Bože, ženo kako ja tebe volim - rekao je Fabijan svojoj Maji, gledajući je kako leži u dnevnom boravku zatvorenih očiju, vjerujući da spava. Maja je bila umorna, ali nije uspijevala zaspati, prilegla je tek da se malo odmori. Bilo je to naporno razdoblje, Fabijan se oporavljao od moždanog udara, dane je provodio u krevetu i bila mu je potrebna njega. Oboje su bili iscrpljeni.
- Bio je lijepo ružan - opisuje Maja Šovagović svojeg Fabijana i situaciju u kojoj ga je promatrala kao muškarca koji bi mogao biti važan u njezinu životu, onog dana kada ju je Fabijan pozvao na piće. Upoznali su se u KUD-u Ivan Goran Kovačić, smještenom na Zrinjevcu iznad Splendida, u kojem je Maja bila u glumačkoj i baletnoj sekciji. Maja je tada razmišljala o glumi kao svojem pozivu. Ispalo je da je cijeli život provela u ljubavi s velikim glumcem.
- Danas vam dolazi jedan veliki, veliki glumac, Fabijan Šovagović - rekao im je Tomislav Durbešić, jedan od mentora u Kovačiću. - Bože, tko je to - pomislila je Maja Blaškov, koja je često odlazila u HNK, ali ne i u Gavellu, u kojoj je Šovagović glumio.
- Došao je i odmah sjeo pokraj mene. Predstavio mi se, rekla sam ‘Ja sam Maja’ i to je bilo to - sjeća se prvog susreta. - Došla sam i sljedeći dan, eto ti njega. Kaže: ‘Mogu li vas pozvati na piće?’ Pogledam ga i mislim: ‘Dosta si stariji od mene’, ali pristanem - govori Maja kroz smijeh.
- Naručila sam ajerkonjak, a on vodu. A onda, kad je konobar došao naplatiti, Fabijan nema novčanik, nema novca - sjeća se Maja.
- Ne brinite, gospodine Fabijan, danas mi častimo, uostalom, doći ćete još stotinu puta - rekao je konobar kad je Fabijan priznao da je bez novca i da bi taj račun platio nekom drugom prilikom.
- Imala sam novca, ali red je bio da on plati, on me pozvao na piće - govori Maja. Fabijan je bio iznenađen kako Maja ne odlazi u Gavellu, a često je u HNK.
- Pazite, Majo, u HNK jedna predstava igra, eventualno, dva puta mjesečno, jer imaju operu i balet i sve to treba doći na red. A u Gavelli mi igramo svaki dan. Dođite me vidjeti kako igram - nagovarao ju je tijekom prvog susreta.
Bio joj zanimljiv
- Bio mi je zanimljiv. Jako mi se svidio - kaže Maja. Prvi ga je put vidjela u kazalištu na njegovoj adaptaciji Becketta. Bio je besprijekoran. Aplauz je trajao dvadeset minuta.
Nije prošla godina dana i bili su u braku. Iz prvog susreta ništa se nije dogodilo iako je Fabijan bio uporan, pozivao Maju da izađu. Povremeno bi se našli, Maja ga je čak tražila da ju priprema za upis na glumačku akademiju, ali nisu bili u vezi. Šovagović ju je odbio kad ga je pitala da joj pomogne u pripremama za upis na glumu.
- Hoćete li mi pomoći da prođem prijemni? - pitala ga je Maja.
- Ma, ni govora - odgovorio joj je. Maja sluti da je to bilo zato što ju je već tada htio oženiti. No, pripremao ju je Vladimir Gerić, slavni redatelj.
Gluma je, naime, bila i Majina želja. Iskustvo iz KUD-a Ivan Goran Kovačić navodilo ju je da pomisli kako bi to bio dobar izbor za nju, a i mentori, Tomislav Durbešić, Vladimir Gerić, Zvonimir Črnko i Uglješa Kojadinović, koji su dolazili u Kovačić, voljeli su je vidjeti na sceni. Izašla je na prijemni i prošla eliminacijske krugove. Ali, ne i zadnji krug.
- Prošla sam drugi krug, ostalo nas je deset i dvoje je moralo otpasti. Tada radiš sa svim profesorima, s Kostom Spajićem, Georgijem Parom, svima koji su na Akademiji. Spajić je bio oduševljen mojim nastupom - kaže Maja. Međutim, Tom Durbešić, koji je bio na Akademiji, pitao je Šovagovića misli li ozbiljno s Majom. - Naravno da mislim ozbiljno - rekao je Fabijan. Maja nije prošla.
- Tom Durbešić, kum mojeg Filipa, rekao je: ‘Maja, ne, nju nećemo primiti’. Ali, možda je tako i bolje - govori Maja kroz smijeh. Pritom, kad kaže da je možda bolje što nije završila kao glumica, misli i na svoju karijeru koju je ostavila s diplomom profesorice književnosti u izdavačkoj kući Mladost.
