Doba je obnove nakon potresa i pandemije, a u naselju Vrtovec lokalni zubar Petar Galić trudi se rješavati razmirice između starosjedilaca i pridošlih stanovnika novog bloka zgrada socijalno poticane stanogradnje. Kalkulirajući između Petra i najbogatijeg Vrtovčana, beskrupuloznog Josipa Pavića (Dejan Aćimović) koji, osim restorana Čardak, na crno posjeduje i iznajmljuje niz POS-ovih stanova, predsjednik četvrti donosi povjerljivu vijest - politika je odlučila u posljednju neuseljenu zgradu doseliti stanovnike iz starog centra grada čiji su stanovi nakon potresa postali neupotrebljivi za život. Tako počinje priča nove hrvatske dramske serije "Metropolitanci", koja se počinje emitirati u ponedjeljak 26. rujna na Prvom programu HTV-a u 20.45 sati. U ovoj seriji od 14 epizoda autora Darija Vincea i redatelja Igora Šeregija, koju je za HTV snimila Ring produkcija, uloga Petra, idealista, gotovo nestvarno dobre osobe, koji za sve ima vremena i živaca, a probleme rješava fino, promišljeno i diplomatski, pripala je Reneu Bitorajcu.
- Prvo mi je palo na pamet da igram lik iz bajke jer bojim se da su takvi tipovi u našem društvu izumrli. Ipak, tijekom snimanja pravio sam se da vjerujem da takav neki Petar ipak negdje postoji. Upravo po svemu tome ova uloga je u potpunosti drugačija od svih mojih prethodnih. Doduše, treći put sam u ulozi liječnika pa nakon kirurga i ginekologa, eto me i kao zubara. Sve poslovi u kojima se nikako ne vidim u privatnom životu - govori nam Bitorajac, prisjećajući se svojih dojmova kada je pročitao scenarij i promišljanja o liku kojem mora podariti život pred kamerama. Čini nam se da je to atipična uloga za ovog zagrebačkog glumca, vrlo različita od onih koje su ga obilježile tijekom karijere. Nekako su to uglavnom bili frajeri, štemeri, negativci ili polunegativci, uz naravno poneke iznimke. Čak ga je u animiranom svijetu dopalo da svoj glas podari Gruu.
Kultne uloge
- Uživam u svim svojim ulogama, a pogotovo kad zažive među gledateljima ili, još bolje, ostaju generacijama, a takvih ima od Krpe, Kumerlea, Kunića pa do Nina iz ‘Ničije zemlje‘. Na meni je svakoj ulozi udahnuti nešto svojeg duha ili karaktera kako bih bio što uvjerljiviji i od uloge s papira napraviti lik. Često ne mogu utjecati na druge stvari u projektu pa onda, bio štemer ili dobrica, bio stvaran ili nacrtan, ako sam se toga prihvatio, zaljubim se u lik. Obožavam i Grua. Više od 100 tisuća gledatelja je napravio u kinima kod nas, znači da ga i drugi vole! - zaključuje Bitorajac.
Je li lakše glumiti smirenog dobricu ili nervoznog štemera (ne nužno lošu osobu), objašnjava, individualna je stvar.
- Da ne banaliziramo, ništa nije lako, samo što je nekima lakše, nekima teže, a nekima nemoguće. Najvažnije mi je da mi jedna uloga ne poništi drugu. U smislu da me publika ne doživljava isključivo kao komičara ili isključivo kao drama glumca. U kazalištu gotovo isključivo igram u komedijama, tako je do nedavno bilo i sa serijama, ali nakon ‘Područja bez signala‘, eto me u još jednoj ozbiljnoj ulozi. Na filmu sam zeznut (smijeh). Uglavnom, presretan sam da često i što mi je još draže, uspješno, balansiram između dijametralno suprotnih žanrova. Ali ako me pitate što je teže, drama ili komedija, odgovor je 100 puta komedija. Dramit znaju svi - uzvraća.
"Metropolitanci" su se snimali dosta dugo, čak tri mjeseca tijekom proljeća ove godine.
