Bernarda Brunović (27) je nepokolebljiva. Ove će godine treći put izaći na opatijsku pozornicu i otpjevati pjesmu koja će je, bude li sreće, odvesti na Eurosong. Hrvatsko-švicarska pjevačica našoj je publici itekako poznata - od 2010. otkako se intenzivno bavi glazbom, Bernarda je dvaput pobijedila na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, bila je druga na švicarskom natjecanju za njihovu pjesmu za Eurosong, sudjelovala je i u jednom glazbenom showu u Njemačkoj te došla do polufinala.
Na prethodne dvije Dore privukla je veliku pozornost. Ona pjeva (neki kažu kao Adele, neki kao Whitney Houston), studira teologiju i filozofiju, bavi se različitim sportovima, uporna je i vedra. Tu vedrinu i optimizam zadržala je i nakon što je, usprkos brojnim operacijama i pokušajima rješavanja problema s vidom koji je muči od djetinjstva, ostala slijepa. Bernarda nam je otkrila detalje o svojoj pjesmi, svojim snovima, studiju, razlikama između Švicarske i Hrvatske, ali i reakcijama na njezin jedinstven glas te činjenicu da je slijepa.
Treći put ste odlučili doći na Doru. Nadate li se, kako kažu, trećoj sreći?
Svaki kandidat se nada pobjedi, pa tako i ja. Ali još važnije od pobjede je ostvariti ciljeve koje sam si zadala; da dam sve od sebe, i to u malo drugačijem obliku od prošlogodišnjeg, da se svi lijepo zabavimo i da uljepšamo ovu večer i svim gledateljima i slušateljima.
Recite nam nešto o svojoj pjesmi "Here for love".
Neću još ništa previše otkrivati o samoj pjesmi, samo da u sebi nosi veselu razigranost a istovremeno i dubinu i ozbiljnost, i ima jaku poruku, a dobrih poruka nikad previše. Skladala sam je i napisala riječi sa švedskim producentom Andreasom Björkmanom i njegovim timom. Inspiracija je krenula s jednom sirovom demosnimkom koju su mi poslali prošle jeseni. Pjesmu smo u biti htjeli izdati potkraj zime, ali smo se onda ipak odlučili da pokušamo s njom na Doru. Nadam se da će se svima svidjeti kad je izvedem live.
Zašto ste odlučili pjevati na engleskom jeziku?
Meni osobno je puno lakše i komunicirati i pjevati, izražavati osjećaje na engleskom. Mislim da nije važno na kojem je jeziku pjesma napisana da bi imala šanse za pobjedu.
Koji je, po vama, recept za uspjeh na ovakvim natjecanjima?
Treba biti dobra glazba, dobar tekst i da se poslože sve druge okolnosti, a za to treba malo sreće. Glazbena industrija dosta je nepredvidljiva i kako jedna pjesma postaje hit a druga ne, tu baš nema pravila, kao što se i emocije ne daju dokraja definirati. Važna je dobra doza talenta i uporan rad, pa što se dogodi, dogodi se.
Već ste 12 godina aktivni na glazbenoj sceni, imate iza sebe nagrade i visoka mjesta na festivalima i natjecanjima. Jeste li zadovoljni onime što ste dosad postigli?
Zahvalna sam na svim lijepim trenucima, ali ne osvrćem se previše na prošlost, osim ako mogu iz prošlosti nešto naučiti da mi daljnji rad bude bolji. Iako imam puno nastupa iza sebe, nisam bila aktivna kao na primjer Beyoncé, Adele, Alicia Keys ili netko drugi baš poznat. Studij mi je bio na prvom mjestu, budući da glazbena karijera može uspjeti, ali može se dogoditi i da ništa ne uspije. To mi daje sigurnost da krenem putem na kojem se najbolje osjećam, pa ako uspije, O.K., a ako ne, još uvijek imam svoju diplomu.
Studirate teologiju i filozofiju. Zašto ste se odlučili baš za taj studij?
Studij mi dobro ide, ako sve bude kako sam isplanirala, ove godine završavam svoj diplomski rad za master, i onda ću vidjeti hoću li na doktorat odmah ili malo poslije. Cijeli mi je život prožet vjerom i duhovnošću, pa sam zato odlučila i dalje "tonuti" u te dubine. Ali i predmet sam po sebi je već zanimljiv, filozofija, crkvena povijest, biblijske znanosti i dijalog religije i znanosti, etika... Ima tu puno toga za istraživanje.
Planirate li u budućnosti na neki način spojiti glazbu i svoje zvanje?
Baš to je moj cilj.
Živite u dvije zemlje, Hrvatskoj i Švicarskoj. Jeste li ikada razmišljali o tome da se trajno preselite u Hrvatsku?
Lijepo mi je u Hrvatskoj od proljeća do jeseni. Ali zimi mi je ipak ljepše u Švicarskoj. Što mogu kada za mene zima bez skijanja nije prava zima! A imamo toliko divnih skijališta u Švicarskoj.
Što je bolje u Hrvatskoj, a što u Švicarskoj?
