Istarska vila Elis Lovrić 15. srpnja na otvorenju 70. Pula Film Festivala izvest će premijerno i službenu himnu festivala pod nazivom "Film pod zvijezdama", kojoj je autorica teksta i glazbe. Osim što je afirmirana kantautorica, Elis je i glumica, pa nije neobično da je spojila glazbu i film. Ispričala nam je sve o tome kako je nastala ideja za himnu i koliko je prošlo od ideje do realizacije.
- Dok sam u jednom neformalnom razgovoru s ravnateljicom Pula Film Festivala komentirala svoju izvedbu državne himne u Areni 2012., pogledala me i rekla kako ima želju da festival dobije vlastitu himnu, ali da je to samo želja, pa je najbolje da se čujemo za nekoliko mjeseci, a ja neka u međuvremenu razmislim o toj ideji.
Nisam razmislila niti čekala eventualnu narudžbu, nego sam je napisala, bolje rečeno - izašla je sama. Pomislila sam: ‘Ako je iz nekog razloga ne prihvate, imam novu pjesmu za sebe‘. Došla sam s gitarom u ured i otpjevala joj dio pjesme. Nije mogla sakriti iznenađenje, a ni ja svoje uzbuđenje jer nisam takvo što prije radila. Pozvala je žurno cijeli tim koji se skupio misleći da je neka hitnost u pitanju, a ono ja s gitarom. I sad, kad se sjetim, to je bio trenutak u kojem je njihova reakcija na pjesmu odlučila da je to to.
Od ideje do kompletne studijske realizacije prošlo je nekoliko mjeseci. Snimala sam u studiju kod svog dugogodišnjeg suradnika Mateja Zeca i uključila u izvedbu sjajni gudački kvartet Delta. Za festival sam spremila svečanu filmsku verziju himne, a na jesen ili zimu planiram izdati još dvije verzije koje mi ne daju mira i hoće van. Ionako mi je to već šesta himna, ako brojimo državne, županijske i svoje osobne himne, a Pula koju spominjem u himni je moj rodni grad i grad u kojem trenutačno živim.
Osjećam se divno kao autorica prve festivalske himne u povijesti najstarijeg hrvatskog filmskog festivala.
A što joj je bila misao vodilja pri pisanju teksta i što je htjela naglasiti u izvedbi u kojoj dakako dominira gitara, instrument po kojem je publika prepoznaje?
- Pjesmu sam pisala iz tri perspektive; iz svoje perspektive djeteta koje uzbuđeno kreće k Areni, ulazi u kino svojih snova i čeka početak filma, iz perspektive glumice, redateljice i izvođačice koja s platna ‘gleda‘ u svoju publiku i obraća joj se te iz perspektive publike koja se poistovjećuje s likovima na platnu. Svima trima srce lupa od uzbuđenja pri pomisli na film, i to još film pod zvijezdama.
‘Vi ste moj život na platnu, moje srce na klatnu, moji ljudi s ekrana, moj film pod zvijezdama.‘
A gitara je moja najbolja prijateljica i suradnica! Nema šanse da je izostavim. Za festival sam spremila svečanu, filmsku verziju pjesme, u orkestraciji mi je pomogao sjajni Mate Anić, a kasnije u programiranju Matej Zec.
Jesu li je dosad imali priliku čuti i kolege glumci i kakve su bile njihove reakcije?
- Pustila sam pjesmu nekolicini ljudi od povjerenja i jako su emotivno reagirali. Meni je posebna emocija proradila kad sam je ekskluzivno pretpremijerno izvela 22. lipnja na mom koncertu u Puli. Reakcija publike je bila divna i taknulo me što je toliko ljudi došlo nakon koncerta izraziti mi komplimente, a neki su zapamtili i dijelove teksta. Baš me to razgalilo!
Kolegama glumcima još nisam imala priliku pustiti himnu, ali 15. srpnja je blizu pa jedva čekam podijeliti ‘Film pod zvijezdama‘ s publikom u Areni i prisutnim filmskim ekipama.
Osim ove povezanosti s pulskim festivalom, Elis Lovrić je u svibnju bila zaštitno lice Labine, međunarodnog festivala umjetnosti i tolerancije, u travnju je bila posebna gošća na 60. Šimićevim susretima u Drinovcima, gdje je recitirala njegove pjesme, a nedavno je imala i koncert na Monte Zaru, gdje je prošle godine bila jedina hrvatska kantautorica koja je nastupila u Europskom parlamentu. Očito predstoji bogat ljetni program?
- Sretna sam što u svojim nastupima i koncertima mogu spojiti glumu, glazbu i scenski govor, i drago mi je što sam u zadnje vrijeme sve više prepoznata i u inozemstvu kao poliglotska glumica i skladateljica za predstave i filmove, što je sve već bilo u meni i mojoj viziji. Tako gostujem u različitim programima ovog ljeta: kao kantautorica, glumica, redateljica kratkog dokumentarnog filma i višejezična voditeljica, a to me sve veseli.
