Rođeni zabavljač. Tako će mnogi opisati Krunoslava Kiću Slabinca koji je već za ranih dana, u osnovnoj školi, započeo glumiti u dječjem kazalištu, ali i svirati tamburu, instrument koji je, kao Slavonac, viđao na svakom koraku. Kažu kako je Kićo ostavio tamburu čim se susreo s glazbom Elvisa Presleya, kojom je bio potpuno zaveden, da bi uskoro postao jedan od pionira rock and roll glazbe na ovim prostorima. Iako se okrenuo buntovnom žanru kojeg su obožavali i prihvatili mladi diljem svijeta, Slabinac je zadržao svoj “bećarski” pristup, a izmamiti osmijeh na lica publike i pjevati iz duše postao je njegov trademark.
- Od tate sam naslijedio snažan glas, a od mame senzibilitet. Nitko se nije profesionalno bavio glazbom, ali svi su bili muzikalni. Prvi smo u ulici imali radio, a mama me prije osnovne škole upisala na balet i ritmiku, da steknem koordinaciju. Bavio sam se i glumom, tako sam i propjevao, pa su predložili da krenem u obrazovanje za opernog pjevača nakon što mutiram, ali tata je bio protiv toga. Znali smo da prvak opere preko tjedna radi kao brijač da bi preživio - rekao je Kićo Slabinac za Jutarnji list 2019. godine, povodom šezdesete obljetnice njegove glazbene karijere.
Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, svira gitaru na plesnjacima. Istodobno kreće i s nastupima u grupi Kon-Tiki, koja je u godinama koje su uslijedile bila preimenovana u Tornado.
- Molio sam tatu da mi kupi gitaru i dobio sam ju, onu šuplju, i vježbao sam godinu dana, malo sam se žurio jer sam što prije htio svirati pred ljudima. To je bio kraj osnovne škole i početak srednje. Počeo sam svirati s prijateljem Vladom Balenom i onda smo krenuli po plesnjacima u Osijeku. Tad je svaki kvart imao svoj plesnjak, a mi smo ih sve obilazili i molili da nas puste da odsviramo u pauzi koji rock'n'roll. Polako su nam se pridružili bubnjar i kontrabasist i ljudi su bili sve oduševljeniji. Svirao sam rock'n'roll koji se dotada zvao 'music with a beat'. Nikome nije bilo jasno što mi to radimo, bili su zbunjeni, gledali su nekog malog kako trči po pozornici, baca se na koljena i vrišti u mikrofon. Valjda su mislili da nisam normalan - ispričao je Slabinac ranije, dodavši kako su mu često govorili da je jedini njegov problem činjenica što je u glazbi uvijek 20 ili 30 godina prije svih.
- Dok su oni svi shvatili što je rock'n'roll, ja sam već bio u drugome, prešao sam preko toga. Ja sam prvi svirao etno, a nisam ni znao da se to tako zove. Kad smo šezdesetih svirali rock po plesnjacima u Osijeku, jedan me čovjek pitao znam li otpjevati nešto na našem jeziku. Onda smo se mi malo zezali na probi i u rock ritmu odsvirali narodnu pjesmu 'Na kraj sela čađava mehana'. Raja je poludjela kad smo to odsvirali - prisjetio se Slabinac u velikom intervjuu za Jutarnji list.
Nakon što je osnovao grupu VIS Dinamiti 1964. godine, za pjevača počinje period koji bi se mogao nazvati “ozbiljnim” bavljenjem glazbom. Doživljava prve uspjehe u karijeri i s bendom pobjeđuje na natjecanjima rock skupina u bivšoj državi. Kako su u ono vrijeme bendovi muku mučili s nabavkom instrumenata, Slabinac (ritam gitara) je sa svojim kolegama iz Dinamita, Albertom Krasnićem (bas-gitara), Miroslavom Šaranovićem (bubnjevi), Vladimirom Lazićem (orgulje) i Antunom Nikolićem Tucom (solo gitara) otišao u Njemačku, gdje su nakupovali moderna glazbala s kojima su prašili po nastupima u toj zemlji. Kićo je njemačkoj publici dočarao Presleya, Kinkse i druge svjetske velikane, začetnike rocka. Ipak, pozivi u vojsku prekidaju njihov boravak u Njemačkoj, a Kićo odlazi na služenje vojnog roka.
