U subotu, na Prvom programu HTV-a, odmah nakon Dnevnika, vremenske prognoze i sporta kreće treća sezona A-strane. Čeka vas odlična ekipa iza i ispred kamera, bend, neka se nitko ne naljuti, vjerojatno najboljih glazbenika u Hrvatskoj i još uvijek ona ista dobra, pozitivna atmosfera”, tim riječima najavio je voditelj Duško Ćurlić hvaljeni show A-strana, čije nove epizode kreću 10. studenoga.
Od sredine rujna, kad je krenulo snimanje treće i po svemu sudeći finalne sezone tog glazbenog spektakla, stvarane prema domaćem receptu i ideji, srijedom se hodnicima koji okružuju najveći HTV-ov studio “Anton Marti” ori pjesma i uvježbavaju glasnice. A točno u 18 sati, već uhodanom shemom, vrata studija se zatvaraju, pale se kamere i show može početi.
Dirljivi momenti
Ipak, ta prva epizoda, od sveukupno 12 koliko će ih biti, bila je posebna. Posljednjih 20-ak godina ni na jednom televizijskom setu nismo vidjeli toliko prolivenih suza, i to onih nepatvorenih, nepredviđenih scenarijem.
“Prva emisija posvećena je Oliveru Dragojeviću i bilo je izrazito dirljivo. Svi smo imali neki poseban odnos prema njemu. Meni osobno, puno je značio, jer dobro upamtiš kada ti netko takvog kalibra, dok si još na početku karijere, a ima tome 25 godina, pruži ruku. To nikada ne zaboraviš. Njegov broj telefona imam i dan-danas u svom mobitelu i neću ga izbrisati. U ovom izdanju A-strane pokušavali smo pričati o Oliveru kroz pjesme, razgovore, naše doživljaje njega i slaviti pjesmu, ta fenomenalna djela koja će stvarno ostati zauvijek i bit će ih teško pjevati bilo kome”, govori nam Ćurlić. Tijekom snimanja te epizode teško je bilo ne uočiti koliko su svi i dalje potreseni. To nije ništa čudno, jer je od Dragojevićeve smrti prošlo tek nešto više od mjesec i pol dana, a u studiju su ljudi koji su s Oliverom bili više od suradnika....
“Bilo je nekoliko dirljivih situacija, svakako teških za iznijeti. Jer kada Zorica Kondža sjedne kraj tebe, primi te za ruku i vidiš joj oči pune suza, ni ti ne možeš ostati imun. A onda se lagano sabereš iza kamere, prođeš iza orkestra, trudiš se ostati fokusiran na emisiju i na snimanje. Teško je u takvim situacijama biti tvrdi profesionalac, posebno kada imaš takav odnos prema čovjeku kao što je bio Oliver. Naravno da oči zasuze, naravno da glas zadrhti”, kaže Ćurlić. I nije bio jedni. Teško je i mladima i onim iskusnijima, onima koji su ga znali i onima koji nisu, no emisija se mora odraditi. Od Oliverove supruge Vesne produkcija je bez problema dobila dozvolu da rade njemu emisiju u čast. “Oliver je volio gledati A-stranu”, rekla je.
Ukočeni od straha
“Cijeli njegov život bio je glazbi u čast”, kreće uvodno Ćurlićev suvoditelj Ivan Vukušić, isprobavajući ujedno i ton. Publika u studiju još se meškolji, nisu svi na svojim mjestima i malo su dekoncentrirani nakon pauze između dvije sezone. Odjednom zaori glas nezamjenjive Ruže Novak koja se s Adilom Džankovićem, Džankijem, brine da sve u studiju funkcionira. Svi se, što nije prvi put, gotovo ukoče od straha i iste sekunde stišaju, a onda uslijedi komentar iz ekipe: “Napokon autoritet. Ruža je stroga, ali nepravedna.” Malo humora opušta sve, lakše se tako radi. Kamere se ponovno pale, a ekipi s “bubicama” u uha stižu naredbe iskusnog redatelja Ivana Miladinova iz režije. Ulaz u emisiju je spektakularan, a HTV pokazuje da mu u tom pogledu nema ravna.
Kreće instrumental: na čelu je Stjepan Hauser, na gitari Ante Gelo, na usnoj harmonici Antonio Serrano, Elvis Stanić uzima harmoniku, a na klaviru kreće Matija Dedić. Pridružuje im se Zbor HRT-a kojem ravna Alan Bjelinski, pjevajući “Oprosti mi pape”, a potom i kreće i Dražen Bogdanović na saksofonu.
Posebna noć
“Uvijek je bilo lijepo surađivati s Oliverom. Najljepše. Mi instrumentalisti smo uživali i to ne samo u suradnji već i u druženju”, govori Gelo, posljednjih godina stalni Oliverov suradnik. Kreću mlade snage, većinom pjevači koje je publika upoznala kroz drugi HTV-ov show - “Voice”, da bi se profilirali dalje iz sezone u sezonu A-strane. Dino Petrić izvodi svoju interpretaciju “Melankolije”, Stjepan Lach “Skalinade”, Alen Đuras “Poete”, pod budnim okom glazbenog producenta emisije Nikše Bratoša.
Nakon njih na pozornicu A-strane izlazi Goran Karan i pjeva “Zelenu granu s tugom žuta voća”, a potom Marko Tolja uz Gelu i Dedića maestralno izvodi “Molitvu za Magdalenu”. Zorica Kondža i Jacques Houdek izvode pak “Ti si moj san”. I nižu se tako velika imena od Ivane Vrdoljak Vanne, Tonyja Cetinskog, Tedija Spalata, Urbana, Hari Rončevića, Nine Badrić, Petra Graše, vjernih Oliverovih Dupina. Jedinstvena je to noć jer se, osim neponovljivih glazbenih interpretacija i aranžmana, redaju kroz razgovore s gostima i anegdote koje vam natjeraju ponovno suze na oči, ali od smijeha.
“Glas si uzeja, još ti samo očale fale”, rekao je Oliver Petru Graši nakon njegovog prvog nastupa na Dori aludirajući na njihovu pjevačku sličnost. I drugi dijele svoje doživljaje, jednako živopisne, jednako tople kao što je to Oliver bio. Nakon nešto više od dva sata, za kraj, putem videoekrana ekipi u studiju pridružuje se i Mladen Badovinac iz TBF-a, na pozornicu izlaze svi pjevači...
Kamere se gase i prvo je izdanje izuzetne emisije, čije su urednice Romana Nemčić, Julijana Filakovity, Ariana Jandrić i Marija Nemčić, odrađeno. No tu pjesmi nije kraj, jer najuži dio ekipe i dio glazbenika seli u obližnji kafić Domino, u kojem nastavljaju još dobra tri sata bez prestanka pjevati Oliverove pjesme...
“Ventili se od stresa zatvore i morate ih otpustiti. Ne možeš otići kući sjesti pred televiziju i gledati zadnji Dnevnik, jednostavno ti treba taj moment. Nakon dva dana proba i snimanja, većini ekipe to treba”, objašnjava nam Ćurlić.