Laž je da su zagorska vina loša, Baranja oduševljava specijalitetima, Hrvatsku je najbolje obići motorom, a iako je iz obitelji koja se već četiri generacije bavi ribarstvom u Istri, točnije u Puli, oduševio se riječnom ribom, naročito zanemarenim tolstolobikom.
To je, ukratko, ono što nam je otkrio naš poznati kuhar David Skoko, zvijezda nove HRT-ove emisije "David Skoko: motor, loza i kuhača".
Ovo slikovito ime dokumentarnog serijala, koji će u devet epizoda zaživjeti na Prvom programu Hrvatske televizije, zasigurno će pronaći svoju publiku od četvrtog listopada u premium terminu, u 20 sati i petnaest minuta. Bio je to povod da porazgovaramo sa glavnom zvijezdom serijala, a on nam je otkrio da ga je ova atraktivna kulinarsko-putopisna avantura posve oduševila.
- Obožavam autentičnu kuhinju, ali i otkrivati nove okuse. No, ovog puta pažnju smo dali domaćim vinarima. Naime, Hrvatska ima vrhunska vina koja, nažalost, nisu prepoznatljiva kao, recimo, francuska ili španjolska. Zato smo obišli Hrvatsku i upoznali neke od naših najboljih vinara koji su naš oduševili svojom ponudom.
A Skoko je uistinu obišao čitavu zemlju. Proputovat će gledatelji emisije tako raznolike dijelove Hrvatske, od Slavonije i Baranje, Zagorja i Plešivice do Zadra, Krka, Pelješca, ali i naravno, njegove Istre te će u domaćoj i ležernoj atmosferi saznati lokalne specifičnosti i zanimljivosti o najuspješnijim vinarskim projektima Hrvatske.
David Skoko rođen je 10. siječnja 1976. u Puli kao srednje dijete i jedini sin u obitelji Skoko, obitelji koja se ribarstvom bavi već četiri generacije. Osnovnu školu završio je u Puli, a srednju poljoprivrednu školu u Poreču. Nakon vojske bavio se ribarstvom sa svojim ocem. Priča o „Batelini“ počela je 2000. kada su otvorili skromnu obiteljsku tavernu u kojoj su majka Alda, otac Danilo i David namjeravali prodavati ribu koju su sami ulovili i pripremili na način na koji je sami pripremaju kod kuće.
Majka Alda, koja je izvrsna kuharica tradicionalnih ribarskih jela, uvijek je imala posljednju riječ u kuhinji. S obzirom da je riječ o obitelj koja se već četiri generacije oslanja na ribarstvo za svoj dohodak, njihova kuhinja uglavnom se temelji na obiteljskim receptima i dugoj tradiciji pripreme ribe koju su sami ulovili. Ponuda „Bateline“ i dalje se znatno razlikuje od ponude većine drugih lokalnih restorana, čiji jelovnici se organiziraju prema preferencijama kuhara ili gostiju. Osnovna ideja je gostu predstaviti sve što ribarska mreža izvuče iz mora, od prvorazredne ribe do sitne plave ribe, sušene riblje ikre (butarge), jestive riblje iznutrice, koštane srži velikih predatora i sitnih račića koji naše more održavaju čistim.
Obitelj Skoko smatra da bi za održivo ribarstvo i održanje ekološkog sustava trebali cijeniti potpuni ulov, neovisno o tome što je ulovljeno, pod uvjetom da za određenu vrstu na snazi nije zabrana izlova. Nepristojno i nepošteno je prema radu ribara da se konzumiraju samo određene vrste koje odgovaraju određenim kriterijima (i koje se tada dovode na rub izumiranja) pri čemu se ignorira bogatstvo morskog života koji nas okružuje i koji je nutricionistički povoljniji i ekološki prihvatljiviji za konzumaciju... Jela, kao što je pašteta od jetre morskog psa i tripice od grdobine stvoreni su pod utjecajem ujaka, stričeva i starih ribara koji su ih morali jesti kako bi dokazali svoju muškost ili samo kako bi dokazali da su dostigli višu razinu potrošnje ribe. Ipak, iako se drži tradicije, Skoko se ovog puta upustio u zanimljivu avanturu a unatoč tomu što ga uvijek privlače okusi Istre, usudio se probati i nešto više te se, kaže, nije razočarao.