Mladost je svojedobno bila vrlo uspješna izdavačka kuća i Maja je kao direktorica proputovala gotovo čitav svijet odlazeći na sajmove knjiga.
Otišla u Dubrovnik
Nažalost, ni predstava koju su pripremili u Kovačiću nije uspjela u kazalištu. Pripremili su “Pastirsku igru” Ivana Bakmaza, a Šovagović ju je prenio u Gavellu. - Svi su nas kritičari otkantali. I Dalibor Foretić, i Mani Gotovac, i Petar Brečić, svi su napisali negativne kritike - govori kroz smijeh.
Maja je završila prvu godinu fakulteta, došlo je ljeto i Fabijan je otišao na Dubrovačke ljetne igre. Majci je rekla da ide s prijateljicama, ali umjesto da bude u vikendici nadomak Zagreba, otputovala je u Dubrovnik. Fabijan nije imao pojma da dolazi, a Maja je odlučila - ili će biti u vezi ili će sve prekinuti.
- Kad me vidio, bio je zabezeknut. ‘Majo, pa otkuda ti?’ - govori Maja o susretu u Dubrovniku. - Eto me, došla sam, a nemam sobu, nemam gdje spavati - izgovorila je u dahu. - Ja imam dvokrevetnu sobu. Možeš biti sa mnom - ponudio joj je Fabijan.
- Gledao me prodorno onim svojim velikim žućkastim očima, ni zelenim, ni plavim, ni smeđim, nego žućkastim i čekao - sjeća se Maja.
- Proveli smo nezaboravno ljeto, oko mjesec i pol bili smo u Dubrovniku - govori Maja. Majka, naravno, nije imala pojma.
Nakon povratka iz Dubrovnika Maja je rekla majci za svoju vezu i namjeru da se uda za Fabijana. Bila je na početku studija komparativne književnosti i nosila je dijete, Anju. - Ajme meni, pa nećeš se valjda udati za njega - rekla je kad je saznala da je njezina Maja u vezi s glumcem Fabijanom Šovagovićem. No, naravno, podržavala je njihovu vezu. Fabijan je pozvao svoje dvije sestre iz Ladimirevca u Zagreb da im predstavi Maju.
- Došle su u narodnim nošnjama, donijele puno kobasica, kulena. Iako su bile siromašne, svaka mi je dala po dva zlatnika - sjeća se Maja.
Fabijan i njegove sestre te još jedan brat rano su ostali bez roditelja, odgojio ih je stric Šima, kojega je Fabijan kasnije oživotvorio u istoimenom liku u drami “Sokol ga nije volio”. Fabijan je završio srednju građevinsku u Osijeku i svi su se nadali da će postati građevinski inženjer, ali je Fabijan izabrao glumu.
- Fabijan me stalno propitivao gdje ćemo ići na bračno putovanje. Rekla sam mu ili u Pariz ili u Veneciju, a on je na to rekao idemo u Veneciju, tamo je tako romantično - sjeća se Maja.
- Došao je dan prije nego što smo trebali krenuti i on mi je rekao da ne može ići jer mora u Bosnu i Hercegovinu, snimati film, zaraditi za stan koji smo željeli kupiti. ‘Ne idemo nikamo, ja idem u Bosnu snimati film da nam osiguram stan’, rekao mi je tada - sjeća se Maja.
- ‘Pa što ću ja’, pitala sam ga. ‘Ništa, idi u Ladimirovce, tamo ima dječurlije, kupi im slatkiše’, rekao mi je - kaže Maja, koja nije imala pojma gdje su Ladimirevci. - To je selo kod Valpova, tamo su sve moje sestre, svi ljudi koje moraš upoznati, dočekat će te. Ideš vlakom do Slavonskog Broda, onda autobusom do Valpova - uputio ju je Šovo.
- A onda ću pet kilometara pješice, pa ću se negdje izgubiti - pitala je Maja. - Ne, tamo će te dočekati netko - rekao joj je Fabijan.
- Mislim si, pa što je sad to, umjesto da idem u Pariz ili Veneciju, idem u to selo. Kako sam s 20 godina bila prkosna, rekla sam si - ma boli me briga, idem u te Ladimirovce - sjeća se Maja.
Rakija je bila test
U Valpovu je, naravno, nitko nije dočekao. Fabijanova rodbina je kasnila, a kada su stigli, došli su u dva automobila. - Bilo ih je desetak, što dječurlije, što starijih, sjela sam u prva kola i tako smo došli u Ladimirovce, kod strica Šime, uglednog HSS-ovca - govori Maja.