Osim nastupa na Pulskom filmskom festivalu, gdje ću pjevati čak tri himne u svom aranžmanu, hrvatsku, istarsku i festivalsku, u istoj Areni bit ću i višejezična voditeljica na International Film and Music Festivalu, na kojem će se prikazivati film ‘Gospodar prstenova - Povratak kralja‘ i dodijeliti nagrade za životno djelo dvojici trostrukih oskarovaca: Michaelu Minkleru i Howardu Shoreu. Izvanserijski me oduševio nastup koji sam imala s orkestrom od 60 glazbenika na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku... Kao da sam doslovno letjela na krilima glazbara Šibenske narodne glazbe kojima sam bila specijalna gošća na proslavi 175 godina njihova postojanja. Bilo je fenomenalno! Strastvena publika, aranžmani Mate Anića, dirigentska palica maestra Damira Marušića, ma sve! Ako sam ja, koja se ne odvaja od svoje gitare, došla na bis ‘gola‘, prepustila se orkestru i još doskočicama zabavljala publiku, možete zamisliti kakva je to sinergija bila! Dodatno uzbuđenje ovog ljeta nose mi i dva festivalska projekta koja sam započela lani i sada doživljavaju svoje drugo izdanje. Radi se o projektu ‘Kantautori u kaštelima‘ koji valorizira kantautore i stavlja ih u kontekst obnovljenih kaštela i utvrda koji čekaju svoj ‘novi život‘. Posebnost je što se festival odnosi upravo na kantautore koji su ‘multipraktik‘ i ‘all in one‘, tj.one koji sami stvaraju svoju glazbu i sami izlaze na scenu sa svojim instrumentom. Prvi ovog ljeta je 22. kolovoza u Dobrinju, a nakon toga u još tri istarska grada.
Drugi projekt ‘Štorija od muziki i kamika‘ (Music & Stones Festival) spaja fantastičnu pulsku lokaciju na vrhu brežuljka s autorskim koncertima naših, a nadam se uskoro i stranih kantautora. Radi se o znamenitom parku Monte Zaro koji je ovim projektom zaživio na potpuno novi način te oduševio pulsku publiku i mnoge koji su doputovali iz drugih istarskih gradova. Ekskluzivno je ovom prilikom svoja vrata posjetiteljima koncerta otvorila pulska zvjezdarnica te su zainteresirani mogli uživati u pogledu iz najstarije zvjezdarnice na Balkanu. Ponosna sam što sam bila i organizatorica i izvođačica ovog ekskluzivnog događaja.
Elis Lovrić imala je zapažen nastup na Dori za izbor pjesme Eurovizije 2022. godine s pjesmom "No War", za koju je glazbeni kritičar A. Dragaš napisao da je šteta što Hrvatska nije imala hrabrosti poslati je na to natjecanje. Ima li ambicije za sljedeću Doru?
- Da, bio je to stvarno začudan moment pjevati pjesmu ‘No War‘ koja je nastala puno godina ranije, baš pet dana prije početka rata, i jako mi je drago da je prepoznata iako nije pobijedila. Trenutačno ne razmišljam o Dori, ali, kao što je i tada bilo, poslala sam pjesmu koja nije rađena za Doru i ušla u finale. Dakle, sa mnom se nikad ne zna, inspiracija je uvijek na djelu.
Njeni nastupi poznati su i po interakciji s publikom, a posebno s mladima. Nastupali ste za slijepog planinara koji obilazi svijet Feruča Lazarića, volontira za Udrugu cerebralne paralize, čita djeci u knjižnici. Što joj to znači?
- Uvijek sam mislila kako treba zaštititi one koji su u nekom trenutku potrebitiji, jer svi smo mi ogledalo jedni drugima. Ogledalo onoga što želimo i onoga što ne želimo. Opredijelila sam se da dijelim ono što mogu i što mi je dano i ako svojom gestom mogu uljepšati trenutak nečijeg života i dati mu snagu za dalje, tu sam. Usrećila sam nekoga, a sebe dvostruko, jer sam onakva kakva želim biti.
I kao kruna ove godine, u prosincu ide na turneju u Japan? Zamolili smo Elis Lovrić da nam za kraj kaže nešto o tome.
- O Japanu sam htjela raditi čak svoj diplomski rad baziran na ‘Strašnim pričama‘ Lafcadija Hearna i japanskoj kulturi, no na kraju sam se opredijelila za ‘Ifigeniju‘. Ne mogu opisati koliko me raduje japanska turneja i to što ću u Japanu predstaviti prvu na svijetu labinjonsko-japansku knjigu, svoju zbirku ‘Kanat od mora‘ i vinil izdanje albuma u kojem će biti i specijalni dodatak: dvije moje pjesme otpjevane na japanskom. q