred tebe, u tom vremenu i prostoru, neponovljivo, više nikad isto tako, izvode nešto za tebe. To je veličanstvena privilegija.
Montažstroj je poznat po snažnoj energiji i fizičkom teatru. Kako vam je bilo gostovati u toj ekipi i razlikuje li se taj rad od onoga na što ste navikli u ZKM-u?
Možda suprotno svim očekivanjima, ova predstava je najmanje fizička od svih mojih predstava. Sve je otišlo u glavu. Što nije ni čudno kada se u predstavi bavimo temom inteligencije i sljepila, a sjedište inteligencije i sljepila je u glavi. Navikla sam na velike kilometraže, pod tim ne mislim samo na doslovno velike scene, nego na fizički ekspresivne i iscrpljujuće uloge. Što ne znači da sam se u ulozi umjetne inteligencije odmorila, baš suprotno. ZKM je moj ansambl, moji ljudi, ali za glumačku higijenu je odlično otići malo izvan matičnog ansambla. Franjo, Sven, Filip, Ivan i Rok su mi došli kao osvježenje. Montažstroj ima sirovu, gotovo punk energiju i oduvijek sam uživala gledajući ih. Stvarali su predstave koje su bile hrabre, inteligentne i inovativne. Nikad ih nisam mogla smjestiti u jednu formu ili žanr. I to mi se sviđalo. A onda je Borut prošle godine režirao u ZKM-u "Jezik kopačke". Ovaj put kao Borut, ne kao Montažstroj, koliko god se to nekad čini neodvojivim. I odmah nakon toga me je pozvao da igram i u ovoj predstavi.
Rođeni ste u Mostaru, završili akademiju u Zagrebu, dugo se bavite glumom. Danas ste jedno od prepoznatljivih lica kazališta, filma i televizije. Kad pogledate unatrag, jeste li ikad planirali ovakav put ili vas je njime odvela sama gluma?
Kao mnoge predivne stvari koje su mi se dogodile u životu, nisam ih isplanirala. Neke od njih su i plod nesreće poput rata. Mogla bih reći da sam posijala nekada neke želje, a one su došle u nekom svom iznenađujućem, nepredviđenom obliku. Mene gluma veseli i izaziva. I ja ju volim čak i kada mislim da ju više ne volim. I neka me vodi gdje god želi. Što dublje, što dalje, što više.
Publika vas pamti po vrlo različitim ulogama – od Ofelije, preko kazališnih heroina, do policajke u "Zabranjenoj ljubavi". Postoji li uloga po kojoj vas ljudi i danas prepoznaju i zaustavljaju na ulici?
Kada se zaustavim na trenutak i pogledam, jako sam različite uloge do sada odigrala. Da je suprotno... ma, neću ni razmišljati o tome, odmah me jeza hvata. Ne bih voljela stalno igrati likove iz iste ladice. A prepoznavanje... laska kada vas prepoznaju. Kada izlaze prodavačice iz butige na Stradunu da vam čestitaju na sinoćnjoj izvedbi. Ili na trajektu za neki udaljeni otok gdje misliš da te nitko ne poznaje. Ili u toaletu na benzinskoj za nigdje. To je potvrda da je nešto što radimo dotaknulo ljude. Najveći doseg ima televizija. I tu nas glumce najviše prepoznaju. Prepoznaju me i zaustavljaju dan-danas na cesti zbog Marijane Benčić iz "Zabranjene ljubavi". Iako sada izgledam poprilično drugačije. Znali su me i prepoznati iz serije tipa "Područje bez signala", što mi je posebno drago, jer se gledaju i artistički, manji formati serija, a ne samo sapunice. No ipak mi je najdraže kada me prepoznaju iz neke predstave. A to se počelo događati sve češće. To znači da ima još nade za kazalište.
Prije glume studirali ste modni dizajn, znate šivati, heklati, svirate flautu i trubu. Postoji li neka vještina koju biste rado "prošvercali" u neku buduću kazališnu ulogu?
Švercanje je u tom smislu moje primarno zanimanje, jer baš sve švercam u svoje uloge. Ili svoje iskustvo ili tuđe, nije bitno, samo da je vjerodostojno. Pored svih novih stvari koje otkrivam, najviše me trenutačno uzbuđuje ono o moru, vjetru, strujama, mapama i brodu. Položila sam za kapetanicu broda do 18 metara i to je moja nova uloga, nadam se.
Igrali ste u predstavama velikih redatelja, ali i u eksperimentalnim projektima. Što vas danas najviše privlači kad birate novu ulogu – tekst, redatelj ili osjećaj da vas nešto malo plaši?
Volim novo. Drugačije od svega dosadašnjeg. Uvijek krenuti od nule bez pretpostavki kako se nešto igra. To je dobar preduvjet da iskopam nešto novo iz sebe. Moram ići negdje gdje do sada nisam bila. I tek tada imam osjećaj da sam na pravom putu. U protivnom se osjećam kao da muljam. I bude mi dosadno. Nekada ide lagano, a nekad se namučim do jada. Već provjerena receptura je klopka za svakog umjetnika, to smo naučili.
Kad ne glumite i ne radite, kako izgleda vaš idealan dan – više sport, više mir ili potpuno isključivanje od svega?
Ja sam megalomanka i meni je potrebno sve. I mir, i glazba, i sport, i priroda, i sauna, i ljudi, i samoća, i maštanje, i da se pogubim, i da se nađem. Meni treba jednostavno sve i raznoliko. I u tome svemu nastaje simfonija. A ja nikada ne propuštam Novogodišnji koncert u Beču. Zaista bih voljela biti tamo uživo.
Nominirani ste za medijsku nagradu Zlatni Studio u kategoriji najbolje kazališne glumice, a i predstava "Slijepi vode slijepe" nominirana je za najbolju predstavu. Publika bira. Što vama znače nominacije i nagrade?
Davno, u osjetljivoj dobi, dobila sam nagradu i moji prijatelji su me odbacili. Jako teško mi je to palo. Dugo sam se bojala bilo kakvog uspjeha, a kamoli nagrade, jer je to za mene značilo ravno samoći i napuštanju. A onda je uslijedio dugi period u kojem sam morala naučiti nagrađivati samu sebe. Za sve uspjehe. Ali i neuspjehe. Jer su bili moji. I nešto važno su me naučili. Sada mislim da sam napokon spremna primiti nagradu i od drugih bez straha da ću biti napuštena. A primiti nagradu od publike ima posebnu vrijednost jer kazalište bez publike nema smisla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....