- Kaže mi Šime: ‘Ajme, tako si mlada i mršava’ te stavi na stol dvije boce rakije. A onda kaže: ‘Sad ćemo vidjeti kakva si ti’ i stavi dva čokanjčića na stol - govori Maja o “testu” koji je morala položiti. Maja kaže da je bila naviknuta na rakiju jer je njezino djevojačko društvo kriomice pilo rakiju u podrumu kod njene školske kolegice Dore Vukelić.
Nakon dvije boce stric Šime je zaključio: “Takva žena treba mom Fabijanu”. Sljedeći dan ju je posjeo u kola, upregnuo četiri konja i u nekoliko je navrata vozio kroz Ladimirovce, sve do Valpova, kako bi svi vidjeli djevojku koju je Fabijan izabrao. To je bilo bračno putovanje.
Venecija je došla kasnije, na predstavljanju filma “Događaj” Vatroslava Mimice iz 1969. godine. Svi su vjerovali da će film biti nagrađen i cijelo vrijeme festivala su bili u Veneciji. U stan radi kojeg im je propalo bračno putovanje uselili su se 1967.
Šovagovići su prvih godina braka živjeli kod Majine mame. Maja je, usprkos tome što je na prvoj godini rodila Anju, kazališnu glumicu, a dvije godine poslije i Filipa, koji je također postao glumac, redatelj i pisac, bila uporna u studiranju. Na fakultetu su kolegice prijavljivale da je prisutna iako je bila kod kuće s djecom, čuvale ih kad je Maja morala biti na predavanjima, a i profesori, Kuzmanović, Kekez, Bratulić, Jure Kaštelan su znali da je Maja jedna od rijetkih studentica koja već ima djecu. Iako, Maja je od onih odlučnih i vjerojatno tvrdoglavih osoba koje ne odustaju, pa ni ona nije odustala od fakulteta, a činjenica da joj je suprug poznati glumac tjerala ju je da bude i odlična studentica.
Život u kazalištu
- Mislila sam da će mi srce iskočiti kad sam došla na ispit teorije književnosti kod Kaštelana - sjeća se Maja.
- S njegovom suprugom Nadom Subotić sam bila prijateljica i to je sve bilo veliko opterećenje. Prvo me pitao o ‘Božanskoj komediji’. Zašutjela sam, a kad sam počela, nije me ništa moglo zaustaviti. Na kraju me prekinuo: ‘Moram postaviti još jedno pitanje, ne mogu samo slušati!’ Commedia dell’arte bilo je drugo pitanje, tu me se još manje moglo zaustaviti. ‘Ovo je bilo jako dobro’, rekao je i upisao mi peticu - govori Maja. Isto poslijepodne ju je nazvala Nada da joj prenese Kaštelanovo divljenje. Maja je poslijepodnevima učila u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, a njezina majka je čuvala Anju i Filipa. Tako se školovala. Za to vrijeme je Fabijan gradio veliku glumačku karijeru.
Kada bi uspijevali uskladiti rasporede, zajedno su putovali. Fabijan bi snimao, a Maja razgledavala gradove.
- Vrijeme smo provodili uglavnom u kazalištu, on bi glumio, ja sam dolazila navečer, bila je dobra klapa u kazalištu. Nosila sam halbcilindar, svi su bili oduševljeni njime. Živjeli smo u glumačkim kafićima, tamo smo slavili nove godine, rođendane, sve - govori Maja o mladosti. Šovagović je stalno bio u kazalištu, tako da je brigu o djeci morala preuzeti Maja.
- Jednom je Šovo došao ravno s predstave, igrao je Lenjina u ITD-u i nije skinuo masku, nije se rašminkao. Anja se toliko prepala kad je vidjela da u stan ulazi čudan čovjek da se sakrila pod stol - kaže Maja.
Filipovo markiranje
Filip je u srednjoj školi, klasičnoj gimnaziji, markirao dva tjedna. Maja je dobila slom živaca kad je saznala, bila je jako uzrujana i čim se Filip pojavio, dobio je dvije zvučne pljuske. Šovo je, pak, napravio klasičnu pedagošku grešku - odveo je sina u dućan i kupio mu najbolju glazbenu liniju. Filip ju i danas čuva, restaurirao ju je i predstavlja ozbiljnu vrijednost.
- Naša djeca, Majo, ne trebaju ići u školu. Mi ćemo ih naučiti sve što trebaju znati. Zašto bi išli u te glupe škole - rekao je Šovo. - Meni je sve propalo, sav moj odgoj, ali mislim da je to bilo zato što ga nikada nije bilo doma. Stalno je snimao filmove i bio na putovanjima - smije se Maja.
