Iza Arije Rizvić je ljeto za pamćenje koje je provela s dečkom, sportskim novinarom Markom Vargekom, koji ju je dodatno zainteresirao za sport. Sada, dolaskom jeseni, pred svestranom Riječankom su premijere dviju predstava koje režira, pa Arija kaže da je čekaju najuzbudljiviji kazališni dani u životu.
Ljeto je na izmaku. Jeste li se uspjeli odmoriti?
- Posljednja tri ljeta, uključujući i ovo, bila su mi radna. Zadnja dva provela sam snimajući seriju 'Drugo ime ljubavi', odnosno na snimanju TV showa 'Zvijezde pjevaju', a ovo ljeto sam se pripremala za svoju novu predstavu '64' koju radim u zagrebačkom HNK. Ali moram priznati da sam se ovo ljeto, za razliku od prošlih, uspjela odmoriti i uživati u moru, tako da se puna energije vraćam svojim obavezama i radujem se novim projektima koji me čekaju ove jeseni.
Kako ste proveli odmor?
- Većinu ljeta sam provela u vikendici na moru u blizini Rijeke, gdje sam radila sa svojim suradnicima na novom projektu, ali sam napravila i kraća putovanja po obali; bila sam nekoliko dana na Brijunima, koji su moje najdraže mjesto. Obožavam taj mir, tišinu, prirodu i životinje koje zajedno s tobom šeću po otoku, i mislim da se tu najviše odmorim i resetiram. Bila sam ovo ljeto prvi put i na Pagu, a put me naveo i u Šibenik u povodu rođendana prijatelja. Sva sam ta mjesta obišla s Markom i super smo se proveli.
Marko Vargek je istaknuti sportski novinar, koji živi za svoj posao. No, kakvi ste vi kada je u pitanju sport?
- Moram priznati da nisam prije pratila toliko sport, ali sad s Markom više pratim i stvarno me zabavljaju razne utakmice i volim navijati. Inače, što se tiče mene i sporta kao aktivnosti - treniram tenis i stvarno uživam igrajući ga.
Zatekli smo vas u HNK Zagreb, gdje upravo počinju probe za predstavu '64' koju režirate prema djelu Tene Štivičić. O čemu se u predstavi, koja će otvoriti kazališnu sezonu, radi?
- Predstava je to koja u svom fokusu ima jedan bračni par na pragu četrdesetih koji se odluče na potpomognutu oplodnju, no progovara i o mnogim drugim temama; bračnim krizama, nametnutim društvenim normama i pritiscima u kojima živimo, očekivanjima nas samih o životu, ali i tuđih o nama, pitanju slobode, pitanju vlastitog izbora imati dijete ili ne i što ako ne i je li to smisao svakog odnosa ili ipak nije... Jedna punokrvna životna priča i tema o kojoj se malo govorilo u teatru. Premijera je 14. listopada na velikoj sceni HNK i to je 'hrvatska' praizvedba novog teksta Tene Štivičić i jako se veselim i uzbuđena sam. Scenografiju potpisuje NUMEN/For Use, kostimografiju Ana Fucijaš, dramaturgiju Mirna Rustemović, scenski pokret Larisa Lipovac Navojec, glazbu Ivan Pešut, a dizajn svjetla i projekcija Ivan Lušičić Liik i Ivan Štrok.
Tko glumi u predstavi?
- Olga Pakalović, Igor Kovač, Alma Prica, Dragan Despot, Lana Barić, Livio Badurina, Luka Dragić i Tesa Litvan. Prekrasna glumačka ekipa i velika mi je čast što imam priliku raditi sa svima njima i veselim se svakoj našoj probi.
Kako se osjećate uoči premijera svojih predstava?
- Uvijek imam veliko uzbuđenje i tremu i te dane sam isključivo i samo posvećena projektu, pa se u slobodno vrijeme između proba često osamim i odlazim u šetnje prirodom. Ovo mi je prva predstava koju režiram u HNK i mislim da će uzbuđenje biti najveće dosad. Također, samo tjedan dana nakon premijere predstave '64' imam i premijeru svoje druge predstave 'Da sam ptica' (u kojoj glume Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović) u Kazalištu Vidra, pa mislim da će mi to biti najuzbudljiviji kazališni tjedan dosad u životu.
Kako se nosite s kritikama?
- Uvijek će biti i pozitivnih i negativnih kritika i, dapače, dobro su došle, ali ne zamaram se previše time.
Zašto se predstava zove '64'?
- Jer je to broj injekcija koje Eva (lik iz predstave) mora ubrizgati u sebe tijekom procesa potpomognute oplodnje.
Što mislite, kako biste se vi snašli u Evinoj situaciji?
- Dok čitam tekst prođe mi to svaki put kroz glavu, koliko je to težak psihofizički proces i za ženu i za njezina partnera, koliko je potrebno i ljubavi da se to sve izdrži. Divim se parovima koji se odluče na potpomognutu oplodnju.
Što vam je najuzbudljivije u procesu proba?
- Obožavam svaki segment redateljskog i kazališnog procesa; od same pripreme kad tek promišljam tekst i sa suradnicima stvaram scenografska, kostimska, glazbena rješenja, pa do rada s glumcima koji ipak najviše volim jer tek s njima sve naše ideje postanu životne i stvarne i oni ih dodatno obogate.
Što najviše volite raditi kada se nakon cjelodnevnih proba navečer vratite doma?
- Volim se sama prošetati šumom ili gradom ili otići na trening, a vikendom obavezno na druženje s prijateljima. To me sve opušta i moj je ispušni ventil nakon proba.
Zbog čega vas je privukla režija?
- Kao dijete pohađala sam Školu za klasični balet, pa sam upisala radionice pjevanja i glume i od malih nogu sam znala da ću se baviti teatrom, samo nisam tada znala čime točno. U srednjoj školi sam imala nedoumicu između glume i režije, i onda sam dobila prvu glumačku ulogu u HNK Zajc u mjuziklu 'Guslač na krovu', i kada su se radile scene u kojima nisam bila, ja bih sjela u zadnji red publike i gledala redatelja kako 'stvara' neki svijet na pozornici. I tada sam se fascinirala 'svijetom iza scene' i počela se sve više interesirati za kazališnu režiju.