Nakon povratka iz vojske, Slabinac odlučuje nastaviti karijeru kao solo pjevač. Seli u Zagreb, kako bi mogao češće nastupati I biti bliže popularnim klubovima te samoj sceni. Publiku veseli pjevajući pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya te biva još više zapažen. Kada ga je u jednom zagrebačkom klubu, potkraj šezdesetih, čuo istaknuti dirigent, producent i aranžer Nikica Kalogjera, Slabinac je dobio najveću priliku u dotadašnjem djelu karijere. Naime, Kalogjera mu je omogućio da nastupi na važnom Splitskom festivalu. Dogodilo se to 1969. godine, a Kićo je otpjevao pjesmu "Samo zbog ljubavi", koju je zavoljela i kritika i publika. Već iduće godine, pobjeđuje na istom festivalu s "Cvijetom čežnje". Vezano uz nastupe na kultnom Splitskom festivalu, prisjetio se I jedne anegdote, tvrdeći da je drugom velikanu hrvatske glazbe, Oliveru Dragojeviću, dva puta utjecao na karijeru i praktički mu pomogao da postane ono što jest.
- Moj je producent odbio da na festivalu u Splitu nastupim s 'Skalinadom' pa ju je onda uzeo Oliver i pobijedio 1976. godine. A kasnijih godina su ga htjeli izbaciti s festivala jer je pjesmu javno izveo prije nastupa na festivalu. Ja sam predložio da u tom slučaju svi izvođači Jugotona bojkotiraju festival i oni su ga onda vratili u konkurenciju - prisjetio se Kićo za Jutarnji.
Iste godine, pobjeđuje i na Opatijskom festivalu s pjesmom "Više nećeš biti moja", autora Aleksandra Koraća. Kićo Slabinac je sve zapaženiji na estradnoj sceni, što rezultira i pozivom da nastupi na Euroviziji. Godine 1971., Kićo predstavlja Jugoslaviju na svjetskoj sceni, i to na eurovizijskoj pozornici u Dublinu gdje nastupa s pjesmom "Tvoj dječak je tužan", s kojom osvaja 14. mjesto. Kićo Slabinac tada je jedan od najpopularnijih pjevača u bivšoj državi.
Brojni nastupi i pobjede na tada popularnim festivalima, kao i nastup na Euroviziji te milijunske naklade doveli su ga do statusa mega zvijezde. Početkom 70-ih, Kićo boravi u SAD-u, a to su bile, kako je ispričao za Jutarnji, njegove najplodnije godine. Nije slučajno da ih je proveo s Mirjanom Antonović, ženom od koje je s pjesmom "Zbog jedne divne crne žene" napravio "prvu damu Jugoslavije", ali ne prije nego što mu je crna žena slomila srce.
- Ona je tada bila u braku koji je bio pred raspadom i, kako je napisala u svojoj knjizi, mi smo se našli i uklopili jedno drugome u život. Nismo o tome smjeli ni govoriti. Prepreka je bila što je ona navikla na život na njujorškom asfaltu i dolazak u Osijek ili Zagreb nije dolazio u obzir, a ja se nisam vidio tamo. Ona je to naprasno prekinula, kako to već žene znaju; našla je nekog drugog i prevarila me da bih ja nju ostavio. Jako smo se ružno rastali, ružno za mene, ali o tome neću govoriti. Bilo je to 1974. godine. Nismo se više čuli nakon toga, ali zajedničke prijateljice rekle su mi da se isplakala kad je saznala da sam se oženio. Pjesmu sam napisao njoj, iako je ona tinjala u meni i prije, samo je bilo dovoljno da upoznam nekoga kome ću posvetiti tekst - ispričao je Kićo o svojoj kultnoj pjesmi koju će i dalje pjevušiti generacije, "Zbog jedne divne crne žene". Divnoj crnoj ženi, uzgred rečeno, kasnije nije odolio ni Miroslav Ilić, a Slabincu se javila nakon 46 godina sa željom da se vide kada posjeti Zagreb.
- Inzistirala je da budemo prijatelji, barem u ovim godinama, da ne umremo kao neprijatelji. Ipak smo si nešto u životu značili. Ona je meni pružila ono što mi je tada trebalo, i ja njoj. Ispunila je moj život, ali očekivanja nije. Pristao sam da se vidimo i sad smo u dobrim odnosima. Poznaničkim - rekao je Slabinac.
Nakon povratka iz SAD-a, okreće se glazbi iz svog slavonskog kraja. Tako otvara još jedno glazbeno poglavlje u svom životu, u kojemu je jednako uspješan kao i u onom u kojem se bavio zabavnom glazbom. Osnutkom Slavonskih bećara, Slabinac inovativno predstavlja izvornu narodnu glazbu, neprestano iskazujući svoju slavonsku i hrvatsku pripadnost. Glazbenik zadržava i odnos prema zabavnoj glazbi, pa se redovno pojavljuje na festivalima zabavne glazbe gdje povremeno i pobjeđuje. Veliki uspjeh postigao je s pjesmama koje je sam napisao - "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene", "Tri slatke riječi".
