ŠALABAHTER ŽIVOTA

DANIJELA MARTINOVIĆ RAZOTKRILA SE KROZ STIHOVE 'Kad je bilo teško, pisala sam svom djetetu...'

 Ranko Suvar / CROPIX

Ni ja još ne mogu vjerovati. Izašla je moja prva knjiga poetskih zapisa. Sve što se događalo za vrijeme nastajanja knjige bilo je nekako neobično i čarobno i ja sam se jednostavno odlučila prepustiti, biti hrabra, iskočiti iz kutije i napraviti nešto potpuno neočekivano - priča nam Danijela Martinović o svojoj knjizi “Šalabahter života”.

“Šalabahter života” poetska je knjiga osobnih i krajnje intimnih razmišljanja. Iako je Danijela Martinović, jedna od naših najpopularnijih pjevačica, u brojnim intrevjuima vrlo otvoreno govorila o svom privatnom životu, iskrenost koju donosi njezina nova knjiga, iznenađije čitatelja. U najemotivnijem dijelu knjige naslovljenom “Neuručena pisma” Danijela se obraća svome nerođenom djetetu - Mrvici, kako ga zove u stihovima.

- Majčinstvo je za mene poprilično teška i osobna tema, a druge strane, s obzirom na to da sam pjevačica, vrlo je javna. Ponekad mi takvi naslovi o mom neostvarenom majčinstvu zvuče i izgledaju tako prostački, nekorektni. Zato sam u ranjivim trenucima emotivne ekspanzije, počela pisati, pričati priču u jednom obliku u kojem se obraćam svom nerođenom djetetu, svojoj Mrvici. Znate, one duge noći kada imate osjećaj da nemaju ni početak ni kraj, osjećaj da ćete ostati vječno zaglavljeni u pukotini vremena. Željela sam joj ispričati sve iz prvog lica jednine - priča nam pjevačica o za nju vrlo osjetljivoj temi. Dijete je moja velika želja, to nikad nisam krila, ali to se iz nekog razloga još nije dogodilo. Nisam odustala od toga da budem majka, ali sam isto tako prihvatila činjenicu da ću moći biti sretna iako se to nikad ne dogodi.

Kako to da se odlučila upravo na ovaj način progovoriti o najosobnijih stvarima?

- Pisanje kao forma uvijek je bio dio moje osobnosti, ali sa ‘Šalabahterom života’ sam ušla u drugačiju i neuobičajenu sferu sebe gdje sam zapisivala svoje osobne doživljaje i svaku moguću i nemoguću životnu situaciju provukla sam kroz svoj osobni filter. Na sve situacije koje mi je donio život, a koje su prvi put izgledale kao pogubno mjesto, nisam zabila glavu u jastuk i popila Xanax, već sam naoštrila olovku i krenula pisati. Tako sam prebrodila mnoge svoje strahove i ograničenja i iscijelila jedan duboki dio svoje duše - priča nam Danijela koja otkriva da njezini zapisi nisu dugo ležali na dnu ladice, već su naprotiv, nastali u kratkom vremenskom periodu od tri mjeseca. Pisala je tijekom prošlog ljeta, skrivala je to od svojih bližnjih, čak i od svog životnog partnera Petra Graše, a glavna potpora bila joj je njezina dugogodišnja prijateljica, harfistica Doris Karamatić.

Svijet poezije obuzeo ju je, priča, svom svojom snagom i moći. - Ta inspiracija je bila poprilično nasilna, nije kucala već je provaljivala. U većini sam se slučajeva osjetila kao kanal nečega neobjašnjivoga. Pisala sam u dva u noći, zapisivala svoje razmišljanja u salvete, na stolnjake, kad god sam osjetila potrebu – govori nam Danijela, čiju je prvu pjesmu pročitala upravo njezina prijateljica Doris. - Zvala sam je u tri u noći i počela čitati jednu od prvih pjesama koje sam napisala, a ona je počela jecati - otkriva nam pjevačica te dodaje kako je unatoč pozitivnim kritikama svoje prijateljice, oklijevala bi li uopće objavila te svoje zapise. Sumnjala je u sebe i nešto u čemu se okušala prvi put u svom životu, a onda je odlučila zapise poslati svom dragom rođaku Ivanu Majiću, koji je inače doktor književnosti.

- Rekla sam mu: ja sam nešto napisala, molim te, budi fer, reci mi iskreno, vrijedi li to išta? Kada mi je on potom rekao da sam otkrila svoj skriveni kovčeg s blagom, koji sam cijelog života imala na svom tavanu i da se ne mislim ni časka treba li to izdati, od uzbuđenja i olakšanja tresla sam se kao djevojčica. To mi je bio veliki, veliki kompliment – otkriva Danijela te dodaje kako su i svi kasniji komentari od njezinih kolega i prijatelja bili iznad očekivanja. Pjevačica u knjizi iznosi svoje životne situacije i razmišljanja, neostvarene snove, na duhovit način piše kako je prevrtljiva i nepredvidljiva ženska priroda u PMS-u, a u poglavlju #misli svojom glavom apelira na svakog pojedinca da malim promjenama, pozitivnim stavom i zauzimanjem za druge mijenjaju sebe na bolje, a tako i energiju u svemiru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2022 05:43