- Ispalo je sjajno. Obično je na snimanju ili nesnosno vruće ili dobivate smrzotine. Vrijeme je bilo idealno, teren pogodan za igru. Mahom su to bile lokacije na južnom dijelu Zagreba, mjesta bez prevelike gužve i nervoze. Mojih tridesetak dana lijepo su se rasporedili, ali 12 sati rada i držanja koncentracije, kartice teksta za učenje i rano ustajanje, naravno da iscrpljuju. Luda kuća nije trpjela, stizao sam na predstave, a obitelj me se nije odrekla. Još - kaže Bitorajac.
Velik broj repeticija
Snimanje će pamtiti po nevjerojatnom broju repeticija za koje se iskreno nada da će u finalnom proizvodu biti opravdane, ali, dodaje Bitorajac, razumije želju mladog direktora fotografije Sutlara i ne više tako mladog redatelja Šeregija, da serija ispadne vizualno jača od onoga na što smo navikli. Pamtit će ga još i po nevjerojatnoj količini glumaca s kojima se našao u kadru, jer 80-ak uloga nije uobičajeno niti u povijesnim spektaklima.
- Sve će to nadam se dati dodatnu čar seriji. Bilo je zabavno u svakom slučaju, doduše, ne onima kojima sam željeznim alatom u ulozi zubara slučajno udarao po zubima prilikom pregleda u sceni. Ovim im se putem ispričavam. Znam i da publika voli čuti kada je nešto teško, naporno ili jako opasno bilo za snimiti. Od životinja imali smo nutriju i nekoliko pasa, izbio je jedan požar i izgorio auto, ništa od toga nije mačji kašalj, ali nije bilo komplikacija u smislu ratnih scena i eksplozija, držanja ispod helikoptera i tisuća statista. E vidiš, takve uloge još čekam, iako mi je nakon pedesete sve manje stalo do previše adrenalina i nepredvidivih situacija. Ako moram izdvojiti nešto neuobičajeno, to je svakako zavirivanje u tuđa usta, što kao zubar nisam mogao izbjeći - otkriva Bitorajac.
Inače uvodna špica "Metropolitanaca" je arhivska snimka zagrebačkog potresa. Za predstavljanje serije u Zagrebu kada je prikazana prva epizoda, većina je u publici ponovno premrla, a na površinu izašao PTSP. Ni Bitorajac se nije osjećao dobro kada je ugledao te scene, jer snimke su potresne i sam događaj jeziv, ali kaže na njegovu sreću, oba je potresa s obitelji bio izvan Zagreba i uskraćen za tu vrstu traume.
Serija se naslanja na doba malo iza potresa i za vrijeme pandemije koja je na svima ostavila traga, a priča obuhvaća i "muljaže" oko jeftinog kupovanja crvenih stanova u centru.
- Mnogi će se prepoznati u ‘Metropolitancima‘, ako ne kao likovi ponaosob, onda kao sudionici sličnih ili istih događaja. Nije nužno da ste građani grada Zagreba, dovoljno je da imate čudnog ili pokvarenog i zajedljivog susjeda, a to je vrlo česta pojava danas. Još ako se u sve to umiješa i politika doživljaj je potpun, autentičan, hrvatski. Da, vrijeme radnje je nešto nakon potresa, a za vrijeme epidemije, međutim to u seriji nismo naglašavali pretjeranim nošenjem maski na licu jer je to jedan od glavnih glumačkih alata. S druge strane, to je ipak priča koja budi nadu u bolje sutra. Da ne negovještam više od toga - govori.
"Metropolitanci" su evidentno vrlo aktualna serija, pa pitamo Bitorajca nedostaje li nam više filmova i serija koji prate našu svakodnevicu?