Fabijan je učio uloge u kazalištu. Anja je s njim radila na “Sokolu”, tipkala je tekst. - Šovo je tipkao s jednim prstom, Violić nikako. Tonko Maroević je tipkao isto jednim prstom na mašini staroj pedeset godina, ma svi mi starci nismo znali tipkati. Violić nam je tada svaki dan dolazio u kuću, njih su dvojica bili sjajni, puno su radili - govori Maja.
Fabijan je donosio poklone s putovanja, puno je snimao i stalno putovao. Zbog filmova i gostovanja događalo se da je propuštao i obiteljska okupljanja kao što su Božić, tada bi poslao telegram, što je Maju, naravno, razočaravalo, ali život ionako nikada ne ide po planovima i nije bajka. Srebrno ogledalo i četku za kosu Maja često koristi kad uređuje frizuru u sobi. Fabijanov poklon. Elvisova “Love me tender” bila je njihova pjesma. - Život je bio u usponima i padovima, bilo nam je super, a bilo je i trenutka kada bih poludjela, do daske. Ali, Fabijan je čovjek mog života. Nikada ga ne bih zamijenila - kaže Maja.
400 ljudi u stanu
- Bila sam s njim kad je imao premijeru ‘Đuke Begovića’ u Osijeku. Svi su bili oduševljeni, a mi smo tu noć proveli budni, u zagrljajima i pričama - govori Maja.
- Nakon premijere ‘Sokola’ u Zagrebu, na predstavi je bio cijeli Zagreb, a došlo je i jako puno ljudi iz Slavonije. Ma, bili su svi koji su tada činili kulturu Zagreba. Doma sam s mamom i prijateljicama pripremila večeru za stotinjak ljudi. Šovini Slavonci su donijeli mnogo mesa, svega je bilo. Sve sam pozvala na večeru poslije premijere - sjeća se Maja.
- Došlo je oko 400 ljudi, svi su stali u stan. Nikome se nije dalo doma! Iznad stana, u potkrovlju zgrade, Šovo je imao malu radionicu, gdje se bavio drvetom. Tamo su se nagurali, bilo je ljudi na sve strane. Saračević, Prica, Kaštelan, Ranko Marinković, ma, imam dojam da su bili svi. Jure Kaštelan se spustio iz te radionice, garsonijere, sljedeći dan oko dva poslijepodne i pitao: ‘Maja, imaš nešto za ručak?’ Poludjela sam, vikala sam na njega - sjeća se Maja te večeri, u kojoj je stan bio zakrčen cvijećem koje je Fabijan donio iz kazališta.
- Ja želim glumiti negativce, želim pokazati svijetu što je zlo - rekao joj je Fabijan o svojim glumačkim željama.
Majina opsesija bila je filozofija. Naravno, kad se družila s profesorom Marijanom Ciprom, autorom Metamorfoze metafizike. Htjela je u razgovore s Fabijanom uvesti filozofiju i ponudila mu knjige Gilberta Keitha Chestertona i Sorena Kierkegaarda. Nakon što ih je pročitao, Fabijan ih je odbio kao temu razgovora. “O čemu ćemo razgovarati kad kod njih nema Grka!? Gdje je tu Aristofan, on je bio filozof, pisao je drame, a ja čitam Aristofana jer igram u njegovim dramama. O ovoj dvojici nemam što razgovarati!”, komentirao je Fabijan.
Domoljubna crta
Prijateljstvo s Vatroslavom Mimicom, u čijim je filmovima Fabijan glumio, bilo je jedno od onih prijateljstava koja traju cijeli život. Maja je Vatroslava zvala “kaubojem” jer je nosio maramu oko vrata. Fabijan je, među ostalim ulogama u Vatroslavovim filmovima, glumio u “Događaju”, fascinantnoj drami iz 1969. godine i “Seljačkoj buni”, povijesnom spektaklu iz 1975. godine u kojem je imao glavnu ulogu.
- Majo, kad bi ti znala koliko je bilo problema s Centralnim komitetom Saveza komunista da bi Fabijan mogao biti u filmu. Nisu dali da Fabijan glumi - kaže Maja o snažnoj domoljubnoj crti koju je Fabijan isticao, što se, između ostalog, vidjelo i u njegovim autorskim projektima.
Drugi moždani udar, od kojega se nikada nije u potpunosti oporavio, zadesio ga je tijekom bombardiranja Osijeka kada je otišao kako bi se na neki način kao umjetnik uključio u obranu. Fabijan je bio i razočaran kako se razvijala Hrvatska za njegova života. Maja je još i više, osobito stanjem u kulturi.
Fabijan Šovagović umro je 1. siječnja 2001. Njegovo ime i njegov glas i danas će mnogi čuti u kazališnim dvoranama. Obilježio je i hrvatsku kinematografiju. Jednostavno, postoje glumci čije pojave ostanu i nakon što oni odu. Maja još uvijek čuje njegove riječi: “Bože, ženo, kako ja tebe volim”.