Ima u svakoj zemlji i dobroga i manje dobroga što se tiče ljudi, ali svaka ima to svoje nešto posebno. Hrvatska ima lijepo more, a Švicarska lijepe planine. Švicarci su poznati kao jako točni, precizni, i kod njih vlada red, rad i disciplina, no i u Hrvatskoj i u Švicarskoj sam doživjela svašta, zato i ne volim baš nešto uspoređivati. Bolje je da jedni od drugih naučimo ono što je dobro.
Svi hvale vaš glas, uspoređuju vas s Adele...Godi li vam to? I s kim biste vi voljeli da vas uspoređuju?
Tijekom godina su me uspoređivali s Whitney Houston, Mariah Carey, Arethom Franklin i drugima. S takvim usporedbama nosim se na dva načina, dvije strane. Po jednoj strani, usporedbe s tako poznatim i talentiranim glasovima itekako mi gode. Isprva mi je sve to bilo prilično nevjerojatno, čudila sam se samoj sebi i pitala se - zar sam zbilja toliko dobra?! Naravno da osjećam veliku odgovornost, ipak su te poznate soul, R&B, pop i gospel pjevačice toliko nadarene da se na njihove pjesme doslovce naježim od strahopoštovanja.
No, komplimenti su mi, prije svega, ohrabrenje i poticaj da radim na sebi, usavršavam se i budem što bolja u svemu što radim. A, s druge strane, i toga sam sve više svjesna, shvaćam da, čak i ako bih sad mogla na nekom coveru "skinuti" interpretaciju npr. Janis Joplin, i najbolji cover bio bi samo kopija. Ja ne želim biti kopija, nego original za sebe, nešto drugo sastavljeno od vlastitih glazbenih utjecaja i inspiracija.
Ne mogu niti želim nabrajati uzore, jer toliko ih imam, ne volim se ograničavati na nekoliko pjevača koji su mi u datom momentu posebno inspirativni, ali mogu istaknuti da u posljednje vrijeme dosta vježbam svoje vokalne sposobnosti s pjesmama nevjerojatne jazz/R&B vokalistice Jazmine Sullivan, i učim što sve još mogu usavršiti i što ima novo da mogu istražiti.
Uvijek se, u svemu što radimo, u našoj okolini nađe poneki zlobnik, a tako je i u glazbi. Što vi kažete kada takvi kažu da "idete na sažaljenje" jer ste slijepi?
Bilo je takvih "zlih jezika". Pa što, to je njihovo mišljenje. Uopće se ne obazirem na komentare pojedinaca koji pate od neke nesigurnosti ili kompleksa manje vrijednosti, skrivaju se iza kompjutorskog monitora i bombardiraju društvene mreže. Takvih ljudi mi je stvarno žao i molim za njih. Ako mi netko nešto želi reći, neka mi to kaže u lice pa će možda i nastati dijalog. Svi smo mi samo ljudi koji moraju učiti kako dati konstruktivnu a ne destruktivnu kritiku, primiti kritiku dostojanstveno i smireno, ne krivo suditi druge...
Bilo je i onih koji ne namjeravaju biti zli, nego su frustrirani ili ogorčeni zbog nekih svojih razloga i za koje valja pokazati razumijevanje. Dobro mogu razumjeti ljude koji tako razmišljaju. I ja sam već čula za neke slučajeve (čija imena ne želim spominjati) koji su pokušali postići nešto baš na kartu sažaljenja. Ima toga u svijetu. Ni meni se to ne sviđa, zato i ne igram na tu kartu. Nije potrebno, niti se sramim javno nastupati ovakva kakva jesam.
Nikada u životu nisam dobila posebne povlastice niti ih očekujem. Za sve se mogu izboriti sama. Sentimentalnost i sažaljenje ama baš nikome ne pomažu - samo prava ljubav i činjenica da bismo svi jedni za druge, i riječima i djelima, trebali biti pravi ljudi, a ne zvijeri. Međusobne okrutnosti ima i previše oko nas, a moglo bi nam svima biti tako lijepo.
Poznato je da ste pravi sportski tip - skijate, trčite, plivate. Što vam znači sport?
Dugo godina nisam se mogla odlučiti hoću li u glazbene vode ili postati sportašica. No danas mislim da je bolje ovako kako jest. Sport mi je hobi za svaki dan, i ovako mogu i trčati, i plivati, i skijati... Da sam odlučila profesionalno trenirati, morala bih se usredotočiti samo na jedno, na primjer trčanje, onda ne bih mogla samo tako ići i na plivanje i na skijanje kad želim. Odlično se osjećam kao 'sportski tip', slobodno. I često mi ideje za novu pjesmu ili tekst dođu baš kad se bavim sportom. Veseli me što unatoč sljepoći mogu raditi to što volim.
Što biste prvo učinili da pobijedite na Dori? A na Eurosongu?
Sigurno bih se jako veselila pobjedi (kako bi to izgledalo, ovisi o datom momentu, to dođe spontano), a kad se situacija malo smiri, nastavila bih raditi s tom snagom koju bih dobila od te radosti. Ne razmišljam još ni o čemu poslije Dore, sto posto sam fokusirana na pripreme, i nadam se da ćemo se u Opatiji svi lijepo zabaviti.