- Apsolutno. Sve nam vuče na dramu i tragediju. Imam o tome svoje mišljenje i dijelim ljutnju sa svojim istomišljenicima, ali ne mogu pomoći prigovaranjem i žalovanjem pa bolje da tu stanem. Ovo se više odnosi na filmove, jer hrvatski je film posljednjih godina izgubio kredibilitet kod domaće publike, a to nam se već i ranije događalo pa znamo kako ga je teško vratiti. Dva srpska filma u hrvatskim kinima 2021. imali su gledatelja koliko i cjelokupna trogodišnja hrvatska produkcija. Da sam ja za to odgovoran, teško bih se ozlijedio. Volio bih iskreno vidjeti suvremene dinamične priče, nova lica, mlade redatelje i barem dio filmova financiranih od HAVC-a i HRT-a rađenih i snimanih za publiku, a ne za festivale i potencijalne nagrade koje znače samo pojedincima - oštar je Bitorajac koji je inače, nekoliko godina, sve do nedavno, usporio ritam kada su u pitanju snimanja. Sada ih je intenzivirao snimivši film "A bili smo vam dobri", hvaljenu seriju "Područje bez signala" i sada evo "Metropolitance".
Tri nova projekta
- Pa kao prvo ne pozivam ja sam sebe na filmske projekte, a kao drugo ne prihvaćam ono u čemu se ne vidim. Iskreno, itekako nemam s tim problema. Ima me na filmu, ima me u serijama, ima me i u crtićima, a u kazalištu sam gotovo svakodnevno. Nekad je i bolje da negdje nisi. "A bili smo vam dobri" donio mi je treću Zlatnu arenu, "Područje bez signala" napravilo europski i regionalni uspjeh, još ako "Metropolitanci" budu gledani... - zadovoljno ističe glumac koji kaže da bira svoje uloge po kriteriju scenarij, uloga, honorar, partneri i redatelj. Ne nužno tim redom.
- Pregrmio bih slabiji scenarij zbog uloge u kojoj vidim potencijal, ali loš honorar ne bih pregrmio nauštrb dobrog scenarija. Na kraju i redatelj i partneri mogu razočarati, ali osjećaj s kojim ulazite u projekt odražava se na finalni proizvod. Napomena je da glumac ne može utjecati na redateljske i montažne intervencije u postprodukciji - navodi Bitorajac. I dok čeka da njegova nova serija stigne na male ekrane sa svojom Ludom kućom, zagrebačkim kazalištem kojeg ima s kolegom Brankom Đurićem Đurom startao je u novu sezonu.
- Krenuli smo i četvrti put punom parom. I samom mi je nevjerojatno da smo preživjeli dvije pandemijske godine, ali s obzirom na to kakvu ‘ludu‘ publiku imamo, za nas zasad brige nema. Spremamo čak tri projekta iako nam sedam živih predstava još žive kao da su jučer bile premijere. Prvo imamo praizvedbu projekta američkog glumca i redatelja Davida Shinnera koji je radio i za Cirque du Soleil, a kao idealno mjesto za to odabrao naše vješte glumce i kazalište, a nakon toga do kraja godine još s dvije premijere u proizvodnji Đurić i Bitorajac. Otvorili smo i Glumilište Lude kuće kao školu glume za klince od 10 do 18 godina i započeli rad sa 60-ak potencijalnih glumaca. Nije nam dosadno u svakom slučaju - govori Bitorajac.
S obzirom na to da se nedavno američki "Prijatelji" imali reunion, za kraj ostavljamo pitanje bi li pristao na takvo nešto u hrvatskim "Prijateljima", to jest u "Bitangama i princezama"?
- Kazo bi rek‘o: Budimo realni! U Americi su nemoralne ponude moguće, kod nas definitivno nisu. Onda, dva metra od mene. Šteta bi na kraju krajeva bilo upropastiti nešto što je vrijedilo i što već 16 godini živi među mladim naraštajima. Obožavam ovu ekipu koja zna svaku rečenicu iz svake epizode i baš me zanima, kad će se nešto slično ponoviti na televiziji. S obzirom na takozvanu političku korektnost i urednike koji u ulozi Bogova prepravljaju scenarije, štrihaju duhovitosti i prave se da psovke ne postoje, mogu vam reći - nikad.