- Svi vole šarane, ali meni baš nisu sjeli, nekako ih nikada nisam preferirao. No zato obožavam pastrvu, a u Baranji smo pripremali tolstolobika. E, to je jedna prekrasna, savršeno ukusna riba. Volim pripremati i soma, no tolstolobik me oduševio - govori nam iskusni kuhar. Dodaje kako su neki neskloni riječnoj ribi zbog njezina osebujna mirisa, no uz pravilnu pripremu ona može biti ukusna poput morske, ako ne i bolja, a vrlo je hranjiva - kaže.
Posebnost ovog dokumentarnog serijala je i "Blacky", ali i način prijevoza Skoke od lokacije do lokacije.
- U svakoj epizodi vozim neki drugi motor. Uglavnom su to oldtimeri, motocikli iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. No, za mnom ide cijela produkcijska ekipa u kombiju. U njemu, osim, kamera, rasvjete i ozvučenja s nama uvijek ide i Blacky. Tako smo ga nazvali jer je garav. Riječ je o tradicionalnom "špaheru", peći na drva i na njoj smo pripremali prava, starinska i tradicionalna jela - otkriva nam. Ne smije govoriti previše, gledatelje ipak treba iznenaditi, ali kaže nam kako su u devet epizoda pripremili najmanje trideset jela, svako karakteristično za kraj u koji su došli. Domaćini su im bili poljoprivrednici, vinari, svi oni koji su mogli ponuditi najbolje za svog područja.
- Meni je to bilo jako važno. Ja sam chef koji izuzetno inzistira na obiteljskim vrijednostima, kada cijela obitelj sjedne za stol i pojede ukusan obrok. Na žalost, toga je u današnje vrijeme premalo. Zato smo ovim serijalom pokušali poduprijeti baš to, vrijednost obitelji i naslijeđa. Vinarije koje smo obišli najbolji su primjer. Neke postoje generacijama. Otac bi zasadio vinovu lozu da bi njegova djeca kasnije mogla raditi. Meni je to bila velika inspiracija i uživao sam obilazeći te obiteljske, generacijama stare vinarije i vinograde - govori nam.
Pitamo ga, onda, koje su mu se vinske sorte najviše svidjele, odnosno, što popije u trenucima opuštanja nakon napornog radnog dana u kuhinji.
- Ako mogu birati, to je svakako pjenušac kojeg sam kušao na Plešivici. Iz Istre, naravno, malvazija, a na jugu Plavac Mali s podnožja Dingač na Pelješcu. Ali, mit je da su zagorska vina loša. Tamo smo kušali jako dobre sorte, u vinariji Bolfan. Uostalom, čak su i Rimljani prije dvije tisuće godina ovdje imali svoje vinograde, pa to valjda nešto govori - smije se poznati kuhar.
Vječno je pitanje ima li Hrvatska svoju hranu. Kažu da smo pod utjecajem brojnih zemalja osvajača koje su ovdje ostavili svoj trag. Nakon što je obišao cijelu zemlju, Skoko ima odgovor.
- Da, činjenica je da je Hrvatska, odnosno hrvatska gastronomija, pod utjecajem drugih kultura, ali ne bih se složio da nemamo svojih jela. Recimo, Nema kuhinje na svijetu koja je baš poptuno autentična. Eto, Japanci su iz Kine preuzeli recept za umak od soje koji se danas naširoko koristi u specijalitetima od ribe. Dakle, svaka su naša jela posebna na svoj način, iako su sigurno preuzea nešzo iz drugih kultura koje su prolazile ovim područjima - zaključuje naš poznati kuhar i zvijezda budućeg HRT-ovog dokumentarnog serijala David Skoko.
Pitamo ga, za kraj, kako se snalazi kao medijska zvijezda.
- Ja jesam zaljubljenik u medije i volim svoj posao. No, moram priznati, najviše volim kuhanje. To je moja prava ljubav. Najveći mi je gušt kada mogu kuhati za prijatelje koji uživaju u onom što pripremam. Ipak, volim i ono što radim na televiziji, a nadam se da će se i gledateljima svidjeti naše avanture po Hrvatskoj - kaže.