Tijekom svoje dugogodišnje karijere, koja traje gotovo 50 godina, Kićo je surađivao s brojnim autorima, a njegove pjesme potpisuju najveća skladateljska imena: Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i mnogi drugi. Godine 2006. Croatia Records objavila je Zlatnu kolekciju Kiće Slabinca, koja je na dva CD-a obuhvatila najljepše Kićine pjesme, od onih zabavnog karaktera, pa sve do najljepših narodnih i tamburaških skladbi, među kojima su "Kad čujem tambure", "Hej, bećari", "Vesela je šokadija", "Seoska sam lola", "Ako zora ne svane", "Otiš’o je s mirisima jutra", "Inati se Slavonijo" i mnoge druge.
Veliki je pjevač, osim kao zabavljač, oduvijek bio poznat kao pravi džentlmen, ali i ljubitelj žena. Prisjećajući se jednog svog davnog beogradskog nastupa, rekao je:
- Ispred moje hotelske sobe čekaju četiri djevojke, ispred lifta još dvije. I što ću, ne mogu jednu odbiti, a druge ne, pa napravit ću im traume za cijeli život! I ništa, pozvao sam ih sve četiri. Kartali smo do jutra - rekao je Slabinac, džentlmenski ne podijelivši više detalja.
Posljednji studijski album Kićo Slabinac objavljuje 2008. godine, pod nazivom "Dignite čase svatovi". S preko 500 snimljenih pjesama na brojnim singl i LP pločama te CD-ima među kojima je otpjevao evergreene zabavne i narodne glazbe, Kićo Slabinac je ostavio nezaobilazan trag u hrvatskoj glazbenoj baštini. Pored brojnih nagrada i diskografskih priznanja, dobitnik je i Nagrade za životno djelo ostvareno u području kulture koju mu je dodijelila Osječko–baranjska županija.
Osim glazbom, Slabinac se bavio i politikom kad je između 1995. i 1999. bio zastupnik HDZ-a u Saboru. Kasnije je govorio da mu je taj izlet u politiku naštetio karijeri.
- Nisam nikada sanjao da ću biti u politici. Na to me nagovarao pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Nagovarao me 1990. godine. U Varaždinu 1993. pitao me jesam li potpisao pristupnicu. Rekao sam - predsjedniče, rekao sam svoje. On mi je onda potpisao pristupnicu i rekao da to odem verificirati, što ja nisam učinio. Kad me opet 1995. godine pozvao Vladimir Šeks, nazvao i rekao da dođem na ručak kod njega, rekli su mi - imali smo izbor između dvojice pjevača, jedan je otišao za konzula, izbor je pao na tebe. Svi su mi rekli - ne možeš ga triput odbiti - otkrio je lani za N1.
Podsjetimo, u nestabilnom zdravstvenom stanju Slabinac je bio i 2011. godine, kada je završio u jedinici intenzivne skrbi iste bolnice u kojoj je dnas i preminuo.
Tada je doživio blaži oblik ishemijskog moždanog udara, koji je najvjerojatnije izazvao ugrušak koji je začepio oštećenu arteriju koja mozak opskrbljuje krvlju, i onemogućio protok krvi kroz nju, a Slabinac se brzo oporavio.
Njegovo se zdravstveno stanje ljetos naglo pogoršalo. Unatoč uspješnom zahvatu, tijekom kojeg su mu ugrađene tri premosnice, oporavak se zakomplicirao jer mu zbog prekomjerne težine rana na prsnom košu nije zarastala kako treba. Posljedica toga su bili respiratorni problemi, a kada je kašljao, popucale su žice kojima su kardiokirurzi zatvarali prsnu kost. Pokušali su ponovno spojiti fragmente prsne kosti, no to nije bilo moguće. Bio je sediran lijekovima i stavljen na respirator, a bio je pod monitoringom na jedinici intenzivnog liječenja. No, tijekom boravka u bolnici Kićo je, nakon operacije, dobio bolničku infekciju. Uskoro nakon toga i upalu pluća. Kada se koliko-toliko oporavio od tih bolesti, ispostavilo se da mu se ponovo otvorila rana na prsima, a kada se to saniralo, opet je podlegao upalama.
Nije se uspio oporaviti iako su svi oko njega gajili nadu da će ponovno zapjevati. Glazbenik je, na koncu, preminuo jutros u 6.50 sati u bolničkoj sobi KBC-a Zagreb, a njegova obitelji i brojni suradnici su neutješni.